Četvrtak, 23.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Bez opuštanja za one sa presađenim organom

Pacijenti kojima su transplantirani organi još najmanje mesec dana moraju da izbegavaju gužve, parkove i decu, poručuje profesor dr Dušan Šćepanović
Bez opuštanja za one sa presađenim organom
Фото Пиксабеј - Јутјуб

Iako je dr­ža­va po­ste­pe­no po­če­la da ubla­ža­va me­re pro­tiv ko­vi­da 19, pa­ci­jen­ti ko­ji­ma su tran­splan­ti­ra­ni or­ga­ni ba­rem još me­sec da­na mo­ra­ju da se po­na­ša­ju naj­o­pre­zni­je mo­gu­će, ka­že za „Po­li­ti­ku” pro­fe­sor dr Du­šan Šće­pa­no­vić ko­ji već 14 go­di­na ži­vi sa po­klo­nje­nim sr­cem.

Do­da­je da svi lju­di ko­ji su ima­li sre­će da do­bi­ju or­gan od do­no­ra mo­ra­ju da iz­be­ga­va­ju gu­žve, par­ko­ve i de­cu. Po­želj­no je da idu u šet­nju, ali uz oba­ve­zno no­še­nje ma­ski i ru­ka­vi­ca. So­ci­jal­ne kon­tak­te mo­ra­ju da sma­nje na mi­ni­mum, a Šće­pa­no­vić ka­že da je on u kon­tak­tu sa­mo sa svo­jom su­pru­gom. Iako još ne­ma 65 go­di­na, še­ta sa­mo po sop­stve­nom dvo­ri­štu.

Od­ba­ci­va­nje or­ga­na naj­če­šće se de­ša­va zbog in­fek­ci­je, a ka­da su u pi­ta­nju lju­di sa no­vim sr­cem, uko­li­ko bi se za­ra­zi­li vi­ru­som ko­ro­na, smrt bi na­stu­pi­la u ro­ku od ne­ko­li­ko da­na. Ko­vid 19 bi mo­gao da bu­de ko­ban i za pa­ci­jen­te ko­ji­ma je pre­sa­đe­na je­tra ili bu­breg.  

„Svi tran­splan­ti­ra­ni pa­ci­jen­ti pi­ju le­ko­ve ka­ko bi spre­či­li od­ba­ci­va­nje or­ga­na, a upra­vo ta te­ra­pi­ja (imu­no­su­pre­si­ja) spre­ča­va ak­tiv­nost imu­nog si­ste­ma. Zbog to­ga čak i naj­o­bič­ni­ja pre­hla­da mo­že bi­ti kob­na, a ka­mo­li ovaj vi­rus”, ka­že Šće­pa­no­vić.

Do­da­je da je raz­o­ča­ran po­na­ša­njem mla­đih lju­di ko­ji ne no­se ma­ske i ru­ka­vi­ce, kao i da ni­ko iz Kri­znog šta­ba ni­je po­me­nuo ko­li­ko su ugro­že­ni tran­splan­ti­ra­ni pa­ci­jen­ti, ni­ti im je obez­be­đe­na bi­lo ka­kva vr­sta po­dr­ške.

„Svi lju­di ko­ji ne no­se ma­ske ne vo­de ra­ču­na o to­me da mo­gu da ugro­ze dru­ge i ne­ko bi to tre­ba­lo da im kon­stant­no po­na­vlja. Ta­ko­đe, dr­ža­va ima spi­sak tran­splan­ti­ra­nih pa­ci­je­na­ta i tre­ba­lo bi da nam obez­be­de za­štit­nu opre­mu i dez­in­fek­ci­o­na sred­stva na me­seč­nom ni­vou. Ja ko­ri­stim ogrom­ne ko­li­či­ne al­ko­ho­la jer uzi­mam te­ra­pi­ju za di­ja­be­tes od ko­jeg sam, u me­đu­vre­me­nu obo­leo. Sve to smo mo­ra­li sa­mi da na­ba­vlja­mo uz oba­ve­zno če­ka­nje u re­do­vi­ma”, ka­že Šće­pa­no­vić. 

Na­po­mi­nje da obo­le­li od di­ja­be­te­sa, ko­jih je 750.000 u Sr­bi­ji, mo­ra­ju da še­ta­ju sva­ki dan ba­rem po­la sa­ta i dr­ža­va to mo­ra da ima u vi­du ka­da pla­ni­ra bi­lo ka­kve me­re.

