Понедељак, 29.06.2026. ✝ Верски календар € Курсна листа

Преминуо академик Петар Омчикус

Преминуо академик Петар Омчикус
(Фото А. Васиљевић)

Сликар и члан САНУ Петар Омчикус преминуо је у 93. години, јавио је синоћ РТС.

Омчикус је рођен 1926. године у Сушаку код Ријеке а од 1937. живео је у Београду. После Другог светског рата, почео је сликарске студије на Академији ликовних уметности код професора Ивана Табаковића.

Студије је напустио да би отишао у Задар где је постао један од оснивача Задарске групе, у којој су се налазили и Мића Поповић, Вера Божичковић, Бата Михаиловић и Љубинка Јовановић.

После шестомесечног боравка у Задру, вратио се у Београд и прикључио се Групи Једанаесторица, а своју прву самосталну изложбу приредио је 1951. године.

Непосредно после тога, Петар Омчикус је 1952. године са супругом, такође сликарком, Косом Бокшан напустио Југославију и дефинитивно се преселио у Париз.

И поред тога што се опробао у великом броју сликарских жанрова, његово дело у целини карактерише дух Медитерана, пренео је Танјуг.

Учествовао је на бројним групним изложбама у земљи и иностранству.

Коментари7
Молимо вас да се у коментарима држите теме текста. Редакција Политике ONLINE задржава право да – уколико их процени као неумесне - скрати или не објави коментаре који садрже осврте на нечију личност и приватан живот, увреде на рачун аутора текста и/или чланова редакције „Политике“ као и било какву претњу, непристојан речник, говор мржње, расне и националне увреде или било какав незаконит садржај. Коментаре писане верзалом и линкове на друге сајтове не објављујемо. Политика ONLINE нема никакву обавезу образлагања одлука везаних за скраћивање коментара и њихово објављивање. Редакција не одговара за ставове читалаца изнесене у коментарима. Ваш коментар може садржати највише 1.000 појединачних карактера, и сматра се да сте слањем коментара потврдили сагласност са горе наведеним правилима.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Moler
Petar Omčikus je ostavio neizbrisiv trag kako u našem, tako delom i u francuskom slikarstvu druge polovine prošlog stoleća. Petar bez njegove Kose bio bi kao mornar bez mora. Sada zajedno plove i boje po nebeskim platnima. Istine radi, Petar Omčikus je bio jedan od laureata Politikine nagrade za slikarstvo koju je dobio 1990., a to u ovom tekstu nije pomenuto.
zoran stokic
Petar Omčikus kao devetogodišnjak je učetvovao na konkursu za dečiji crtež lista "Politika" i osvojio prvo mesto. Bila je to prva Omčikusova nagrada za slikarstvo i prvi podsticaj da je talentovan.... Za Petra je predratni period u Beogradu bio preloman, jer ga je brat Čedomir uveo u svet umetnosti, senzacionalne izložbe: 1) "Italijanskog portreta kroz vekove" (ti portreti od "antičkih do Musolinija", kako sam kaže, su ga prelomili da se opredeli za slikarstvo) - Muzeju princa Pavla (proleće 1938.), 2) "Sto godina francuskog slikarstva: od Davida do Sezana" - Muzeju princa Pavla (1939.), 3) samostalna izložba Save Šumanovića - Filozofski fakultet.
Sasa Trajkovic
Saučešće porodici, Srbija je izgubila još jedno ime iz plejade velikih umetnika koji su svojim osobenim likovnim jezikom ali i evropskom kulturom obeležili jedno vreme u kojoj smo mi bili deo te Evrope.
n ercegovac
Ko dođe u Pariz i prošeta se trgom Trokadero, možda će se zaustaviti i pred spomenikom „U slavu Francuske armije 1914-1918”, pa onda primetiti u prvom planu stasitog mladog vojnika koji namešta pušku. Ako malo bolje pogleda, prepoznaće lik Petra Omčikusa. Za tu priliku, umetnik je uzeo ulogu modela profesoru Landowskom, autoru skulptura. Kao da su Pariz i Francuska, na pomalo čudan, indirektan način, unapred podigli spomenik još jednom srpskom Pjeru.
mila
n ercegovac@ Hvala na ovoj vrlo interesantnoj informaciji iz zivota Petra Omcikusa, koga veoma cenim kao slikara, humanistu i dobrog coveka. Upravo sam snimila spomenik sa Trokadera pored koga sam pre toga bezbroj puta prosla, ne znajuci tu interesantnu anegdotu iz Perinog zivota, posto se on nikada nije hvalio ni svojim slikama ni dobrim delima koje bi ucinio. /politici poznat mail, ako zelite da objavite rado cu vam proslediti fotografiju/
BOŠKO TOMAŠEVIĆ
Ponos srpskog slikarsva druge polovine dvadesetog veka, njegov dar slikarski beše onaj od najredjih. Veliki humanista, renesansni čovek. Imasmo takvog čoveka za svog zemljaka, a zar to ne treba da pobudjuje veliki, ogroman ponos u nama?! Voleo bih da mogu da gledam njegovo delo očima ljudi koji će to delo gledati 2120. godine i kasnije, da pratim uspon hvale njegovog dela kako godine budu prolazile. Ne treba biti posebno vidovit pa reći da će hvala koju o njegovom delu budu izgovarale buduće generacije slikara, galerista i slikarske publike biti sve snažnija i sve temeljnija. Savremenici, poznato je, ponekad nisu dovoljno dobre sudije, pri čemu slepilo može da proishodi sa raznih temelja, počesto ljudskih, odveć ljudskih. Buduće generacije se sa time neće suočavati i biće spram Omčikusovog dela, gledeć estetskog suda, posve neutralne. Iako je otišao sa ovog sveta u visokim životnim godinama, ipak čoveku bude žao što ga više nema. Njegova radost spram života beše ogromna.
mila
Veliki slikar i dobar covek. U mladosti boem, ostao do kraja zivota veran svom stilu zivota i rada. Svi ljubitelji njegovog slikarsva bili su dobrodosli gosti u njegovoj kuci-ateljeu u Parizu, a leti ugosceni na Korculi u staroj porodicnoj kuci. Vecna ti slava dobri nas Pero.

Комeнтар успeшно додат!

Ваш комeнтар ћe бити видљив чим га администратор одобри.