Čak i suze u redu za ulazak
Nema više korova, prašine, dasaka, otpalog mermera, polomljenih prozora, aveti tišine. Od danas su na Ušću samo umetnost i njena publika. I žamor – ali onaj dugoželjeni. Zgrada Muzeja savremene umetnosti, renovirana nakon predugih deset godina, blesnula je na miholjskom suncu. Tačno u 10 sati vrata su otvorena – izložba „Sekvence”. Umetnost Jugoslavije i Srbije iz zbirki Muzeja savremene umetnosti pred okom je javnosti. Od juče je dostupna ne samo danju, već i noću. Neprekidno 24 sata. I tako će biti sve do 27. oktobra u deset sati. I to besplatno. Red koji se stvorio i pre samog otvaranja dao je svemu poseban šmek. U njemu je bilo svih generacija, od tinejdžera do dama i gospode u dubokim godinama. I svi su pričali o dvema stvarima – zdanju u koje će ući i delima koja će videti. I činjenici da je sreća da je, uz to, još i lep dan. Neki su i zaplakali.
O čemu pre pisati bila je dilema. Da li o zdanju iz 1965. koje su projektovali Ivan Antić i Ivanka Raspopović, a koje je diskretno ali efektno „doveo u red” njihov kolega Dejan Todorović? Ili o postavci od više od 300 dela, koja plene svako za sebe, u gotovo filmskim segmentima koji ih grupišu, radovima velikana koji su stvarali na našim prostorima od početka 20. veka pa do današnjih dana.
Mileta Prodanović: Kad sam dolazio osetio sam žmarce, to je jako dobar znak. Dugoočekivana katarza.
U gužvi, na samom ulazu, dok razmišlja da li da ostavi stvari u garderobi ili da to zanemari, iako ga na to opominju, i pohrli ka slikama, posetilac prvo razaznaje Nadeždu Petrović i njen „Pogreb u Sićevu” iz 1905. To je, ujedno i najstarije delo koje muzej ima. U istoj takvoj gužvi, ovoga puta na poslednjem spratu, završavajući obilazak, posmatrač pogled baca na delo „Srbija, 2004, Zrenjanin, Jugoremedija”, autorke Milice Ružičić, jedno od najmlađih u kolekciji. Istovremeno, ako ima vešto oko i dobro pamćenje, ljubitelj umetnosti primećuje i promenu u samoj tavanici u odnosu na originalno rešenje.
Milan Cile Marinković: Ovde sam proveo mladost, prostor je predivan ...
Izložene slike i skulpture, samo deo od preko 8.000 artefakata koliko ih muzej poseduje u zbirci koja se brižljivo stvarala još od 1958, od vremena osnivanja Moderne galerije, iz različitih su pravaca. Građanski modernizam, socijalna umetnost u prizemlju. Na prvom nivou su nadrealizam, zenitizam, slovenački konstruktivizam, Egzakt, Gorgona, konceptualna umetnost, retroavangarda, a na drugom visoki i pozni modernizam. Četvrti je ugostio novu predmetnost, dok je na petom umetnost devedesetih i savremeno stvaralaštvo. Tu su Sava Šumanović, Milena Pavlović Barili, Vasa Pomorišac, Đorđe Andrejević Kun, Lojze Dolinar, Sreten Stojanović, Marko Ristić, Vane Živadinović Bor, Leonid Šejka, Vjenceslav Rihter, Dimitrije Bašičević Mangelos, Julije Knifer, Olga Jevrić, Olga Jančić, Milan B. Protić, Vladimir Veličković, Petar Lubarda, Dušan Džamonja, Krsto Hegedušić, Petar Omčikus, Mića Popović, Milorad Bata Mihajlović, Dušan Otašević, Mileta Prodanović, Zdravko Joksimović, Mrđan Bajić, Goranka Matić, Tomislav Peternek, Srđan Đile Marković, Biljana Đurđević… Kako je to objasnio dr Dejan Sretenović, autor koncepcije (kustosi izložbe su i mr Mišela Blanuša i dr Zoran Erić) – srž je istorijska osa, ali je ospoljenost nelinearna. Rečeno jezikom struke, osnovni cilj izložbe jeste da reafirmiše zbirke ove kuće i ponudi nov okvir za njihovo upoznavanje i razumevanje.
Utisci se mogu sažeti u jednu reč – impresivno. Mladima je zanimljivo, stariji evociraju uspomene. Uroš Đurić je na stepenicama prokomentarisao: „Sjajno. Drago mi je da je uređen i park i da je prilaz muzeju onakav kakav bi i trebalo da bude”. Milan Cile Marinković je dodao: „Ovde sam proveo mladost, prostor je predivan, s pažnjom prolazim kroz postavku”. Mileta Prodanović se priključio: „Kada sam dolazio osetio sam žmarce, to je jako dobar znak. Ne može čovek da ne uđe u ovo zdanje, a da se ne podseti svega što je ovde bilo, što sam ovde i kao čovek i kao umetnik doživeo. Dugoočekivana katarza.”
Program otvaranja upotpunio je nastup kompanije „Drezden Frankfurt dens”, i to u Sali „Miodrag B. Protić”, u koreografiji poznatog Jakopa Godanija. Iza armaturne mreže nekoliko sati trajao je posebno osmišljen nastup igrača pod blago prigušenim svetlom. U večernjim satima muzički program izveo je dirigent Hajnc Karl Gruber. Za večeras je planiran muzički program ispred muzeja, džez i di-džej nastupi, koji počinje u 19 sati, dok će u nedelju biti organizovan i dečiji klub, sa početkom u 10 sati.
Premijerka Brnabić: Vraćamo kulturu u centar pažnje
Vršilac dužnosti direktora Muzeja savremene umetnosti Slobodan Nakarada, nakon što je lično zamolio publiku da prva uđe u zgradu, dočekivao je zvanice zajedno sa ministrom kulture i informisanja Vladanom Vukosavljevićem, da bi svi zajedno sa premijerkom Anom Brnabić, predsednicom Skupštine Srbije Majom Gojković i gradonačelnikom Beograda Sinišom Malim obišli izložbu. Premijerka se potom obratila medijima:
– Ovo je jedan od najlepših dana od kada sam ušla u Vladu Republike Srbije. Zbog ovakvih dana želite da se bavite poslom koji može da donese korist svim našim građanima. Posle deset godina muzej vraćamo publici širom Srbije. Ne stajemo na ovome, od sutra ćemo se u potpunosti posvetiti završetku radova na Narodnom muzeju, čime ćemo konkretno pokazati koliko nam je kultura važna i koliko je vraćamo u fokus. Bez kulture i obrazovanja nema dinamičnog i održivog razvoja. Zahvaljujem predsedniku Vučiću, svima u sadašnjoj vladi i prethodnim njenim sastavima, svima koji su insistirali da se ovaj projekat završi, kao i Slobodanu Nakaradi i celom njegovom timu, Beogradskom festivalu igre i Beogradskoj filharmoniji. Ovo je možda i prvi put da smo se oko jedne ovako važne ideje okupili svi zajedno, ostavivši sujetu sa strane.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