Do­da­je i da se kon­sul­to­vao sa pred­stav­ni­ci­ma ne­ko­li­ko in­va­lid­skih udru­že­nja ka­ko bi upu­ti­li ini­ci­ja­ti­vu za­rad po­bolj­ša­nja po­lo­ža­ja.

„Su­pru­ga ni­je mo­gla da po­dig­ne moj do­da­tak za tu­đu ne­gu i po­moć u Po­šti uz obra­zlo­že­nje da to ni­je pen­zi­ja. To zna­či da bi tran­splan­ti­ra­ni pa­ci­jen­ti sat, dva tre­ba­lo da sto­je u re­du sa ne­ko­li­ko de­se­ti­na lju­di, što bi za nas mo­glo da bu­de kob­no. Ide­al­no bi bi­lo da do­bi­je­mo ne­ku vr­stu in­va­lid­ske le­gi­ti­ma­ci­je sa ko­jom bi­smo mo­gli da ima­mo pred­nost pri­li­kom oba­vlja­nja po­slo­va u ban­ci, po­šti ili pro­dav­ni­ci”, pred­la­že naš sa­go­vor­nik.

Do­da­je da su svi tran­splan­ti­ra­ni pa­ci­jen­ti in­va­li­di, a oso­be sa tran­splan­ti­ra­nim sr­cem ima­ju 100 od­sto in­va­li­di­tet. Me­đu­tim, taj sta­tus, ka­ko ka­že, ni­je pre­po­znat u ra­znim obla­sti­ma, ta­ko da ove oso­be ne mo­gu čak ni na­lep­ni­cu za auto­mo­bil da do­bi­ju. 

„Po­ku­ša­će­mo da na­šom ini­ci­ja­ti­vom ob­u­hva­ti­mo što vi­še stva­ri i na­dam se da će dr­ža­va re­a­go­va­ti”, ka­že Šće­pa­no­vić do­da­ju­ći da ko­vid 19 ni­ko ne bi smeo da shva­ta ola­ko, po­go­to­vo ne tran­splan­ti­ra­ni pa­ci­jen­ti. 

Na­kon tran­splan­ta­ci­je sr­ca bio je na re­spi­ra­to­ru 22 da­na i naj­stra­šni­ja stvar ko­ja mu je osta­la u pam­će­nju, ka­ko ka­že, bi­lo je ski­da­nje sa re­spi­ra­to­ra. 

„Sta­vlja­nje pa­ci­je­na­ta na re­spi­ra­tor je kraj­nja me­ra le­če­nja i to ko­le­ge zna­ju. Za­to ovu te­ra­pi­ju ne tre­ba ola­ko shva­ta­ti ni­ti je ona ča­rob­ni šta­pić. I da­nas se se­ćam tog stru­ga­nja u gru­di­ma ka­da sam po­ku­ša­vao da di­šem, pe­nu­ša­ve kr­vi, va­đe­nja tu­bu­sa. Ceo dan sam se bo­rio za va­zduh i na kra­ju pro­di­sao”, opi­su­je naš sa­go­vor­nik. 

Ka­že da je i da­lje u kon­tak­tu sa dok­to­rom An­re­om Ve­sle­rom ko­ji ga je ope­ri­sao u Gra­cu, a ko­ji se sa­da bo­ri sa te­škom ma­lig­nom bo­le­šću. Dr Ve­sler je, po re­či­ma Šće­pa­no­vi­ća, po­tvr­dio da je reč o ve­o­ma opa­snom vi­ru­su i pre­po­ru­čio mu je strikt­ne me­re izo­la­ci­je ko­jih se i sam pri­dr­ža­va.

 

Tran­splan­ta­ci­je mo­ra­ju bi­ti na­sta­vlje­ne

Pro­fe­sor dr Du­šan Šće­pa­no­vić ka­že da pan­de­mi­ja ko­vi­da 19 ni­je za­u­sta­vi­la tran­splan­ta­ci­je u ze­mlja­ma Evro­tran­splan­ta. Ta­ko je za pr­va tri me­se­ca ove go­di­ne (do 5. apri­la) u Hr­vat­skoj oba­vlje­no 78 tran­splan­ta­ci­ja. Čak 11 pa­ci­je­na­ta do­bi­lo je no­vo sr­ce, 29 lju­di je­tru, a pre­sa­đe­na su 34 bu­bre­ga.  U Ma­đar­skoj je oba­vlje­no 107 pre­sa­đi­va­nja or­ga­na i to 16 sr­ca, 19 je­tri i 51 bu­breg.

