Pluto je i dalje najmoćniji Bog ove planete
Godinama sam već imao želju da spojim pozorišta Srbije i Grčke, to mi se nekako činilo prirodnim s obzirom na to da živim između Atine i Beograda, ali se uvek nešto dešavalo što je odlagalo taj susret, i sam „Pluto” je dosta kvario te planove…, poručuje iz Atine reditelj Nikita Milivojević koji upravo režira svoju prvu srpsko-grčku predstavu: Aristofanovu komediju „Pluto” („Bogatstvo”), u prevodu Dejana Acovića, kojom ujedno najavljuje veliku koprodukciju dva nacionalna pozorišta Grčke i Srbije. Predstava „Pluto” rezultat je saradnje Narodnog pozorišta iz Beograda i Nacionalnog teatra iz Atine.
Premijera se očekuje 13. jula u ambijentalnom prostoru Epidaurusa na Peloponezu kao deo Atinskog festivala na kojem Nikita Milivojević već treći put zaredom radi. Najpre je režirao predstavu „Lukrecija Bordžija”, pa Andrićevo delo „Na Drini ćuprija” i evo ovoga leta Aristofanovu komediju „Pluto”. U ovom teatru na otvorenom u kojem može da se smesti više od 12.000 gledalaca, od 1954. godine organizuje se festival u slavu stare grčke tragedije i komedije, kao svojevrsna savremena posveta drevnim svečanostima u slavu boga Asklepija.
– Najzad su se nekim srećnim okolnostima stvari sklopile. Prvo smo imali jedan susret u Beogradu, između upravnika nacionalnih pozorišta, ideja o saradnji obostrano je prihvaćena, a onda je u posetu grčkoj ministarki kulture, koja je inače glumica i koju poznajem već dugi niz godina, došao naš ministar kulture i ono što smo počeli na nivou pozorišta dobilo je još čvršći oblik. Ova saradnja između dva nacionalna pozorišta dešava se prvi put i u tom smislu je sigurno važan događaj, ali ono što joj daje poseban značaj je ipak premijera u Epidaurusu, koji je zaista nešto jedinstvo u pozorišnom svetu – kaže Nikita Milivojević za „Politiku”.
Zašto je za ovaj, treći po redu, nastup na Atinskom letu odabrao baš poslednju Aristofanovu sačuvanu komediju „Pluto” koja je prvi put izvedena 388. p.n.e. Milivojević kaže:
– Jedno od mojih većih čuđenja već godinama jesu razne liste bogatstva koje s vremena na vreme možemo da pronađemo u novinama…Uvek sam iznova zapanjen činjenicom da je nekih otprilike stotinak ljudi bogatije od gotovo čitave planete! I naravno da se onda pitate: „Kakav je ovo uopšte svet!?” U jednom trenutku u Aristofanovoj komediji jedan od likova, udvarajući se Plutu, kaže: „Sve zbog tebe se dešava na ovom svetu…zbog tebe su sve veštine što je iznašao ljudski um, tebe se još niko zasitio nije.” Čini se gotovo neverovatno da je ovo napisano pre više od 2.000 godina. Postoje pisci i tekstovi koji će jednostavno biti aktuelni zauvek jer u mnogim stvarima ovaj svet u suštini funkcioniše oduvek na isti način, pa je tako, pored ostalog, podeljen na bogate i siromašne. Bogati, naravno, žele da ostanu bogati i rade sve što je u njihovoj moći da svoje bogatstvo uvećaju. Tako je oduvek bilo i biće, ništa se tu nije promenilo, niti hoće. Pluto je očigledno i dalje najmoćniji Bog ove planete, pokretač svega na svetu, a razni „ekonomski interesi” određuju sve, kako u vreme Aristofana, tako i danas.
Komedija „Pluto” („Bogatstvo”) predstavljala je satiru na političke prilike u Atini, a ime je dobila po Plutu, bogu obilja...
– Aristofan ne bi bio to što jeste da nije pre svega originalan. Na početku ove komedije otkrivamo da je Pluto u stvari nekakav ubogi „prosjak”, sav u ritama, koji je uz to još i slep... Uskoro saznajmo da ga je Zevs tako surovo kaznio i da je to glavni razlog zašto je bogatstvo naopako podeljeno na svetu. Onda ljudi reše da ga odvedu u hram da mu čuveni Asklepije vrati vid kako bi Pluto mogao pravednije da deli bogatstvo, ali tu se sada otvara niz novih problema… Već ovako, samo u nekoliko rečenica ispričana priča, mislim da deluje više nego inspirativno. Da li je Pluto slep ili dobro vidi, šta radi nama, izgleda je svejedno: Grčka i Srbija su kao lice i naličje na sitnom novčiću Pluta. Glava ili pismo: nama je u suštini isto, naša uloga u ovoj večito savremenoj „svetskoj komediji” ne menja se mnogo. Mi smo uvek negde na začelju trke i onima u vrhu je potpuno svejedno na kom smo mestu, oni nas jedva i vide u gužvi iza sebe – podvlači Milivojević.
On objašnjava kako je oformio grčko-srpsku autorsku ekipu predstave i kakvu će scensku putanju imati ova predstava, budući da se najavljuje njeno intenzivno gostovanje širom Grčke da bi krajem septembra gostovala i u Beogradu:
– Podela je vrlo jednostavna: hor je srpski ansambl, a sve ostale uloge igraju grčki glumci. Hor inače ima i vrlo specifičan, muzički zadatak. Predstava treba da se igra tokom leta u više gradova, naravno uvek u antičkim pozorištima: Irodio, Elefsina, Tesaloniki… krajem leta planira se i gostovanje u Beogradu.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


