Petak, 19.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
46. FEST

Igra, forma i čovek

U sredu uveče film „Agape” Branka Šmita, fino plasirano provokaciranje katoličke crkve i hrvatskog društva
Igra, forma i čovek
Де­нис Му­рић и Го­ран Бог­дан у фил­му „Ага­пе” Бран­ка Шми­та (Фо­тографије Прес слу­жба 46. Фе­ста)

Da li u svom no­vom fil­mu „Aga­pe” hr­vat­ski re­di­telj Bran­ko Šmit go­vo­ri o ho­mo­fo­bi­ji ili pe­do­fi­li­ji? Ovo pi­ta­nje po­sta­vlje­no je na pro­šlo­go­di­šnjem Pul­skom fe­sti­va­lu na ko­jem je film imao svet­sku pre­mi­je­ru, a sa ovim pi­ta­njem su­o­či­će se ve­če­ras i Fe­sto­va pu­bli­ka u Sa­va cen­tru.

Naj­tač­ni­ji od­go­vor na ovo pi­ta­nje mo­gao bi da gla­si – sve za­vi­si iz kog ugla gle­da­lac po­sma­tra stva­ri i u če­mu se, even­tu­al­no, vi­še pre­po­zna­je. U sva­kom slu­ča­ju Šmi­tov film či­ji na­slov su­ge­ri­še sim­bol uni­ver­zal­ne (hri­šćan­ske) lju­ba­vi do­stup­ne svi­ma, je­ste jed­na fi­no (ne­u­vre­dlji­vo) pla­si­ra­na pro­vo­ka­ci­ja. I spram ka­to­lič­ke cr­kve, či­je sve­šte­ni­ke sve če­šće op­tu­žu­ju za pe­do­fi­li­ju i spram hr­vat­skog dru­štva, ko­je još uvek je­ste iz­ra­zi­to ho­mo­fo­bič­no.

U kon­tek­stu te uni­ver­zal­ne lju­ba­vi do­stup­ne svi­ma, Šmi­tov film je­ste i lju­bav­na me­lo­dra­ma u ko­joj se či­ni da se dvo­je vo­le, a tre­ći im sme­ta, iako je sve sa­mo u na­zna­ka­ma. U gla­vi i sr­cu lo­kal­nog žup­ni­ka (u vr­lo do­brom tu­ma­če­nju Go­ra­na Bog­da­na), ko­ji vo­di bri­gu da mla­di dom­ci po­sta­nu po­tvr­đe­ni­ci (kri­zma­ni­ci), ali nje­go­vo van­cr­kve­no po­na­ša­nje i od­nos pre­ma de­ča­ci­ma su­ge­ri­šu na one ne­ča­sne mi­sli pod ko­ji­ma se la­ko po­klek­ne. Pra­va dra­ma na­sta­je onog tre­nut­ka ka­da de­čak Go­ran – u iz­vr­snom tu­ma­če­nju De­ni­sa Mu­ri­ća, de­ča­ka sa Ko­so­va i zve­zde srp­skih fil­mo­va „Ni­či­je de­te“ i „En­kla­va“ – u na­stu­pu lju­bo­mo­re okle­ve­ta sve­šte­ni­ka jer ovaj svo­ju žud­nju is­ka­zu­je ka dru­gom de­ča­ku – ta­ko­đe u tu­ma­če­nju mla­dog srp­skog glum­ca Pa­vla Če­me­ri­ki­ća („Ni­či­je de­te“). I ta­da se pred gle­da­o­ci­ma otvo­re još mno­ge dru­ge di­le­me... 

Sa fil­mom „Aga­pe” Bran­ko Šmit je za­tvo­rio tri­lo­gi­ju o ske­ni­ra­nju sta­nja u sa­vre­me­nom, po­sle­rat­nom hr­vat­skom dru­štvu, ko­ju još či­ne i nje­go­va „Me­ta­sta­za“ i „Lju­do­žder ve­ge­ta­ri­ja­nac“. Za film „Me­ta­sta­ze“ Šmit je svo­je­vre­me­no osvo­jio i „Po­li­ti­ki­nu“ na­gra­du „Eri­tro­cit“ za naj­bo­lji film u pro­gra­mu „Evro­pa van Evro­pe“ na be­o­grad­skom Fe­stu.

