Nedelja, 12.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
BOEMSKA TRADICIJA

Deda Najdanova kafana ponovo radi

Jedna od najstarijih kafana u gradu na Timoku, vraćena predratnim vlasnicima, krije mnoge tajne: logoraški dnevnik iz Nirnberga, fotografiju Belogardejca u ratnoj uniformi, arhivske brojeve „Politike”
Deda Najdanova kafana ponovo radi
Михаило Фостиков (Фотографије Предраг Рудовић)

Grad na Timoku ima dugu boemsku tradiciju. Nekada je gradskim kafanama gospodario Pera Babar, neprikosnovena legenda kafanskog života i nenadmašni kafanski muzičar. Ali, u isto vreme, to je i grad rokenrola, „Zlatnih Prstiju” i Gitarijade. Zaječarci pažljivo biraju mesta na kojima će sedeti i u kojima će dočekivati zoru. I zato nije nimalo lako oduševiti ih, napraviti spoj tradicionalnog i modernog. No, na radost zaječarskih boema, deda Najdanova kafana ponovo radi.

Zaječarci su je decenijama znali kao „Zelengoru”, posećivali je i gostili se u njoj. Malo ko je od njih slutio kakvu priču zapravo krije jedna od najstarijih kafana u gradu na Timoku.

Preživela rat, ne i novu vlast

Otvorena je davne 1893. i tada se zvala „Kod Kančevića”. Gazda Najdan Stojanović će je kasnije otkupiti od porodice Kančević i preimenovati u „Nacional”. Pod ovim nazivom preživela je Drugi svetski rat, ali ne i nove vlasti.

Primerci starih brojeva „Politike”, svedoci davnih vremena

Novim vlastima, malo po malo, zapade za oko i deda Najdanova kafana, te rešiše da je konfiskuju i stave pod upravu preduzeća „Zelengora”. Vodiše posao decenijama i na kraju je dovedoše do bankrota. A onda, pre nepunih godinu dana, praznu od gostiju, sredstava i inventara, država reši da je vrati starim-novim vlasnicima, deda Najdanovoj unuci Gordani Stojanović. Ona i njen suprug Mihailo Fostikov rešili su da staroj kafani daju novo ruho i novo ime. I tako je na zaječarsku scenu stupila nova „Scena”.

Decenijama sanjan porodični san o obnovi deda Najdanove kafane konačno je oživeo.

„Mnogo je emocija utkano u ovaj prostor”, naglašava Fostikov. „Supruga je celoga života sanjala taj san, jer o toj se kafani baš puno pričalo. Gordana se nije ni rodila kada je kafana oduzeta, a posle toga je za porodicu bilo isuviše teško da u kafanu dolaze i naruči ćevape! Prvi put smo u kafanu ušli kada je vraćena. Ali svejedno, emocije su bile mnogo jače od tih negativnih naboja zbog izgleda i stanja u kom smo je zatekli.”

I zaista, sećanje na pretke prožima ceo ambijent. Dok sedimo, iz vetrine iznad nas sa porodične fotografije posmatra nas deda Najdan, a tu je i nekoliko preostalih čaša iz nekadašnjeg „Nacionala”. Najdanu društvo pravi deda našeg sagovornika – Mihailo Fostikov, Belogardejac u ruskoj ratnoj uniformi. Malo porodično stablo iz vitrine nadgleda posao.

U uglu kafane, vitrina sa starim porodičnim fotografijama, ali i čaše iz nekadašnjeg „Nacionala“

Požutele porodične fotografije, starinski radio i foto aparati, ratni dnevnici predaka, klavir, trube, mašina za šivenje pretvorena u sto, nekoliko arhivskih primeraka „Politike” iz 1968. godine… Na jednoj od prvih strana ondašnje „Politike” čitamo naslov: „Ubijen predsednik Kenedi”. Sav taj ambijent čini da se zapitam jesam li ja to u kafani, antikvarnici, ili nekoj vrsti porodičnog muzeja?

„Za nas je ovo mali kulturni centar. Voleli bismo da ovde ljudi vide i čuju neke stvari koje su im promakle u životu, između ostalog i džez i bluz, stendap komedije, operu. Da gosti ovde igraju šah ujutru, da vratimo jedno prošlo vreme, a, s druge strane, da unesemo i malo kulture”, objašnjava Fostikov, dok ispijamo jutarnji espreso.

U uglu kafane, uz policu sa diskovima i trubama, još jedan set porodičnih slika. Tu su deda Najdanove ratne fotografije i ratni dnevnik, a tu je i logoraški dnevnik Mihailovog dede po majci Aleksandra Ace Stefanovića, nekadašnjeg banskog savetnika i visokokotiranog pravnika u vreme kraljevine, ispisan na francuskom jeziku u zloglasnom logoru Nirnmberg.

Samo stolice nove

Unutrašnji dizajn, dakle, malo je reći da je zanimljiv. Muzika – oplemenjujuća. Ovde se čuje džez, bluz, klasika, kubanska i rok muzika. Tu je i klavir, pa ukoliko neko od gostiju dobije umetničku inspiraciju, može da se poigrava sa crno-belim dirkama, jer, kako vlasnici kažu, voleli bi da ovom mestu vrate boemski duh, koji je decenijama imao.

U neobičnom restoranu našlo se mesta i za staru mašinu za šivenje

„Nekako nas je deda vodio”, objašnjava mi Fostikov i nastavlja:

„Ovo su sve naše stare stvari, samo su stolice nove. Klavir je moj, sam sam radio i neke skulpture i drvenariju. Trudili smo se da sačuvamo ulaz u kuću čakmaru, koja je prvobitno sazidana. Ova soba bila je bašta prema ulici, posle se zidala kafana. Kada su nam je vratili, zatekli smo je u potpunom haosu i devet meseci je sređivali.”

I na otvaranju je bilo zanimljivo. Pozdravni govor održao je Miša Vešović, bivši direktor Narodnog pozorišta u Zaječaru i prijatelj pokojnog Zorana Radmilovića, poznatog glumca i zaječarske i boemske legende. Svirao se džez, a neki gosti su ga možda prvi put slušali uživo.

Komentari2
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Dragan Pik-lon
Fantasticna prica.Deda Najdanova kafana i njena istorija pokazuje kako su Srbi izgubili dusu-pod komunistima.Odrekli se svojih ''drustvenik crkvi"-narodnih kafana.Vracanje starog lica ove kafane je ispiracija za nadolazece generacije da tu i ostanu.Jer za ovakvu kafanu ce se otimati svi gradovi sveta.Od Pariza,Beca,Soluna do Juzne Afrike.Pojavice se i prvi(pravi) boemi rodjeni u brazdama njiva.Koji ce da pronose slavu naseg foklora,muzike i epike.....!!!
Абвгдђ
Спада ли у ту душу и културу и српска ћирилица?

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.