Subota, 13.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Operacija Logorište

Najspektakularnija kopnena vojna operacija JNA izvedena 1991. godine, u međurečju triju reka u predgrađu Karlovca – proboj tenkova iz blokirane kasarne

Imaju li Srbi pravo na ratno sećanje i evociranje uspešnih i časnih vojničkih akcija i operacija? Tek u poslednjoj godini-dve počeli smo da govorimo da je 1999. izvršena agresija NATO-a na našu zemlju, agresija – a ne kampanja. Tek u poslednjoj godini-dve poklanjamo pažnju našim herojima iz rata 1999, naravno i majoru Milanu Tepiću.

Bio sam pre nekoliko dana u poseti garnizonu Vranje, Četvrtoj brigadi, najmoćnijoj brigadi Kopnene vojske Srbije. Njihova spomen-soba u kasarni „Prvi pešadijski puk knjaza Miloša Velikog” primer je kako se dostojanstveno čuva vojnička tradicija i sećanje na sve poginule pripadnike NOB-a, JNA i Vojske Srbije iz tog dela Srbije. Generali Milosav Simović i Zoran Lubura i pukovnik Slobodan Stopa mogu da budu ponosni na Četvrtu brigadu i njen osećaj za tradiciju i istoriju.

A da je i 1991. godine bilo časnih i uspešnih vojnih operacija JNA, koje zaslužuju evociranje, pa možda i film, svedoči operacija „Logorište”, proboj oklopnih snaga JNA iz kasarne pored Karlovca, baš na današnji dan, 4. novembra 1991.

Krizni štab grada Karlovca naredio je još 21. avgusta 1991. pripreme za blokadu svih kasarni JNA u gradu i oko njega. Opšta blokada svih objekata JNA počinje 12. septembra, a u početku tu blokadu vrši 110. brigada ZNG-a. Sukob oko kasarne „Logorište” eskalira 19. septembra, kada je na koranskom mostu ubijeno 17 Srba, pripadnika TO. Od sredine oktobra oficiri iz opkoljene kasarne vrše pripreme za proboj, za izvođenje operacije „Logorište”.

Zadatak od komande Pete vojne oblasti JNA za deblokadu kasarne nikada nije dobijen, i to je jedina operacija JNA sa kojom je pretpostavljena komanda upoznata tek posle njenog izvođenja. U kasarni je bilo blokirano: 64 pripadnika JNA, 25 tenkova T-55, 15 tenkova T-34, 25 borbenih vozila, 36 artiljerijskih oruđa, 100 kamiona.

Za sva ta sredstva trebalo je obezbediti akumulatore, kiselinu za akumulatore i mnogo toga još s obzirom na to da su sva ta sredstva bila „R” klasifikacije. Od sredine oktobra do početka novembra sva su ta sredstva obezbeđena, a preko reke Korane za 13 noći, i kroz napravljen prolaz u minskom polju, čamcima i delimično gazom vojnika ubačena su u opkoljenu kasarnu.

U kasarnu je ušlo i 450 vojnika, vozača tenkova, nišandžija i vozača motornih vozila, kao i stotinak pešadinaca, rezervista sa područja Korduna. Vozači tenkova, nišandžije, vozači borbenih vozila, svi su oni bili vojnici JNA na odsluženju vojnog roka. Hrvatska strana uopšte nije primetila ulazak novih snaga u opkoljenu kasarnu JNA.

Proboj počinje 4. novembra 1991. u 7.30 sati ujutro. Posle početnog uspeha i proboja nekoliko tenkova u blizinu mosta, prva dva tenka su pogodili pripadnici 110. brigade ZNG-a i ostatak kolone je stao. Poginulo je pet vojnika JNA i posle jakog otpora ZNG-a kolona JNA se pod borbom vratila u kasarnu. Bitka za kasarnu se nastavlja, pripadnici ZNG pokušavaju da uđu u kasarnu.

