Madrid nudi više novca Kataloniji
„Glasaćemo da bismo bili slobodni!”, „Okupacione snage – napolje!”, uzvikivali su juče demonstranti na ulicama Barselone, prkoseći prekjučerašnjoj odluci španske vlade da zapleni glasačke listiće i pohapsi katalonske zvaničnike zadužene za organizaciju referenduma o otcepljenju.
Više hiljada ljudi tražilo je oslobađanje 14 zatvorenih funkcionera i nastavak priprema za plebiscit, koji je autonomna vlada zakazala za 1. oktobar, javila je barselonska „Vangardija”. Odnosi između kraljevine i njene najbogatije provincije naglo su pogoršani kad je centralna vlada naložila žandarmeriji da upadne u zgrade pokrajinskih institucija, konfiskuje izborni materijal i pohapsi organizatore.
To je „defakto ukidanje (naše) autonomije i uvođenje vanrednog stanja”, ocenio je predsednik katalonske vlade Karles Puđdemont, optužujući Madrid da je postao „sramota za demokratiju”. Gradonačelnica Barselone Ada Kolau izjavila je da je racija „demokratski skandal” i da će Katalonija odbraniti svoje ustanove. Ipak, tamošnja vlada juče je morala da prizna da je poslednji postupak Madrida doveo u pitanje oktobarsko glasanje
.Prestonica je prethodno pozivala Puđdemonta da odustane od izlaska na birališta, podsećajući ga da u ustavu piše da je Španija nedeljiva. I Vrhovni sud proglasio je referendum neustavnim.
„Jednom zasvagda prestanite sa eskalacijom radikalizma i neposlušnosti”, zapretio je premijer Marijano Rahoj zagovornicima nezavisnosti, koji traže otcepljenje i zbog toga što smatraju da njihov novac treba da ostane u Kataloniji, umesto da se njime finansiraju siromašniji delovi zemlje.
Istovremeno sa Rahojevim „štapom”, iz Madrida je stigla i „šargarepa”, pa je ministar ekonomije Luis de Gindos obećao Kataloncima da bi mogli da dobiju više novca iz budžeta i veću fiskalnu samostalnost ako odustanu od glasanja. Ministar je u intervjuu za „Fajnenšel tajms” istakao da referendum ne bi imao pravnu snagu i da Katalonija nikad neće postati država. Ako bi se to ipak desilo, Španija bi ostala bez 16 odsto stanovništva, četvrtine izvoza i petine bruto društvenog proizvoda (BDP). Nova evropska republika imala bi 34. najveću ekonomiju sveta i BDP po glavi stanovnika veći od onog u Južnoj Koreji ili Italiji. Jedan od najčešćih argumenata pobornika osamostaljenja jeste to da centralna vlada skuplja porez u Kataloniji da bi razvijala Madrid dok katalonska infrastruktura propada. Sudeći prema komentarima koji ostavljaju čitaoci na informativnim sajtovima, brojni Katalonci bi glasali za nezavisnost čak i kada bi to značilo da će imati manje para, jer je za njih to stvar nacionalnog ponosa.
Iako ankete pokazuju da tek nešto više od 40 odsto građana ove regije podržava rastavu od monarhije, 70 odsto njih smatra da referendum treba dozvoliti. Ispitivanja su pokazala da bi većina onih koji bi izašli na glasanje glasala „za”. Ako se to desi, regionalna vlada obećava da će suverenost proglasiti u roku od 48 sati. Puđdemont je pripremio i privremeni ustav, koji predviđa Kataloniju kao republiku s predsedničkim sistemom, gde bi on bio predsednik države i vlade. Iako takav sistem imaju i SAD, gde je Donald Tramp šef države i šef administracije, prestonički listovi optužuju pokrajinskog premijera da u Kataloniji priprema „krimsku autokratiju Vladimira Putina”. „Pais” je objavio i intervju s peruanskim nobelovcem i svojim autorom Marijom Vargasom Ljosom, koji je upozorio da se Katalonija „bezglavo sunovraćuje u provincijalizam”.
Pojedini analitičari smatraju da centralna vlada mora da brani ustav, iako Katalonci možda smatraju da je on nedemokratski i prema njima nepravedan. Rahoj mora da zadrži „zlatnu koku” Španije i pokaže drugoj španskoj „Kataloniji”, Baskiji, da nema ništa od separatizma. Za razliku od Katalonaca, baskijska separatistička organizacija ETA decenijama se za nezavisnost borila oružjem i terorističkim napadima. Drugi komentatori smatraju da je Barselona zapela sa referendumom ne zato da bi se stvarno odvojila, već da bi primorala Španiju na ustupke – da joj odobri najveću fiskalnu autonomiju i samostalno raspolaganje novcem. Nije slučajno da joj je „šargarepu” pružio ministar ekonomije, a ne neki drugi zvaničnik iz Madrida.
Rahoj je mnogo puta ponovio da neće biti referenduma, pa bi izjašnjavanje o nezavisnosti bilo veliki udarac za njegovu vladu. Braneći ugled kod svojih konzervativnih birača, on bi mogao da posegne za svim sredstvima, pa i da ukine katalonsku autonomiju i tako spreči glasanje. Tada bi verovatno isprovocirao i Katalonce koji nisu za otcepljenje, ali koji nisu blagonaklono gledali na upad žandarmerije u zgrade regionalne vlade. Katalonija ima pokrajinsku policiju i tamo se retko viđa militarizovana policija centralnih vlasti koja mnoge podseća na dane Frankove diktature. I pored toga, Ministarstvo unutrašnjih poslova naložilo je ovim snagama reda da budu u pripravnosti, a mediji javljaju da je Madrid iznajmio i brodove u barselonskoj luci za smeštaj policajaca iz svih delova zemlje koji će možda biti pozvani da zavedu red među „pobunjenicima”.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


