Neizvesna budućnost dece kalifata
Islamska država je blizu četiri godine regrutovala i obučavala novu generaciju „vojnika kalifata”, ali posle poraza koje je doživela sudbina ove dece i njihovih majki je neizvesna.
Poznate kao „daeši”, po arapskoj skraćenici DAEŠ za Islamsku državu, porodice ubijenih, ranjenih ili džihadista koji su se predali niko neće. Lokalne sredine po Iraku ili Siriji ne žele da prime ni decu ni njihove majke, mahom udovice. Svetske humanitarne agencije upozoravaju da su suočeni sa ozbiljnim rizicima u društvima iz kojih potiču.
Familije džihadista neželjene su u zemljama stranaca koji su iz Evrope i drugih krajeva sveta krenuli da se bore pod crnim barjakom Islamske države. U prvim danima Islamske države oko 40.000 stranaca pohrlilo je da pomogne na frontovima Iraka i Sirije, a više od 4.000 bilo je iz Evrope. Gotovo trećina se vratila. Mnogi su odmah uhapšeni i čekaju suđenja, dok je jedan broj oslobođen ali stavljen pod nadzor.
Prema nekim procenama, tokom poslednje četiri godine oko 5.000 žena dobilo je decu sa militantima iz zemalja Zapada koje bi im – u normalnim uslovima – ponudile zaštitu. Nijedna zemlja neće saopštiti da odbija da prihvati svoje državljane koji su se pridružili Islamskoj državi, uključujući ženu i decu, ali malo ih na tome radi.
Dok irački premijer traži da deca budu vraćena u zemlje porekla njihovih očeva, agencija UN za izbeglice duže vreme lobira da se nađe rešenje kako deca džihadista rođena poslednjih godina na Bliskom istoku ne bi ostala bez nacionalnosti.
Većina stranih „belih džihadista” dolazila je iz Francuske, Nemačke i Britanija. Kakvi su odgovori Pariza, Berlina i Londona?
Francuska je obazrivo primila prvu decu svojih militanata koji su ratovali po Iraku, ali zabranjuje povratak njihovim majkama. Nemačka želi da omogući povratak dece nemačkih boraca ID, ali je suočena sa glasnim upozorenjima na potencijalne opasnosti kada su u pitanju starija deca koja su prošla kroz razne džihadističke trenaže i tako moguće indoktrinirana.
Britanija je jasna: „Žene koje su izabrala da napuste Britaniju i odu tamo moraju da snose odgovornost za ono što su učinile”, kaže jedan zvaničnik u Londonu. „Deca, međutim, zaslužuju sažaljenje.”
Belgija je deci mlađoj od deset godina, uz određene provere, dozvolila nesmetan ulazak u zemlju, a takvu odluku je – načelno – donela i Holandija. Turske vlasti ispituju svakog starijeg od 14 godina. Ukoliko se utvrdi pripadništvo nekoj terorističkoj organizaciji, sledi im suđenje, dok se oni bez krivice stavljaju pod nadzor.
Predsednik Čečenije Ramzan Kadirov lično se postarao da u zemlju vrati dečaka koga je otac odveo za Irak. Četvorogodišnjaka je proslavio jedan video u vremenima oslobađanja Mosula jula prošle godine. Kadirov je od tada rešen da prihvati 70–120 dece iz bivših sovjetskih republika koja su u prihvatilištima oko Mosula, a procenjuje se da u Iraku i Siriji ima blizu 400 dece koja su državljani Rusije. Moskva je zbog njih formirala poseban komitet.
Na teritorijama kojim je vladao kalifat, islamisti su otvarali svoje škole po kojima su deca učena radikalnom islamu i ponašanju u skladu sa striktnim odredbama islamskog zakonodavstva, šarije. Najveća potencijalna opasnost dolazi od obavezne nastave u rukovanju oružjem i obukama za buduće bombaše samoubice.
Svet se pre dve godine šokirao kada se egzekutor negde u Iraku pojavio u neočekivanom obličju: uniformisani desetogodišnjak, gotovo dete, hladnokrvno puca u potiljak muškarcu optuženom da je špijunirao za izraelsku tajnu službu Mosad, a potom ispaljuje još tri metka u njegovo telo. „Mladunci kalifata” bili su morbidni izum kampanje glorifikovanja terora, zastrašujuće pokazne vežbe Islamske države da se ne ustručava i da decu od desetak godina pretvara u mašine za ubijanje, okrutne dželate ili krstareće bombe.
Ali, nisu sva deca prolazila kroz ideološku i vojnu obuku, mada je bilo dovoljno da su prisustvovala brutalnim pogubljenjima i javnim kažnjavanjima poput spaljivanja, davljenja ili kamenovanja. Šta učiniti da se ova deca kalifata spasu? Eksperti upozoravaju da će prepuštanje siročadi daljoj izolaciji i proterivanju iz društva značiti njihovo otuđenje – uz opasnost da izrastu u neku brutalniju silu od one koju je ID do skora predstavljala. U izbegličkom logoru u blizini drugog najvećeg iračkog grada Mosula, gde je 2014. proglašen kalifat, nalazi se oko 1.800 žena i dece, i gotovo svi su stranci. „Morate da idete, ovde za vas nema mesta i naše strpljenje se tanji”, piše na jednom letku koji je nedavno deljen po logoru. U kampu Ain Isa, pored sirijskog grada Rake koji je bio druga prestonica kalifata, situacija je slična.
Prema podacima američke vojske, džihadisti su po Iraku i Siriji izgubili čak 98 odsto teritorije koju su nekada držali, i dok pokušavaju da osnuju nova uporišta u Palestini, na Sinaju ili po Africi, njihove porodice nemaju više gde da se sakriju. Deca kalifata dele sudbinu miliona onih koje su njihovi očevi oterali u izbegličke šatore po Bliskom istoku.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