Komanda kasarne analizira uzroke početnog neuspeha. Uočeno je da nije bilo uzajamne podrške pešadije i tenkova. Tenkovi su bili izloženi vatri sa svih strana kroz naseljeno mesto bez podrške pešadije JNA, uz nedovoljno borbeno iskustvo svih učesnika i neadekvatno komandovanje na nižim nivoima. Tokom noći između 4. i 5. novembra u kasarnu je ubačena, pod borbom, četa vojnika JNA, devetnaestogodišnjaka, s ciljem da se podrže tenkovi.

Novi proboj počeo je 6. novembra 1991. glavnim pravcem Logorište – B. Poljice – Malići, gde je i postavljen pontonski most radi prelaska na desnu obalu Korane. Malim delom snaga demonstrativno se krenulo prema koranskom mostu i tako protivnik nije obraćao pažnju na pravac izvlačenja glavnih snaga.

Uz jaku artiljerijsku podršku, jedinice JNA kreću putem dugim 16 kilometara kroz raspored jedinica ZNG. Uzajamnom podrškom pešadije i tenkova put je pređen pod borbom za pet sati i oko 11 sati preko postavljenog pontonskog mosta kolona JNA počela je da prelazi Koranu. Iznenađenje je bilo potpuno. Hrvatske snage, 110, 129, 137. i 2. brigada ZNG-a bile su šokirane.

Nisu očekivali da će proboj krenuti ovim pravcem, jer na tom pravcu nije bilo mosta. O tome da JNA postavi pontonski most na Korani kod sela Malići nisu razmišljali. Iz kasarne je deblokirano: 23 tenka T-55, devet tenkova T-34, tenk nosač mosta, tenk za izvlačenje, 13 borbenih vozila, 16 artiljerijskih oruđa i 50 kamiona.

Kolona JNA duga nekoliko kilometara pod borbom se izvlačila kroz neprijateljski raspored dug 15 kilometara. Sve što je od tehnike ostalo u kasarni prehodno je uništeno. Tokom operacije poginulo je deset vojnika JNA, a 26 njih je ranjeno. Izgubljena su dva tenka T-55 i šest tenkova T-34.

O herojima operacije „Logorište” niko ne govori. Ta operacija nikada nije analizirana kod nas ni na jednom nivou. Mnogi i ne znaju da je ikada i izvedena...

 

