Trčanje – omiljena disciplina starijih atletičara
Maratonac bi mogao da postane maltene svako. Nije važno da li iza sebe ima atletsku karijeru, kao ni to koliko ima godina. Jedino je bitno da je motivisan, disciplinovan i istrajan u vežbanju. To potvrđuju i veterani u atletici, učesnici brojnih nadmetanja na Balkanu, u Evropi i svetu. Među njima ima onih sa 80, 90, maltene i sto godina, a takvi se najčešće ističu u disciplinama kao što su sprint na 60 metara, maraton, polumaraton, hodanje...
Njihovo učestvovanje na atletskim prvenstvima za veterane često i nema pravi takmičarski karakter, podseća profesor fizičke kulture Vesna Repić-Ćujić, iz Zavoda za sport i medicinu sporta, ali ovi prekaljeni sportisti u godinama ipak jesu ravnopravni učesnici.
– Godine nisu ograničenje za učešće u maratonu ili polumaratonu, gde se često događa da se odlični rezultati postižu upravo u zrelijem životnom dobu. Na takvim takmičenjima imamo i atletičare od sto godina. Ipak, u veteranskoj atletici neke discipline moraju da se zatvore za one koji su prešli određene godine života. Discipline poput skoka uvis ili onog s motkom, opasne su za starije takmičare, a oni i ne mogu da ispune norme koje važe na takmičenjima. Opet, imamo primere da neko i sa 80 godina može bolje da trči ili skače, nego mlađa osoba – objašnjava Repićeva, koja je upravo otputovala u Dansku na Evropsko prvenstvo u atletici za veterane gde je u ulozi delegata. Njen posao je da nadgleda sve u vezi sa organizacijom, poštovanjem pravila, da li je angažovano dovoljno sudija, jesu li staze kako treba, da li se održava doping kontrola...
– Na takvim takmičenjima učestvuje oko 3.000 osoba (u Danskoj ih je više od 3.800, iz 44 zemlje). Konkurencija je velika, granice se pomeraju i što se tiče tehnike, kvaliteta, uzrasta... Ranije su najbolji takmičari imali od 40 do 45 godina, a sada između 60 i 65 godina, u zavisnosti od discipline – otkriva Repić-Ćujić.
(Foto M. Brakočević)
Za velike uspehe, sem uloženog truda, potreban im je i novac. Problem je što na takvim takmičenjima svako snosi svoje troškove.
– Atletika nije skup sport, jer ako trčite ne treba vam novac, ali ukoliko skačete uvis biće vam potrebni uslovi za vežbanje. U tom smislu, naša država preterano i ne pomaže veterane u atletici, ali iskreno i nismo pokazali poseban kvalitet u nadmetanjima, a i kao nacija nemamo kulturu bavljenja fizičkom aktivnošću. Po tome se malo bolje kotira sever Srbije, tu i tamo Beograd, dok su recimo Nemci nenadmašivi u atletici za veterane. Oni recimo imaju prvaka u sprintu koji ima oko 80 godina – nabraja Repić-Ćujić.
Da godine nisu prepreka potvrđuju seniori koji su postigli velike rezultate iako se nikada profesionalno nisu bavili sportom. Naša sagovornica priznaje da je upoznala ženu iz Hrvatske, koja živi u Švajcarskoj, i koja je tek sa 60 godina počela da se bavi trčanjem.
– Postigla je svetski rekord u atletici za veterane u svojoj starosnoj kategoriji. Za razliku od suseda, naš Savez veterana ne vodi evidenciju rekordera. Atletičari veterani nisu ranije bili uvedeni u sistem koji je predviđao Zakon o sportu, pa su se prijavljivali za takmičenje bez obzira na to da li su bili članovi nekog kluba ili sportskog udruženja. Otkako je sada na snazi novi zakon, svako ko planira da se takmiči mora da bude i član kluba, saveza... – otkriva Repić-Ćujić i podseća na uspehe osamdesetogodišnje Angeline Anđelić iz Beograda, učiteljice u penziji, koja je tek u trećem dobu počela da trči ultramaraton i maraton.
– Ona je sigurno rekorderka u nekoj od tih disciplina – uverena je dr Vesna Repić-Ćujić.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


