Naših prvih 180 godina
U ponedeljak sam u Staroj skupštini u Kragujevcu, zajedno sa ministrom spoljnih poslova i v. d. predsednika vlade Ivicom Dačićem, govorio na svečanom otvaranju izložbe kojom smo obeležili 180 godina od uspostavljanja diplomatskih odnosa između Ujedinjenog Kraljevstva i Srbije.
Simbolika ovog događaja bila je višestruka.
Na mestu na kome se nalazi zdanje Stare skupštine usvojen je prvi ustav moderne Srbije. Autori Sretenjskog ustava bili su inspirisani idejama konstitucionalizma, građanskih sloboda i predstavničke demokratije, koje su u Srbiju, kao i ostatak sveta, najčešće dolazile iz Velike Britanije.
U ovom gradu, tadašnjoj prestonici, prvi diplomatski predstavnik Velike Britanije, pukovnik Džordž Lojd Hodžis, predao je knezu Milošu akreditivno pismo lorda Palmerstona, kojim potvrđuje da ga je kralj Vilijam Četvrti imenovao za konzula u Kneževini Srbiji. Pukovnik, odnosno konzul Hodžis, tako je postao jedan od prvih akreditovanih diplomatskih predstavnika u tadašnjoj kneževini, što svedoči da je Velika Britanija počela da gradi zvanične odnose sa Srbijom i pre nego što je vaša zemlja izborila punu nezavisnost.
Konačno, u Kragujevcu su radile i živote izgubile neke od naših najistaknutijih Britanki, humanistkinja i heroina Prvog svetskog rata. Doktorka Elizabet Ros, diplomac Univerziteta u Glazgovu i jedna od najučenijih žena svog vremena, sahranjena je na Varoškom groblju. Svakog februara, već sto godina, zajedno sa Kragujevčanima odajemo poštu doktorki Ros i njenim hrabrim saradnicama i saradnicima, koji su tokom Velikog rata činili gotovo dve trećine ukupnog međunarodnog medicinskog kadra u Srbiji.
Zvanični odnosi naših država traju od te 1837. godine, ali različiti dokumenti i spomenici kulture podsećaju na to da su važni kontakti između Britanije i Srbije postojali i mnogo ranije.
Dositej Obradović, srpski prosvetitelj i prvi ministar prosvete, živeo je, učio i radio „u nepregledatom prostranstvu krasnejšeg i slavnejšneg na svetu grada Londona” („Život i priključenija”) 1784–1785. godine. Dositeja neki smatraju za prvog modernog srpskog anglofila i osnovu modernizatorske, intelektualne vertikale, koja spaja naša društva. Ta spona je vidljiva od vremena prvih studenata sa ovih prostora koji su upisali univerzitete Oksford i Kembridž još u 15. veku, pa sve do Pupina, Srpskog siti kluba ili šampiona iz Matematičke gimnazije u Beogradu.
Uvek naglašavam da suštinu odnosa između naše dve države čine zajedničke vrednosti i pozitivni, ljudski, primeri saradnje i savezništva, kojih u prethodnih 180 godina ima zaista mnogo.
Ministar Boris Džonson je prilikom svoje poslednje posete Beogradu izjavio da su Britanija i Srbija „iskreni, stari prijatelji”. Stari prijatelji nekada u životu imaju i nesuglasice, ali smatram da je važno nikada ne ispustiti iz vida ono što je temelj prijateljstva.
Temelj prijateljstva Britanije i Srbije su veliki ljudi, njihovo delo, nasleđe i vrednosti, koji su prisutni u svim sferama života i rada: od umetnosti i nauke, do sporta, mode i zabave.
Velikani poput Dositeja, Pavla i Bogdana Popovića, Mihajla Pupina, Borislava Pekića, Čedomilja Mijatovića, Jevrema Grujića, Vladimira i Slobodana Jovanovića, Miloša Crnjanskog. Za kvalitet naših odnosa su neprocenjivi i Fransis Makenzi, admiral Ernst Trubridž, Lejdi Padžet, mis Irbijeva, Flora Sends, Timoti Džon Bajford i brojni drugi Britanci i Britanke koji su izabrali da postanu i Beograđani. Šteta bi bila u ovom tekstu ne pomenuti i doktorku Elsi Inglis, Ficroja Meklina, ser Artura Evansa, Elodi Loton Mijatović, Tomasa Kedberija, Vilijama Hantera ili za našu bližu prošlost važne Branislava Brajana Rašića, Ričarda Dikona, Anu Sofrenović, Ivana Golca, Nemanju Vidića, Branku Katić, Roksandu Ilinčić i mnoge druge velikane koji podjednako pripadaju i srpskom i britanskom društvu.
Jubilej od 180 godina je važan zbog impresivne dugovečnosti, ali i zato što danas podržavamo reformske i modernizatorske napore koje Srbija preduzima na svom evropskom putu. Format, to jest forma, ovde je manje bitna od cilja i suštine. Cilj je veći prosperitet i stabilnost Srbije i celog regiona. Britanija svoju podršku ovom cilju potvrđuje značajnom tehničkom, programskom i finansijskom podrškom (u oblastima kao što su: vladavina prava, borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, reforma javne uprave, normalizacija odnosa u regionu) i činjenicom da će 2018. godine biti domaćin samita za Zapadni Balkan.
Pozivam vas da u svim sferama života i rada, inspirisani nasleđem ljudi koje sam pomenuo, zajedno radimo za još mnogo godina saradnje Ujedinjenog Kraljevstva i Srbije.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