***

Šmi­tov film je sa­mo je­dan od 16 fil­mo­va ko­ji se na 46. Fe­stu tak­mi­če u Glav­nom tak­mi­čar­skom pro­gra­mu o či­jim će vred­no­sti­ma ma­ke­don­sko-ame­rič­ki re­di­telj Mil­čo Man­čev­ski, kao pred­sed­nik ži­ri­ja, da­ti svoj ko­nač­ni sud u od­lu­ci o do­bit­ni­ci­ma na­gra­de be­o­grad­ski „Po­bed­nik“. Pod­se­ća­nja ra­di, i Man­čev­ski je me­đu do­bit­ni­ci­ma „Po­li­ti­ki­ne“ na­gra­de „Eri­tro­cit“ na Fe­stu 2011. i to za film „Maj­ke“.

Osim u svoj­stvu pred­sed­ni­ka ži­ri­ja Mil­čo Man­čev­ski se na Fe­stu ove go­di­ne pred­sta­vio i sa svo­jim pr­vim či­sto ame­rič­kim fil­mom – „Bi­ki­ni Mun”, du­go­me­tra­žno igra­nim de­lom, svo­je­vr­snim fil­mom u fil­mu ili, ka­ko sam ka­že „la­žnim do­ku­men­tar­cem kao igrom i eks­pe­ri­men­tom”. Ovo je pri­ča o po­vrat­ni­ci iz ra­ta u Ira­ku, Bi­ki­ni Mun Dej­vis (u tu­ma­če­nju glu­mi­ce Kon­do­le Ra­šad), de­voj­ci sa post­tra­u­mat­skim sin­dro­mom ko­ja kao bes­kuć­ni­ca pro­la­zi kroz pra­vi pa­kao u Nju­jor­ku. Ali, po­sta­je i glav­na ju­na­ki­nja do­ku­men­tar­nog fil­ma ko­ji jed­na film­ska eki­pa po­ku­ša­va da sni­mi o njoj. Sce­na­rio za ovaj film ko­ji je in­spi­ri­san Mil­čo­vom krat­kom pri­čom re­di­telj je pi­sao u sa­rad­nji sa V. P. Ro­zen­ta­lom.

Pri­ča­ju­ći o svom no­vom fil­mu, ko­ji je kao i svi nje­go­vi pret­hod­ni za­čet pr­vo kroz igru i eks­pe­ri­ment, Man­čev­ski je na Fe­stu re­kao: „Po­sle to­ga do­đe čo­vek. U ovom slu­ča­ju že­na ko­ja pa­ti od bi­po­lar­nog po­re­me­ća­ja, ima post­tra­u­mat­ski sin­drom i bo­ri se da po­vra­ti ćer­ku, a da gle­da­lac u po­čet­ku ni­je si­gu­ran da li je ona tu ćer­ku iz­mi­sli­la. Da­kle, pr­vo je for­ma, dru­go je čo­vek, a on­da do­la­zi pri­ča. I to je onaj lak­ši deo. Me­ni je uvek bi­lo la­ko da sa­sta­vim pri­ču. Ovo­ga pu­ta, u fil­mu ‘Bi­ki­ni Mun’ to je i so­ci­jal­na dra­ma sa­vre­me­ne Ame­ri­ke i lič­na psi­ho­lo­ška dra­ma“...

***

Pred Mil­čom Man­čev­skim i čla­no­vi­ma nje­go­vog ži­ri­ja ima do­sta kva­li­tet­nih i iza­zov­nih fil­mo­va. Osim li­ban­ske „Uvre­de“, grč­kog „Tr­ga Ame­ri­ka“, iran­skog „Bez da­tu­ma i pot­pi­sa“, me­đu iza­zo­vi­ma su i dan­ski „Šar­mer“ Mi­la­da Ala­mi­ja i ki­ne­ski „An­đe­li no­se be­lo“ Vi­vi­jan Ču. 

