Zarobljeni um
Uoči polaganja zakletve Aleksandra Vučića kao novog predsednika Republike Srbije, veliki deo komentatora imao je potrebu da manje ili više efektno problematizuje činjenicu da je ovaj odlučio da se osim nad Ustavom simbolički zaklinje i nad replikom Miroslavljevog jevanđelja. Posle zakletve, međutim, primat je preuzela analiza svečanog govora prilikom preuzimanja nove funkcije, odnosno naročito onog dela tog govora u kome je parafraziran Džordž Orvel: „Uostalom, sloboda i jeste, po Orvelu, ništa drugo nego mogućnost da ljudima kažeš i ono što ne žele da čuju, i to je jedan od principa kojih ću se držati i u mom odnosu prema narodu i građanima Srbije”. Bez ikakvog sistematičnog traganja za tekstovima u kojima se analizira Vučićevo pozivanje na navedene Orvelove reči, naišao sam na nekoliko u kojima se što direktno što indirektno prepoznaje cinizam u situaciji kad se autoritarni vladar poziva na jednog od nekolicine pisaca što su globalno prepoznati kao simboli borbe protiv totalitarizma.
pisac i novinar
CEO TEKST SAMO U ŠTAMPANOM I DIGITALNOM IZDANjU
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


