Ponedeljak, 15.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
EVERGRIN

Čamotinja cilja u duši

Kom­po­zi­ci­ja „Da­ni kao ovaj” pe­va­ča Va­na Mo­ri­so­na po­sta­la je zva­nič­na him­na mi­rov­nog po­kre­ta u Se­ver­noj Ir­skoj
Čamotinja cilja u duši
Ван Морисон (Фо­то CC BY-SA)

Po­sto­je da­ni za ko­je po­že­li­te da ni­ka­da ni­su sva­nu­li. Ka­da vam ma­lo to­ga ide od ru­ke. Ka­da vam se či­ni da je ži­vot u ce­li­ni sa­mo be­smi­sle­no tra­će­nje vre­me­na, i va­šeg i tu­đeg. Ipak, znaj­te da tu ni­je kraj. Jer ta­kvih da­na će bi­ti još mno­go, da­le­ko vi­še ne­go što že­li­te i da­le­ko vi­še ne­go što mo­že­te da iz­dr­ži­te a da po­sle sve­ga ne pad­ne­te u naj­te­žu de­pre­si­ju. Pra­ti­će vas i u tre­nu­ci­ma ka­da se to­me naj­ma­nje na­da­te, pa i ka­da od njih be­ži­te. Jer ča­mo­ti­nja sva­ko­dne­vi­ce se la­ko pre­tva­ra u ti­hog ubi­cu. Čak i ka­da se ja­vi kao olak­ša­nje, znaj­te da je njen kraj­nji cilj – va­ša du­ša. 

Ta sva­ko­dne­vi­ca te­ra vas da u ne­ko si­vo po­sle­pod­ne, dok su uli­ce, par­ko­vi i kro­vo­vi su­sed­nih zgra­da po­kri­ve­ni te­škim si­vim obla­ci­ma, na gra­mo­fon, i ne­ho­ti­ce, sta­vlja­te plo­ču ne­kog od onih „te­ških” blu­ze­ra, sve u na­di da će mu­ka o ko­joj on pe­va ba­rem na­krat­ko vre­me ubla­ži­ti va­šu. Ako ste se pri to­me od­lu­či­li za ne­ku od kom­po­zi­ci­ja ir­skog maj­sto­ra Va­na Mo­ri­so­na, znaj­te da ni­ste po­gre­ši­li. Su­ge­stiv­nost u nje­go­vom iz­vo­đe­nju pro­sto na­vo­di na po­mi­sao da je reč o „cr­nom” pe­va­ču, „od­ško­lo­va­nom” ne­gde na da­le­kom ame­rič­kom ju­gu, u ne­koj za­bi­ti iz ko­je ne­ma bek­stva i u ko­joj se vre­me ne me­ri ni sa­ti­ma ni da­ni­ma, već – go­di­šnjim do­bi­ma… Za­to, bu­di­te opre­zni. Mi­sli­te, da li je to vaš svet, va­še okru­že­nje, i da li za­i­sta raz­mi­šlja­te na sli­čan na­čin. 

Kom­po­zi­ci­ja „Da­ni kao ovaj” (Days Li­ke This) či­ni se kao is­po­vest čo­ve­ka ko­jem je sve­ga do­sta, ko­ji je pre­ži­veo što­šta i ko­ji se, u skla­du sa sta­rom uz­re­či­com, mi­ri sa sud­bi­nom, sa sva­ko­dne­vi­com, tek po­ne­kad se pod­se­ća­ju­ći vre­me­na ka­da je mo­gao za se­be da ka­že da je ne­što vi­še od obič­nog zr­na u pe­šča­nom sa­tu ži­vo­ta. Pa i ta­da po­u­ku ne tra­ži u sop­stve­noj pro­la­zno­sti, već u ono­me što je ne­ka­da dav­no čuo od sop­stve­ne maj­ke. U po­u­ci ko­ju je na­sle­dio, ali ko­ju u du­bi­ni svo­je du­še ni­ka­da ni­je shva­tio i pri­hva­tio na pra­vi na­čin. 

„I ka­da pre­sta­ne ne­pre­sta­no da ki­ši, bi­će da­na kao što je ovaj. Ka­da se ni­ko ne bu­de ža­lio, bi­će da­na kao ovaj. Pa i ka­da se sve na­me­sti, baš kao ka­da pre­ki­dač klik­ne, ka­ko bi re­kla mo­ja maj­ka: bi­će da­na kao što je ovaj…” 

