Petsto zadruga u petsto sela
Srpska vlada pokrenula je projekt otvaranja 500 zadruga u 500 srpskih sela, a vodi ga ministar Milan Krkobabić, koji je nešto slično radio i u vreme dok je bio generalni direktor „Pošta Srbije”.
Naime, tada je u 52 sela otvorio 52 pošte, s ciljem da zadrži ljude u ruralnim prostorima.
Vlada Srbije i vi započeli ste razvojni projekat u kojem planirate da za tri godine pokrenete ili revitalizujete 500 zadruga u 500 srpskih sela. Šta želite da postignete tim projektom?
Vlada Srbije pokreće novu razvojnu politiku uravnoteženog regionalnog razvoja, što je imperativ kako bi se u budućnosti dobila bitka za ruralne prostore koji su, kako kod nas u Srbiji, tako i kod vas u Hrvatskoj, sve napušteniji. Rešenje za opstanak sela i poljoprivrede nalazi se u udruživanju proizvođača i osnivanju zadruga. Od 4.700 sela u Srbiji, 1.200 lagano nestaje i upravo zbog toga treba preduzeti praktične i konkretne mere kako bi mladi ostali da žive i rade na selu.
Pokretanje 500 poljoprivrednih ili zemljoradničkih zadruga samo je deo šire strategije, jer imamo u planu u da budućnosti radimo i na razvoju socijalnih, kulturnih, uslužnih, radničkih zadruga. Konačno i štednokreditnih, koje bi trebalo da finansiraju ove koje sam nabrojao, kao što je to praksa u brojnim razvijenim EU zemljama, gde one sjajno funkcionišu i nemaju veze sa našim poimanjem i shvatanjem zadruga.
Ovih 500 zadruga odnosi se na sve oblike zadruga ili samo na poljoprivredne?
Krećemo prvo sa razvojem zemljoradničkih zadruga, a potom i ostalih. Ovih 500 odnosi se na poljoprivredne.
Vi ste poznati i kao jedan od vođa projekta dovođenja pošta u brojna srpska manja sela?
Mi ne možemo sve da gledamo kroz kunu ili dinar, postoji i nešto više od toga. Kada smo otvarali pošte u malim srpskim selima prvo smo utvrdili da u čak 16 opština u Srbiji nema poslovnih banaka, jer se one vode isključivo profitabilnošću. Ako nemaju računice i zarade, one ne otvaraju poslovnice. Ali to ne znači da penzioneri, ljudi od 70 ili 80 godina, ne treba da podižu svoje penzije, da plaćaju račune i slično. Osim pošta, pokrenuli smo i model dovođenja zdravstvenih usluga, doktora u manja sela, a radim i na tome da državni službenici obilaze ljude na selu i izlaze im u susret i da im pomažu u rešavanju administrativnih problema. Smatramo i da ne smemo da ukidamo škole, makar u nekoj školi imali i jednog učenika, jer se ne sme sve gledati kroz računicu da li se nešto isplati ili ne.
Plan je da država u tri godine izdvoji 25 miliona evra za razvoj 500 zadruga. Na koji način ćete davati novac, po kojem modelu?
Krenuli smo od toga da danas u Srbiji imamo oko 4.700 sela, te da ima oko 1.500 poljoprivrednih zadruga, od kojih nekih 1.000 redovno posluje. Imamo oko 500 sela koja mogu biti ključna za pokretanje projekta, a krećemo od juga i najnerazvijenijih opština, gde je situacija najteža. Plan nam je i da napravimo jednu zadrugu u okolini Beograda. Ove godine napravićemo ogledne primere zadruga i krenuti u prikupljanje iskustava, a projekat ćemo razvijati u hodu. Sve ono što nas koči, a često su to zakonska rešenja, nije razlog da ne krenemo u posao i da u hodu menjamo sve što je potrebno kako bismo uspeli da pokrenemo ekonomski razvoj na selu. Ja sam veoma uporan čovek, što se vidi i po tome da sam u kratkom roku u 52 sela otvorio 52 pošte i da su svi oduševljeni tim projektom. Novim zadrugama bespovratno ćemo davati 50.000 evra, a postojećim, koje već rade, do 100.000 evra. Naš zakon dozvoljava da više od pet fizičkih lica formiraju poljoprivrednu zadrugu i krenu u posao. Želimo tako da napravimo specijalizovane zadruge koje se bave proizvodnjom malina, višanja, povrtarskih kultura, stočarstvom, proizvodnjom mleka, sira i drugog. Zadrugari koji pokrenu osnivanje nove zadruge moraće simbolično da ulože do 100 dinara.
Navešću vam konkretan primer. U opštini Knjaževac država je poljoprivrednicima već dala osnovno stado od 500 koza, a neka domaćinstva imaju po 50 koza, što je pristojna startna pozicija. Sada želimo da oni kroz zadrugu krenu u izgradnju tri mini mlekare, koje ćemo finansirati i da u budućnosti naprave organizovanu proizvodnju i brend knjaževačkog kozjeg sira.
Kakva je situacija u srpskim selima sad, koliko ih je praznih, napuštenih?
Trend je zastrašujući. Imamo podatak da godišnje 40.000 ljudi više umre nego što se rodi. Stara smo nacija, ali nešto se u poslednje vreme počelo popravljati, iako je vidljivo da nam sela nestaju i ruralni prostori ostaju prazni. Zato i kažem da je ovo bitka za selo i varošice, a možda i za neka veća mesta.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


