Subota, 27.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Preminuo akademik Petar Omčikus

Preminuo akademik Petar Omčikus
(Фото А. Васиљевић)

Slikar i član SANU Petar Omčikus preminuo je u 93. godini, javio je sinoć RTS.

Omčikus je rođen 1926. godine u Sušaku kod Rijeke a od 1937. živeo je u Beogradu. Posle Drugog svetskog rata, počeo je slikarske studije na Akademiji likovnih umetnosti kod profesora Ivana Tabakovića.

Studije je napustio da bi otišao u Zadar gde je postao jedan od osnivača Zadarske grupe, u kojoj su se nalazili i Mića Popović, Vera Božičković, Bata Mihailović i Ljubinka Jovanović.

Posle šestomesečnog boravka u Zadru, vratio se u Beograd i priključio se Grupi Jedanaestorica, a svoju prvu samostalnu izložbu priredio je 1951. godine.

Neposredno posle toga, Petar Omčikus je 1952. godine sa suprugom, takođe slikarkom, Kosom Bokšan napustio Jugoslaviju i definitivno se preselio u Pariz.

I pored toga što se oprobao u velikom broju slikarskih žanrova, njegovo delo u celini karakteriše duh Mediterana, preneo je Tanjug.

Učestvovao je na brojnim grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu.

Komentari7
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Moler
Petar Omčikus je ostavio neizbrisiv trag kako u našem, tako delom i u francuskom slikarstvu druge polovine prošlog stoleća. Petar bez njegove Kose bio bi kao mornar bez mora. Sada zajedno plove i boje po nebeskim platnima. Istine radi, Petar Omčikus je bio jedan od laureata Politikine nagrade za slikarstvo koju je dobio 1990., a to u ovom tekstu nije pomenuto.
zoran stokic
Petar Omčikus kao devetogodišnjak je učetvovao na konkursu za dečiji crtež lista "Politika" i osvojio prvo mesto. Bila je to prva Omčikusova nagrada za slikarstvo i prvi podsticaj da je talentovan.... Za Petra je predratni period u Beogradu bio preloman, jer ga je brat Čedomir uveo u svet umetnosti, senzacionalne izložbe: 1) "Italijanskog portreta kroz vekove" (ti portreti od "antičkih do Musolinija", kako sam kaže, su ga prelomili da se opredeli za slikarstvo) - Muzeju princa Pavla (proleće 1938.), 2) "Sto godina francuskog slikarstva: od Davida do Sezana" - Muzeju princa Pavla (1939.), 3) samostalna izložba Save Šumanovića - Filozofski fakultet.
Sasa Trajkovic
Saučešće porodici, Srbija je izgubila još jedno ime iz plejade velikih umetnika koji su svojim osobenim likovnim jezikom ali i evropskom kulturom obeležili jedno vreme u kojoj smo mi bili deo te Evrope.
n ercegovac
Ko dođe u Pariz i prošeta se trgom Trokadero, možda će se zaustaviti i pred spomenikom „U slavu Francuske armije 1914-1918”, pa onda primetiti u prvom planu stasitog mladog vojnika koji namešta pušku. Ako malo bolje pogleda, prepoznaće lik Petra Omčikusa. Za tu priliku, umetnik je uzeo ulogu modela profesoru Landowskom, autoru skulptura. Kao da su Pariz i Francuska, na pomalo čudan, indirektan način, unapred podigli spomenik još jednom srpskom Pjeru.
mila
n ercegovac@ Hvala na ovoj vrlo interesantnoj informaciji iz zivota Petra Omcikusa, koga veoma cenim kao slikara, humanistu i dobrog coveka. Upravo sam snimila spomenik sa Trokadera pored koga sam pre toga bezbroj puta prosla, ne znajuci tu interesantnu anegdotu iz Perinog zivota, posto se on nikada nije hvalio ni svojim slikama ni dobrim delima koje bi ucinio. /politici poznat mail, ako zelite da objavite rado cu vam proslediti fotografiju/
BOŠKO TOMAŠEVIĆ
Ponos srpskog slikarsva druge polovine dvadesetog veka, njegov dar slikarski beše onaj od najredjih. Veliki humanista, renesansni čovek. Imasmo takvog čoveka za svog zemljaka, a zar to ne treba da pobudjuje veliki, ogroman ponos u nama?! Voleo bih da mogu da gledam njegovo delo očima ljudi koji će to delo gledati 2120. godine i kasnije, da pratim uspon hvale njegovog dela kako godine budu prolazile. Ne treba biti posebno vidovit pa reći da će hvala koju o njegovom delu budu izgovarale buduće generacije slikara, galerista i slikarske publike biti sve snažnija i sve temeljnija. Savremenici, poznato je, ponekad nisu dovoljno dobre sudije, pri čemu slepilo može da proishodi sa raznih temelja, počesto ljudskih, odveć ljudskih. Buduće generacije se sa time neće suočavati i biće spram Omčikusovog dela, gledeć estetskog suda, posve neutralne. Iako je otišao sa ovog sveta u visokim životnim godinama, ipak čoveku bude žao što ga više nema. Njegova radost spram života beše ogromna.
mila
Veliki slikar i dobar covek. U mladosti boem, ostao do kraja zivota veran svom stilu zivota i rada. Svi ljubitelji njegovog slikarsva bili su dobrodosli gosti u njegovoj kuci-ateljeu u Parizu, a leti ugosceni na Korculi u staroj porodicnoj kuci. Vecna ti slava dobri nas Pero.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.