Pre­ma re­či­ma Sko­ta To­ma­sa, po­zna­va­o­ca Mo­ri­so­no­vog li­ka i de­la, na­slov kom­po­zi­ci­je „Da­ni kao ovaj” sa­mo je pre­o­kre­nu­ta uobi­ča­je­na iz­re­ka ko­jom se čo­vek opu­šta po­sle na­por­nog da­na sa na­dom da su lep­ši tre­nu­ci tu, na­do­hvat ru­ke. Isto­vre­me­no, on ne skri­va sum­nju da bi mo­glo bi­ti i dru­ga­či­je: „Ka­da ti ne bu­du po­treb­ni ni­ka­kvi od­go­vo­ri, bi­će ova­kvih da­na. Ka­da ti se ne uka­že ni­jed­na pri­li­ka, bi­će da­na kao ovaj. I ka­da se uči­ni da se svi de­lo­vi sla­ga­li­ce ukla­pa­ju baš ka­ko tre­ba, va­lja ima­ti na umu da će bi­ti da­na kao što je da­na­šnji.” 

In­te­re­sant­na je sud­bi­na ove kom­po­zi­ci­je. S vre­me­nom, po­sta­la je zva­nič­na him­na mi­rov­nog po­kre­ta u Se­ver­noj Ir­skoj, a ko­ri­šće­na je i u okvi­ru ak­ci­je ko­ja je za cilj ima­la pre­kid va­tre iz­me­đu ir­skih se­pa­ra­ti­sta i voj­ske Ve­li­ke Bri­ta­ni­je. Dru­gom pri­li­kom, ka­da je ta­da­šnji pred­sed­nik SAD Bil Klin­ton po­se­tio Bel­fast, Mo­ri­son je kom­po­zi­ci­ju „Da­ni kao ovaj” iz­vo­dio na kon­cer­tu pred vi­še de­se­ti­na hi­lja­da pri­sut­nih. Klin­ton, ko­ji je vo­leo da se di­či svo­jim ume­ćem svi­ra­nja sak­so­fo­na, po­že­leo je da se pop­ne na bi­nu, pri­dru­ži se mu­zi­ča­ri­ma u svir­ci i na taj na­čin is­ka­že po­što­va­nje pre­ma ir­skom pe­va­ču. Ni­je mu do­zvo­lje­no – iz bez­bed­no­snih raz­lo­ga. 

„I ka­da ni­ko ne za­ko­ra­či u mo­je sno­ve, bi­će da­na kao ovaj. Pa i ka­da svi shva­te šta ho­ću da ka­žem, bi­će ova­kvih da­na. I ka­da na­ja­vlju­ješ pro­me­ne ko­je se do­ti­ču svih oko te­be, ka­ko ka­že mo­ja maj­ka: bi­će još ova­kvih da­na…”

Ne­iz­be­žni su.

Da­ni kao ovaj

Ka­da pre­sta­ne da ki­ši ne­pre­sta­no, bi­će da­na kao što je ovaj

I ka­da se ni­ko ne bu­de ža­lio, bi­će da­na kao ovaj

Pa i ka­da se sve na­me­sti, baš kao ka­da klik­ne pre­ki­dač

Ka­ko bi re­kla mo­ja maj­ka, bi­će da­na kao što je ovaj

I ka­da ne­maš o če­mu da bri­neš, 

bi­će da­na kao ovaj

Ka­da ni­ko ne bu­de u fr­ci, bi­će 

ova­kvih da­na

I ka­da ne do­zvo­liš da te pre­va­ri onaj sta­ri Ju­din po­lju­bac

Mo­ja maj­ka bi re­kla: bi­će još 

ova­kvih da­na

Ka­da ti ni­su po­treb­ni ni­ka­kvi 

od­go­vo­ri, bi­će ova­kvih da­na

Ka­da ti se ne uka­že ni­jed­na pri­li­ka, bi­će da­na kao ovaj

I ka­da se či­ni da se svi de­lo­vi 

sla­ga­li­ce ukla­pa­ju baš ka­ko tre­ba

Va­lja ima­ti na umu da će bi­ti 

da­na kao da­na­šnji

Ka­da su svi tu pred to­bom, i ka­da se ne slu­že tri­ko­vi­ma

I ka­da ne bu­de vi­še gre­ba­to­ra 

ko­ji­ma do­đe da te šut­nu

I ka­da se ni­ko­ga ne bu­de ti­ca­lo 

ka­ko že­liš da ži­viš

Jed­no­stav­no, mo­ram da imam na umu da će još bi­ti ova­kvih da­na

I ka­da ni­ko ne za­ko­ra­či u mo­je sno­ve, bi­će da­na kao ovaj

Pa i ka­da svi shva­te šta ho­ću 

da ka­žem, bi­će ova­kvih da­na

I ka­da na­ja­viš pro­me­ne ko­je se 

od­no­se na sve oko te­be

Ka­ko ka­že mo­ja maj­ka, bi­će još 

ova­kvih da­na

Da, mo­ja maj­ka me je upo­zo­ra­va­la

Bi­će da­na kao što je da­na­šnji…

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.