Od cene voća trnu zubi
Svake godine slušamo istu priču malinara. Nezadovoljni su otkupnom cenom od 120 dinara po kilogramu. A na beogradskim pijacama maline prodaju po 400 dinara za kilogram. Ko se sve tu ugrađuje? Čudno je i to što je uvozna jagoda bila daleko jeftinija od domaće, uprkos tome što je u cenu uvozne jagode uračuna cena transporta, zarada uvoznika, pa onda zarada nakupca. Kada vremenske nepogode unište deo roda, proizvođači svu štetu nadoknade kroz cenu na pijaci. Onda u gajbice odozgo naslažu najkrupnije plodove, a ispod one sitne, kao da su šumske a ne baštenske jagode. Ko tu vara – nakupac ili seljak? Svejedno. Potrošači na Zapadu nemaju tih problema.
Tamo je svaka voćka koja se iznese na pijacu kalibrirana, i od veličine i kvaliteta zavisi i njena cena. Cene voća su u popodnevnim časovima niže, jer već sutradan stiže sveža roba. Na pijacama u Austriji i Nemačkoj prodavci idu na centralnu tržnicu, gde se dovozi voće i povrće iz Turske, Grčke, Bugarske... I sve voće ili povrće je iste veličine. Prodavac izdaje fiskalni račun. Kupac mora da ima registrovanu radnju na pijaci i takođe izdaje fiskalni račun potrošaču. Marža je ograničena. Inspekcije rigorozne. Kod nas prodavci ništa ne rade bez marže od 70 odsto. Ono što ne prodaju, zaključaju u tezgu i sutra ponovo nude kupcima.
Slobodan Stanković, Beograd
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


