Selfiji i ćaskanje s Anđelima pakla
Svi prilazi gradu su pod opsadom policije… Većina radnji je zakatančena… Posle ovakvih napisa u medijima proteklih dana svako bi pomislio da Jagodinu treba da zaobiđe u širokom luku zbog dolaska jednog od najpoznatijih svetskih bajkerskih klubova – „Anđela pakla”. Ali ispostavilo se da je bilo mnogo buke ni oko čega.
Umesto atmosfere straha i praznih ulica, u Jagodini smo u petak uveče, na centralnom delu „paklenog” godišnjeg skupa, zatekli gotovo karnevalsku atmosferu. Bilo je zaista mnogo motorista s prepoznatljivim crveno-belim amblemom na prslucima, procena kaže oko 2.000. Gradić na Moravi preplavili su i policija, žandarmerija i radnici obezbeđenja, ali niti su se Jagodinci panično razbežali po ataru, kao što se pričalo minulih dana, niti su njihovi gosti na dvotočkašima pravili nerede.
Grad komedije, voštanih figura i poznatih žirafa Eme i Jovanče, nekoliko sati uoči glavne fešte bajkera u akva-parku, životario je kao i na početku svakog vikenda. Glavni trg i centralne ulice vrvele su od Jagodinaca. Bašte kafića krcate, a na klupama na trgu nijednog slobodnog mesta. Deo jagodinskih radnji jeste bio zatvoren, ali samo one kojima je prošlo redovno radno vreme. Dodatne snage reda nisu imale preterano posla, pa je dobar deo njih vreme ubijao kuckajući poruke, ćaskajući sa sugrađanima, podižući novac s bankomata...
Crv sumnje ipak nije dao mira. Pomislili smo da smo možda došli baš kada su se bajkeri na trenutak primirili.
– Dobar dan, mi došli da vidimo šta se ovo dešava kod vas. Je l’ istina da su vaši sugrađani otišli iz grada na nekoliko dana zbog bajkera i da deo dece ne ide u školu zbog toga – upitali smo dvojicu starijih Jagodinaca, koji su na klupici već duže pretresali lokalne teme.
– Tačno je. Al’ to je manjina. Neki plašljivci. Pa vidite i sami koliko je ljudi na ulicama. Neću valjda da bežim od motordžija? Nisam ni kô dete bežao od oni Nemci kad je bio Drugi svetski rat – samouvereno je istakao Jagodinac Miodrag Nikolić (82).
Epicentar bajkerskog skupa bio je u akva-parku i jagodinskom sporskom centru. Za ovaj kompleks su danima kružile najave da će, naročito centralnog dana bajkerske proslave, osim ograda okruživati i nekoliko prstenova policije i da niko od znatiželjnika neće moći da mu priđe, a kamoli da slika.
Ogromne ograde, policija koja patrolira i obezbeđenje uočljivi su bili još na skretanju za akva-park. Videvši to, ekipa „Politike” već je počela da kuje plan kako da se približi što više „zabranjenom gradu” i da pokuša da uhvati neki kadar foto-aparatom, izbegavajući potencijalne siledžije. Dok nam se sve to motalo po glavi, na skretanju za glavni ulaz, novo iznenađenje: umesto kordona policije i obezbeđenja – masa ljudi iz Jagodine i okoline. Znatiželjnici su se slivali iz svih pravaca. Kao da je vašar. Nezvani, radoznali gosti hteli su da vide izbliza ko su ti momci koji prave veliku privatnu žurku u njihovom gradu. Narod se do ulaska u sam kompleks, na svakom koraku, mešao s moćnim motordžijama.
– More, Maro, men’ se čini da ovima ništa ne fali. Plašili nas da dolaze grubijani, a vidiš da ne prave nikakve probleme... Pa ovi klinci iz našeg sokaka svaki dan prave mnogo veću larmu – na nesvakidašnjem jagodinskom korzou komentarisala je sredovečna Jagodinka, podbadajući laktom komšinicu kako bi joj signalizirala da odmeri grupicu litvanskih „Anđela pakla” koja je prolazila pored njih.
Nezvane goste je najviše privlačilo da što bliže priđu samom ulazu, na kome su na pet, šest punktova policajci detaljno, do najmanjeg zadžepka, proveravali motordžije i njihove porodice. Proveru su strpljivo, bez ijedne incidentne situacije, prolazili bajkeri iz Amerike, Švedske, Danske, Kanade, Belgije, Austrije, Slovenije, Italije, Albanije, Turske, Rusije, Holandije…
Svojevrsni mini-spektakl bio je dolazak grupe dvadesetak nemačkih „Anđela pakla”. Škripa vrelih guma i turiranje snažnih dvotočkaša čulo se još na krivini kod akva-parka, a njihov dolazak praćen je uz sevanje bliceva. Kada su shvatili da nema frke, Jagodinci, a naročito Jagodinke, toliko su se opustili da su počeli na svakom koraku zaustavljaju bajkere kako bi s njima razmenili pokoju reč i da bi napravili što bolji selfi za uspomenu. U početku se činilo da „anđeli” nisu spremni za druženje s lokalcima. Ali, ta naizgled ledena fasada njihovih lica bila je maska. Većina njih s radošću, nalik dečjoj, prihvatali su da se slikaju i popričaju.
A onda je uz rok, u prvim večernjim satima, na privatnoj proslavi bajkera iz čitavog sveta, zagrmela – srpska truba.
Umesto rakije – sok
Ako je neko možda i pomislio da će zbog dolaska „Anđela pakla” jagodinski trgovci, kafedžije i ugostitelji preko noći podići cene prevario se. U centru grada mogla je da se pojede dobra pljeskavica za 140 dinara, a posle toga i da se popije odlična kafa za svega 80 dinara. I to, ni manje ni više, nego u lokalnima tik uz akva-park. A većina „anđela”, koji važe za ljubitelje dobre kapljice, u tim lokalima uglavnom su pili – sok.
Na auto-putu 140 kilometara na sat
Deo bajkera je na godišnji skup stigao u poslednjem momentu, pa je neke od njih ekipa „Politike” sretala na auto-putu po povratku u Beograd. Bar dvadesetak njih, mahom iz Nemačke, obišlo nas je brzinom od oko 140 kilometara na sat, iako je 120 maksimalno dozvoljeno na našim auto-putevima. Ostaje nepoznanica da li je srpska policija paklenim motoristima progledala kroz prste zbog prekoračenja.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