Komentari194
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Предраг
Лично био учесник у тој причи ,од 20.08.1991до краја 06.11.1991 када смо преласком преко Коране дошли у Војнић ,и ту смо били остављени од свих .Бригада се распала официри отишли за Србију а нас 12 који нисмо отишли са Кордуна ,убацили нас у Т.О Крајине и били уз штаб сво време до 02.4.1992 кад су нас послали из Крајине у Бихаћ у тадашњем корпусу под командом ген.Никовића до 15.5 1992 кад смо се вратили у Србији
Девета моторизована
Лично учествовао као десетар вода војне полиције Гарнизона Хајдук Вељко из Неготина у саставу девете моторизоване зајечарске бригаде,ја сам један од оних 130 војника и старешина који су након првог покушаја пробоја послати као помоћ и прегазили Реку Корану ноћу 4 на 5 новембар '91г.Део те чете ушао је под борбом у саму касарну,део послат као помоћ оним изашлим тенковима,а ја и преостала моја 24 друга под командом покојног поручника Горана Јевтића из гарнизона Хајдук Вељко одлазимо десно од касарне,прихватамо под ватром борбу са укопаним на брду Света Доротеја код истоименог гробљ и цркве 1 батаљоном 110 бригаде ЗНГ.исти одбацујемо заузевши им прву линију ровова испред гробља,чистимо само гробље и плато испред цркве Света Доротеја уз два рањена војника и један изгубљен тенк Т34 који је изашао у помоћ нама где је погинуо возач тенка,разбијени 1 батаљон ЗНГ одбацујемо ка Малој Шварчи те положаје нас двадесет шесторица држимо до касних поподневних сати 5 новембра и под борбом се повлачимо
Radomirovic Edi
I ja sam bio tamo u svojstvu izvidjackih jedinica koje su dopremile sve te akumulatore .. ruke su mi se do zemlje otegle a posle dali i vatrenu podrsku ... Kasnije moja jedinica biva opkoljena u selu mekusiju donjem i tu smo imali gubitaka ja igrom srece iscupao zivu glavu ..o nama i nasim borbama ni reci kao da nismo postojali
Сремац
Није било команде за деблокаду и то је "једини такав случај"? Не бих рекао. Причао ми је човек који је као официр, родом из тог краја, учествовао у ослобађању Петриње 1991: штаб је ископчао радио везу са Генералштабом и онда су кренули у ослобађање; кад је завршено, укопчали су радио везу и кренуло је псовање из Београда. Каже - тада сам видио колико је сати, скинуо оружје и униформу и отишао у Љубљану (где је живео до рата).
Драган П.
Svetozar Pribičević: Šta je sporno u tome što je Pašić tražio da u okviru Jugoslavije bude i Velika Srbija? U to vreme, 19-20. vek, u romantičarskom zanosu delovali su razni nacionalni pokreti među gotovo svim evropskim narodima, a cilj im je svima bio isti - narodno oslobođenje, ujedinjenje i formiranje nacionalnih država. Isto važi i za srpski narod, čak i za hrvatski. U zajedničku državu ušli su Srbi, Hrvati i Slovenci, svako iz svojih interesa. Već sam govorio o tome kako je interes poraženih Hrvata 1918. bio taj da se sačuvaju od aspiracija pobedničke Italije, pa su se slizali sa Srbima. Isto važi i za Slovence. Pobednici Srbi, koji su dali preko milion žrtava i koji su zapravo stvorili Jugoslaviju, imali su ambiciju da oslobode i ostale Srbe i ujedine ih u zajedničku državu. Pri tome, oslobodili su i dojučerašnje agresore i zločince Hrvate i prihvatili su ih na stranu pobednika, kako se posle ispostavilo, na svoju veliku štetu. Kamo sreće da vas je Pašić ostavio Italijanima.
Драган П.
Svetozar Pribičević: То и ја кажем, недеља је и искористите дан за лепше ствари, уместо читања српских вести и свађања са српским коментаторима. Видећете да ћете се одмах боље осећати. Не само недељом, већ сваки дан.
Svetozar Pribičević
@Драган П.- na sva pitanja sam odgovorio činjenicama isključivo iz srpskih izvora da ne budem subjektivan. I to vrlo kulturno. Međutim admin je smatrao da citiranje srpskih izvora nije fer pa mi komentare nije propustio. A ponavljati se ne mislim kao ni dežurati na portalima. Imam pametnija posla. I nedjelja je pa sam razmišljao da li uopće da Vam odgovorim ili ne. Ali eto.
Prikaži još odgovora
Драган П.
Svetozar Pribičević: Od čega krenuti? Srbija je bila vazal A-U? Zvanično nije, ali nezvanično... Pa i Hrvatska i Srbija danas su vazali krupnih igrača, ako ćemo tom logikom, zar ne? Što se ovih ugovora tiče, pa valjda su bili tajni baš zato što je u njima bilo nečeg nečasnog i gadnog, što većina naroda ne bi prihvatila, pa ni njihovo kršenje nije greh. A Hrvatska što je prekršila Ustav SFRJ, to vas ne interesuje? Nisu Srbi jedini koji su ubili svog kralja, bilo je toga kod raznih naroda. I Hrvati su ubili svog kralja Aleksandra. Zaista nema smisla da se polemiše o ubistvu prestolonaslednika jedne neprijateljske sile Franca Ferdinanda. Hrvati su ubili svog ambasadora, a ubijali su i nevine civile u terorističkim napadima. Tajnih ugovora o podelama sfera uticaja među sitnim narodima bilo je dosta. I SFRJ je nastala jednim takvim tajnim dogovorom. Od lekara Nikoliša ima većih autoriteta u istorijskoj nauci, ovo što ste naveli je odlomak iz njegovih memoara, a ne iz naučnog dela.

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.