U Ne­mač­koj je bi­lo čak 887 tran­splan­ta­ci­ja i to 85 sr­ca, 212 je­tri i 402 bu­bre­ga. Ka­da je u pi­ta­nju Austri­ja no­ve or­ga­ne do­bi­lo je 183 lju­di, 20 njih je do­bi­lo sr­ce, 38 je­tru, a 87 bu­breg. U Slo­ve­ni­ji je oba­vlje­no 29 tran­splan­ta­ci­ja i tri-če­ti­ri sr­ca, osam je­tri i 12 bu­bre­ga, dok je u Ho­lan­di­ji pre­sa­đe­no de­vet sr­ca, 36 je­tri i 114 bu­bre­ga. Ka­da je u pi­ta­nju Bel­gi­ja, iako ima znat­no ma­nje sta­nov­ni­ka od Ho­lan­di­je, no­vo sr­ce do­bi­lo je čak 16 lju­di, je­tru 56 njih,  a bu­breg 87. 

Šće­pa­no­vić na­gla­ša­va da je šte­ta da se, čak i zbog pan­de­mi­je, pro­pu­sti ma­kar i je­dan do­nor. 

„Ima­mo sad one br­ze te­sto­ve na ko­vid 19 ko­ji­ma mo­ra­mo pod­vrg­nu­ti do­no­re i uko­li­ko je na­laz do­bar tre­ba­lo bi od­mah da se ra­di jer se ta­ko mo­gu spa­si­ti ži­vo­ti ne­ko­li­ko lju­di”, po­ru­ču­je naš sa­go­vor­nik.    

Komentari6
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

van.prof.dr Sandra Radenović
Poštovani, javite se Bioetičkom društvu Srbije čiji je prof. dr Šćepanović počasni i veoma aktivni član koji je pokrenuo brojne inicijative - za izmenu Zakona o transplantaciji organa-Politika je izveštavala o javnim tribinama, imala sam i ja jedan tekst u Politici na tu temu... Dakle, trebalo bi jasno artikulisati inicijativu da transplantirani pacijenti dobiju tuđu negu i pomoć, kao i pacijenti sa retkim bolestima, skandal je što nije tako i što šira javnost nije upoznata sa tim problemima
Prof. Dr Dušan Šćepanović
Pošaljete svoje ideje i zahteve na adresu Bioetičkog društva Srbije(BDS) ili moju,pa ćemo sve da uvrstimo u zajedničku inicijativu.Pravi je skandal da transplantirani nemaju tudju negu i pomoć,a o imunosupresiji ne mogu da verujem!Mi već spremamo neke predloge koji su sadržani u ovom tekstu.Pored transplantiranih i na HD,tu su profesori UB,lekari, pravniki i etičari.Forsiraju se neka udruženja,kompanije i novinari od skoro koja rade za sebe i šta im se kaže.Zato i imamo samo 1,9 donora/mil.!
Sofija
Niko od predsednika udruzenja transplantiranih se nije javio u javnosti ili interesovao znam I zasto zato sto su na celu tih istih ljudi Koji nepiju imunosupresive ili piju pa ih imaju na lagerovano u spajzu za par godina pa moze biti I rat oni imaju lekove Neki imaju neki nemaju tudju negu I pomoc primanja, ko Ima nek sedi kuci I ceka dok virus ne prodje a ko nema nek ide na posao ko I pre pandemije oni moraju jer nemaju od cega da zive
Kristina
Postovanje za dr Dok god Nas u javnosti predstavljaju stari ljudi transplantirani mi transplantirani mladi necemo biti primeceni Doktor nije upucen da MI sa presadjenim organima nemamo svi tudju negu I pomoc I moramo zato da radimo I da budemo u kontaktu sa njudima a ne kao gospodin I ostali setaju samo po dvoristu Lekovi za transplantirana pluca I srce nisu dostupni na recept u srbiji e to treba reci ljudi se snalaze ko prosjaci mole za lek da bi spasili organ
Zvonko Petrović
Na žalost država neće reagovati. Godinama niko ne reaguje, a ne reaguje ni sada u ovom stanju epidemije - pandemije. Na sva obraćanja - Ministarstvo zdravlja, RFZO, BATUT, Vlada RS, predsednik RS, dr Kisić, dr Kon, ....ostali su apsolutno nemi povodom stanja u dijaliznim centrima i potreba pacijenata, osoblja i td. Trebalo je da prođe mesec dana da država shvati da osobe sa invaliditetom imaju potrebu i pravo na pomoć drugih osoba tokom svakog dana!!!

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.