Dan­ski film „Šar­mer“ mla­dog iran­skog sce­na­ri­ste i re­di­te­lja Mi­la­da Ala­mi­ja ko­ji je sa šest go­di­na kao imi­grant sti­gao u Šved­sku pa za­vr­šio film­sku aka­de­mi­ju u Dan­skoj. Ala­mi gle­da­o­ci­ma nu­di uz­bu­dlji­vu i in­ten­ziv­nu psi­ho­lo­šku dra­mu o mla­dom Iran­cu Esma­i­lu ko­ji očaj­nič­ki po­ku­ša­va da ostva­ri lju­bav­ne ve­ze sa Dan­ki­nja­ma ko­je mu mo­gu osi­gu­ra­ti bo­ra­vi­šnu vi­zu i spa­si­ti ga od de­por­ta­ci­je. Ala­mi otva­ra i te­mu ra­sa, kla­sa i pra­va na bor­bu za bo­lji ži­vot, su­če­lja­va dva raz­li­či­ta kul­tu­ro­lo­ška pod­ne­blja i nu­di svež, go­to­vo „in­saj­der­ski“ po­gled na ak­tu­el­nu mi­grant­sku kri­zu u Evro­pi...

Ki­ne­ski film „An­đe­li no­se be­lo“ bio je je­dan od naj­bo­ljih fil­mo­va na pro­šlom Ve­ne­ci­jan­skom fe­sti­va­lu i je­dan od la­u­re­a­ta na­gra­da u Pin­gjau. U vi­zu­el­no moć­nom fil­mu na te­mu od­ra­sta­nja de­voj­či­ca u sa­vre­me­noj Ki­ni, Vi­vi­jan Ču je po­ka­za­la svu sup­til­nost i sna­gu re­ži­je, otva­ra­ju­ći pro­stor za kva­li­tet­nu glu­mu (ve­ći­nom) ne­pro­fe­si­o­nal­nih glu­mi­ca, po­ka­zu­ju­ći i ve­šti­nu do­sti­za­nja uni­ver­zal­nog pla­na upr­kos po­što­va­nju ki­ne­skih spe­ci­fič­no­sti... 

Na­gra­de po­bed­ni­ci­ma u Glav­nom pro­gra­mu 46. Fe­sta bi­će uru­če­ne na sve­ča­no­sti u su­bo­tu 3. mar­ta.

U četvrtak na Fe­stu „Ob­lik vo­de” 

U udar­nom Fe­sto­vom ter­mi­nu (19 sa­ti) u Sa­va cen­tru u četvrtak se pri­ka­zu­je pro­šlo­go­di­šnji do­bit­nik ve­ne­ci­jan­skog „Zlat­nog la­va” ame­rič­ki film „Ob­lik vo­de” Gi­ljer­ma del To­ra ko­ji je osvo­jio i re­kord­nih 13 no­mi­na­ci­ja za ovo­go­di­šnju na­gra­du Oskar.

Za 22 sa­ta u Sa­va cen­tru za­ka­za­na je svet­ska pre­mi­je­ra fil­ma „Iz­gred­ni­ci“ De­ja­na Ze­če­vi­ća u ko­jem ulo­ge tu­ma­če glum­ci Ra­do­van Vu­jo­vić, Mar­ta Bje­li­ca, Mla­den So­vilj i Sve­to­zar Cvet­ko­vić.

Komentari1
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Ljilja K.
Pre oko 5 godina, izašao je danski film Lov u režiji Tomasa Vinterberga i sa Madom Mikelsenom u naslovnoj ulozi. Velika imena i kvalitetan rezultat doneli su nominaciju za Oskara. Priča o učitelju koji pokušava da dobije starateljstvo nad sinom gradeći nov život dobija silovit zamah kada ga devojčica, čiji su roditelji učiteljevi prijatelji, optuži za nedolično ponašanje. Film ne ide u detalje šta se tačno desilo ni da li se desilo (mada je nagovešteno da nije), već se bavi odnosom pojedinca i zajednice prema tom činu i eventualnom dogadjaju. To je, čini se, i jedino važno. Kako se postavljamo prema onome što se dešava oko nas i kako znati šta je istina? Gde prestaju dečje fantazije koje rastu i razmnožavaju se pod uticajima medija? Kako da čovek bude deo zajednice u kojoj su svi protiv njega? Kako izgraditi i sačuvati poverenje medju ljudima? Nadam se da se Agape nije utopio u talasima napada na crkvu, već se bavio reakcijama društva, kako je to učinio i Oskarom nagradjen Pod lupom.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.