Petak, 10.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Zašto nam je kriva Dua Lipa

Zašto nam je kriva Dua Lipa
(Драган Стојановић)

Odsudnu bitku za srpsku „kolevku” Kosovo (naravno, s neizostavnom Metohijom!) drugi, nažalost, možda i poslednji put, izgubili smo takoreći juče. Jer ne treba zaboraviti da i kad ne znamo razlog zašto je nešto to i tako, to nikako ne znači da taj razlog ne postoji. A ako već mora da postoji, može biti da, i kad ga znamo, iz raznih razloga – nećemo, ne smemo ili pak ne želimo da ga kažemo...

Prvi poraz na Kosovu vekovima smo opravdavali Vukom Brankovićem, pa i zakasnelim Stevanom Musićem. Istina, kolektivni pamtilac, narodni letopisac, istorijsku tužbu podneo je protiv „nesložnih velikaša”. Čak im je i potomstvo prokleo, i dušu, naravno. Smislio je divovskog, manje-više u svakom pogledu, Marka Kraljevića, ali je pošteno i s razlogom u deseterac stavio i pravu pravcatu istinu: „Da se svi mi u so premetnemo, ne bi Turkom osolili ručka!” A taj drugi, zebemo da je i poslednji poraz, doživeli smo kao jači: u Republici Srbiji neprijatelj je na bojno polje izveo manje od petine askera. Kažu – a do danas ne potvrđuje se javno – da je 1980. komandant Niške armijske oblasti, Kragujevčanin, iako s imenom i prezimenom Eugen Lebarić, smirio Šiptare tako što su nad Kosmetom zagrmeli „migovi 25” i zatutnjale kolone tenkova T-34. Naravno, od Predsedništva SFRJ usledila je komanda „Ostav”, i to pravo preneto je isključivo na predsedništvo savezne države. A i u njemu su, zašto kriti, sedeli drugovi iz RS i RCG.

Kažu – a i mi smo nešto videli na Karadagu, granici s pokrajinom – da je Hrvat, general Silić, mudro unapred zauzeo teren i tako sprečio u začetku formiranje OVK. Tek sada se, nažalost, podsećamo da je tadašnji srpski čelnik kumovao da naš ponos Zvečan, naš Lešak, Leposavić, pa i Mitrovica s kopaoničkim rudokopima, i zvanično uđu u sastav pokrajine, tobož „da bi Srba bilo više”. Masovno napuštanje pokrajine, maltene više nego naivno, pokušali smo da sprečimo, zašto ne čak i protivustavnom „zabranom prometa nekretnina” između pripadnika različitih narodnosti, a po posledicama ništa manje greške napravljene su upravo na najubojitijem ratištu: na polju propagande.

Ovih dana, opet kao mala deca, optužujemo Albanku Duu Lipu što „pali” milione pratilaca na „Jutjubu” i pomaže svoje, a nas lično i danas boli sećanje kako srpska Narodna skupština devedeset i neke nije smatrala potrebnim ni da prihvati niti pak da donese i međunarodnoj zajednici uputi rezoluciju o činjeničnom stanju da su prava Albanaca, uostalom kao i svih manjinskih naroda u Srbiji baš u oblasti obrazovanja – na najvišem svetskom nivou! A oni „gore” dobro su znali da su takozvana ljudska prava okidač za razaranje svake države...

