Petak, 12.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
64. PULA

Nešto kao ljubav

U provokativnom filmu Branka Šmita igra Denis Murić, a Miroljub Vučković potpisuje dramatizaciju. – „Afera“ zvana Jurkas
Nešto kao ljubav
Из филма „Агапе“ Бранка Шмита (Фото Прес служба фестивала)

Pula – Da li u svom novom filmu hrvatski reditelj Branko Šmit govori o homofobiji ili pedofiliji?

Sve zavisi iz kog ugla gledalac posmatra stvari i u čemu se, eventualno, više prepoznaje.

U svakom slučaju Šmitov film „Agape“, čiji naslov sugeriše simbol univerzalne, hrišćanske ljubavi dostupne svima, jeste jedna fino, neuvredljivo plasirana provokacija.

„Dnevnik mašinovođe“ u programu manjinske produkcije
U završnicu festivala, u svom zvezdanom stilu, stigao je i naš glumac i producent Lazar Ristovski, prošlogodišnji dobitnik „Zlatne arene“, da bi se zajedno sa rediteljem Milošem Radovićem poklonio publici posle projekcije „Dnevnika mašinovođe“, jednog od takmičarskih filmova u programu Manjinske koprodukcije.Ristovski je u petak, u društvu ovde prisutnog reditelja Darka Bajića, bio gost i izložbe koju u Puli u saradnji sa festivalom tradicionalno priređuje Srpski kulturni centar Istre.U čast projekcije filma „Princeza korala“ iz 1937. godine, čiju je kopiju za prikazivanje u programu „Vremeplov“ obezbedila Jugoslovenska kinoteka, Pulski festival je izdao i veoma sadržajnu knjigu na čijoj su promociji govorili i Saša Erdeljanović, upravnik Arhiva, i Jugoslav Pantelić, direktor Kinoteke...

I spram katoličke crkve, čije sveštenike sve češće optužuju za pedofiliju i spram hrvatskog društva koje još uvek jeste izrazito homofobično iako je na 64. Pulskom festivalu ovo čak četvrti film na temu problematike gej populacije.

U kontekstu te univerzalne ljubavi dostupne svima, Šmitov film jeste i ljubavna melodrama u kojoj se čini da se dvoje vole, a treći im smeta, iako je sve samo u naznakama.

U glavi i srcu lokalnog župnika (u vrlo dobrom tumačenju Gorana Bogdana), što vodi brigu da mladi domci postanu potvrđenici (krizmanici), ali njegovo vancrkveno ponašanje i odnos prema dečacima sugerišu na one nečasne misli pod kojima se lako poklekne.

Prava drama nastaje onog trenutka kada dečak Goran – u izvrsnom tumačenju Denisa Murića, dečaka sa Kosova i zvezde srpskih filmova „Ničije dete“ i „Enklava“ – u nastupu ljubomore okleveta sveštenika, jer ovaj svoju žudnju iskazuje ka drugom dečaku. I tada se pred gledaocima otvore još mnoge druge dileme u ovom izazovnom filmu u kojem je dramatizaciju radio naš Miroljub Vučković. Sa „Agape“ Branko Šmit posle „Metastaza“ i „Ljudoždera vegetarijanaca“, zatvara triologiju o skeniranju stanja u savremenom, posleratnom hrvatskom društvu.

Pogled na posleratno društvo, ali iz veoma mračnog i depresivnog ugla, nudi i novi film Kristijana Milića („Politikina“ nagrada „Eritrocit“ na Festu za film „Živi i mrtvi“, „Broj 55“...), rađen prema scenariju i knjizi Josipa Mlakića i nazvan „Mrtve ribe“. Reč je o visokoestetizovanom crno-belom filmu čija se radnja dešava u posleratnom Mostaru, podeljenom gradu u kojem se živuje a ne živi. Milić u mozaičkoj formi prati sudbine dvadesetak likova svih generacija (na koje se odrazio rat) i to tokom jednog jedinog dana kada grad, seleći se na jug, nadleću ždralovi. Nažalost, „Mrtve ribe“ neće se svrstati u bolje Milićeve filmove.

Iako je već imao svoj bioskopski život i čak postao na internetskim platformama, film Rajka Grlića „Ustav Republike Hrvatske“ privukao je gledaoce u Arenu.

Iako vidno nezadovoljan Pulskim festivalom Grlić je došao iz Motovuna i poklonio se publici. I on poput mnogih poznatih i uspešnih hrvatskih producenata najviše zamera to što su ravnopravan tretman u Areni imala čak dva nezavisna (i jeftino urađena) filma do sada (ni)malo poznatog autora Anđela Jurkasa, koji je u svom neverovatno kreativnom „egotripu“ snimio dva krajnje simpatična (iako rediteljski ne baš pismena) filma o mladalačkim ljubavnim problemima i muško-ženskim odnosima. Zbog filmova „Zbog tebe“ i „ Fuck Off, I Love You“, Jurkasa su hrvatski novinari već počeli da upoređuju sa Vudijem Alenom, Džarmušom i Ričardom Linklejterom, što je, naravno, preterano iako u tim njegovim filmskim ludorijama ima ponečeg i dobrog. Čak i svežeg. I to se, izgleda, dopada publici.

Filmsko činodejstvovanje Anđela Jurkasa, koji i glumi u svojim filmovima, u nezavisnoj produkciji, u pulskim filmskim kuloarima poprimilo je obrise afere. Hrvatski producenti i renomirani autori smatraju da se u ovakvom, jeftinom načinu snimanja filmova krije velika opasnost po sveukupnu hrvatsku kinematografiju. Jer bi neko na vrhu mogao da pomisli da je filmove zaista moguće snimati za malo novca. A, novca za film u Hrvatskoj je, izgleda, sve manje i manje...

Komentari2
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

stanka barili
Ne razumem ovolikii publicitet koji se daje pulskom Festivalu. A gde je Festival na Paliću?
Sasa Trajkovic
U danasnjem vremnu komercijalizacije kulture i umetnosti po trzisnim principima dobija BIZNIS ali po pravilu gubi UMETNOST. Autorski umetnicki evropski film jos uvek neguje specificnu estetiku i angazovanost evropskog filma kao pandam pukoj zabavi i spektaklu HOLIWODA. Umetnost mora da bude provokacija mora da bude ne ogledalo koje daje iskrivljenu ULEPOSANU sliku stvarnosti vec AUTOPORTRET vremena u kome zivimo a taj portret - slika savremenog sveta je sve samo NE lepa. Pedofilija je nazalost posast Katolicke crkve koja trese same temelje Vatikana ali je stvarnost u finesama onim malim detaljima koji obicno NE vidimo da li ljubav ima granica ili je moral iznad ljubavi dakle EMOCIJA sukob EGA i SUPER EGA... nadam se i verujem da ce na kraju ipak pobediti ljubav kao metafora ljudsko individuyalnog a NE psiholigije COPORA.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.