Naravno, nekom tamo „podsekretarčiću za obrazovanje na Kosmetu” gorko je zazvučalo priznanje „Sjajno, to je ’bomba’, jer si se pozvao na najveća dokumenta i Saveta Evrope, OECD-a, Ujedinjenih nacija”, tadašnjeg potpredsednika NS-a dr Pavića Obradovića. Potpisnik ovog tužnog podsećanja i sada se seća svog naivnog „srbovanja”, kada je sedamdesetih-osamdesetih godina u „Ninovoj” Trioini reagovao na mišljenje „tadašnjeg” Rugove, koji je enormni disbalans u natalitetu Srba (naravno i drugih) u odnosu na albansku populaciju (etnografska istraživanja, čini nam se dr Ruže Petrović), opravdavao samo – parafraziramo ga, naravno – prirodnim vitalizmom njegovih sunarodnika. Tu istu gorčinu doživeli smo kad smo u Geteborgu (s „Politikinom” ekipom popularnog „Školskog časa”) u dokolici hotelske sobe listali „haus” enciklopediju, pa pošto je veliki Tesla unotiran kao Hrvat, zapitali našeg konzula zašto nije reagovao? „Nijesam”, veli, „znao”. Pominjemo, s razlogom, našeg Novaka, ali bismo voleli da znamo koliko naša diplomatsko-konzularna predstavništva okupljaju naše – a nije ih mali broj – „genijalce” sa Harvarda, MIT-a, Berklija, Prinstona... A znam, deceniju sam bio profesor Prve zemunske gimnazije, da je naš đak Gordana Vunjak, redovna profesorka biomedicinskog inženjerstva i medicinskih nauka na Univerzitetu Kolumbija u Njujorku, kandidat za Nobela! Valjda to takođe nešto znači?

Zašto gubimo, nedao bog izgubili smo, prvo što kažu, „bez zrna baruta” rat sa tek petinom protivnika! Još i danas – to smo takođe želeli i predložili da uđe u ondašnju skupštinsku rezoluciju i bude upućeno svetu – ne koristimo i te kako ubojitu „džebanu” – da je Kosmet u SRS/SFRJ bio izdržavana pokrajina. Primera radi: za osnovno školstvo i do 90 odsto, srednje približno toliko, ali – da li je to slučajno – za više i visoko pokrajina je drešila kesu i te kako... Da li smo makar te bitke mogli da dobijemo, možda ne bismo stigli do Košara? Možda, ko zna. Jer ovo danas, to je sigurno moralo da ima svoje juče.

Profesor, bivši podsekretar za obrazovanje na Kosmetu

Komentari12
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Srba
Diplomatska predstavnistva Srbije nista ne rade - tu su se uhljebili razni lezilobovici i poltroni i plase se bilo kakve aktivnosti. Ne talasaj, ne trazi pare da i organizovao/promovisao srpsku kulturu i dobar si. I sve je to komunisticki kadar koji i dalje samo o Jugoslaviji i nostalgiji za titom prica. Za njih je Kosovo izgubljeno. Nema tu puno Srba.
Из Британије
” Никад не реци 'никад' ”.
Данијел
Свако данас има своје јуче. На грешкама треба учити и научити. И треба бити разуман, знати да неке ствари немају исправку. Неке ствари оду у неповрат и због њих не треба уништити све.
Срба, Велика Британија
Можда ће нам кренути боље кад научимо да се Бог пише са великим словом ‘Б’. А тито са малим словом ‘т’.
Bogdan
Ako mislite da će nam to pomoći onda smo sigurno obrali bostan... Odavno je Bog Srbiji rekao laku noć a ni Tito se nije baš nešto sekirao. Treba se zapitati gde su u proteklih sto i kusur godina bili srpski političari i za čiji interes su radili. A mnogima su dodeljene avenije i ulice širom Srbije i krštavani "očevima nacije". Očito su bili "babice" a ne "očevi". i naravno, pored toliko babica dete je ispalo kilavo.
Саша Микић
Поздрав за мог професора из Земунске гимназије. Драги професоре, чули сте за моћ пропаганде. Све време смо били изложени тој пропаганди у којој су Срби приказивани као ''зли момци''. Требало је да на пропаганду одговоримо пропагандом, али да ли би нам је неко објавио у тим западним медијима? Највећа лаж са којом сам се сретао је та да је Србија забрањивала албански језик, иако сви знају да су Албанци имали све од вртића до факултета на свом језику, али то нису пуштали својој јавности.

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.