Ponedeljak, 29.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Priča o pismu sa borbene linije

Priča o pismu sa borbene linije
(Фотодокументација „Политике”)

U ovoj rubrici, 8. decembra o. g. objavljen je prilog arhitekte Radovana Subotića  pod naslovom „Kratka priča iz Drugog svetskog rata”, u kojoj opisuje kako su u jesen 1941. partizani, u čijim redovima je i on bio, u sadejstvu sa četnicima opsedali Kraljevo i topovima gađali nemačke položaje, i kako je potom došlo do sukoba među njima samima, što je izazvalo revolt građana Čačka. Ova priča me podsetila na događaje s početka decembra 1944. u mom rodnom selu Donjoj Kravarici u Dragačevu u kojima je jedan od učesnika bio i napred pomenuti Radovan Subotić.

U to burno vreme imao sam 11 godina. Prethodne godine u noći uoči Uskrsa četnici su, provalivši u našu kuću, ubili mog golorukog oca naočigled nas petoro dece, jer je na strani partizana  učestvovao u tim istim borbama oko Kraljeva. Nemci su se te 1944. gubeći rat, povlačili se prema Bosni, a partizani su nastupali iz pravca Kraljeva. Na brdskom vencu iznad naših kuća, Nemci su zauzeli borbeni položaj, kao bočno obezbeđenje snaga koje su se povlačile dolinom preko Požege, a partizani su nadirali iz pravca Guče. Kada smo videli njihove prve kolone koje su se kao gliste, pojavivši se iz šuma, kretale Kravaričkim poljem, bilo je jasno da ćemo se naći između dve vatre. Naša hrabra majka nikad tokom rata nije napuštala kuću, a nas četiri brata i sestra sa još nekim komšijama, krenuli smo panično u bežaniju. Ubrzo smo sreli naše oslobodioce, koji su nastupali neki u streljačkom stroju, neki u kolonama. Njihov komandir je zaustavio mog najstarijeg brata Milenka i pitao ga za položaj nemačkih snaga. Ovaj mu je rekao ono što je znao, a on ga je izdvojio i poveo sa njima da im to bliže pokaže. Na prve neprijateljske rafale, njega su otpustili, tako da se pod kišom metaka srećno izvukao . (Tada se izvukao da bi samo četiri meseca kasnije poginuo progoneći ubice svoga oca.)

Borba je trajala oko deset dana, sve dok Nemci nisu odstupili prema Bosni. Gde je u ovoj priči autor priloga u „Među nama” od 8. decembra? Odgovor je da je  Radovan Subotić, student arhitekture, tada dvadesettrogodišnjak, kao već prekaljeni borac, bio negde među tim partizanima. To mi je poznato jer smo, igrom sudbine, mnogo kasnije decenijama radili u istom arhitektonskom projektnom birou gde je on bio rukovodilac. Posedujem kopiju pisma koje je on napisao svojima u Čačku sa položaja u Donjoj Kravarici, slučajno datiranog istim danom i mesecom pod kojim je njegov prilog objavljen u „Među nama”. Navodim nekoliko stavki iz tog pisma:

„8.12.44. Donja Kravarica, Dragi moji. Ima već deset dana kako se nalazim oko Kraljeva i Čačka. Kad su me bili uhvatili četnici nalazio sam se na Deli Jovanu... Kad naiđoše partizani pa ih rasteraše, ja i još nekoliko drugova nađemo partizane, i od onda, to je bilo u septembru, nalazimo se u njihovim redovima. Prvo smo oslobodili Donji Milanovac, zajedno sa Crvenom armijom. Onda smo jedno vreme išli  sa Crvenom armijom, a vi znate kakvo je to za mene zadovoljstvo. Preko Kučeva, Majdanpeka... Paraćina, Ćuprije, dođosmo i u Kragujevac, u našu Šumadiju. Onda sam odahnuo, jer sam znao da ću jednog dana i na Čačak. Od Kraljeva preko Kaone i Rtiju dođosmo u Guču... Raspitivao sam se za vas, ali mi niko ništa nije znao reći. Verujem da ste svi zdravo i dobro...” (kraj pisma je oštećen i nečitak).

Tako je Radovan Subotić, pripadnik 25. divizije Narodnooslobodilačke vojske, boreći se protiv fašista stigao sve do Zagreba, gde je negde usput doživeo i ranjavanje čije posledice još uvek oseća. Danas, u stotoj godini života, kaže da se često pita kako je moguće da je pod punom ratnom opremom, uključiv i ruski mašingever, put od Miroča i Donjeg Milanovca, preko cele Srbije i Bosne sve do Zagreba i nazad do Sarajeva, prevalio peške.

Vasilije Brkić,
arhitekta u penziji.
Beograd

Komentari24
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Trifun
@Oluja Neslaganje sa drugacijim misljenjem,nazvati "bezobrazlukom",nije nivo civilizovane polemike..Saradnja partizana i ustasa nije "kafansko-slavska laž"nego cinjenica:Dokazano na primeru zlocina nad srpskim civilima u Starom Brodu na Drini.O tome je u komunist YU bilo zabranjeno govoriti..Dangica,majora JVuO,komunisti su streljali u Sarajevu 1947,nakon sto im ga je Crv.armija izrucila iz Poljske,gde su ga Nemci poslali 1942. u k.logor,odakle je pobegao i prikljucio se poljskom pokretu otpora
Dragomir Olujić Oluja
Trifune, Vaše “tvrdnje” ni u čemu utemeljene (i svaki put ovde činjenički i dokumentovano osporene), pogrešni i tendeciozni (nepostojeći) “citati”, izmišljanje događaja i kafansko-slavsko filozofiranje nije “drugačije mišljenje”, ni prilog polemici… Uprkos svemu tome, Vi i dalje reciklirate iste priče, a to jeste bezobrazluk! Uzgred, partizani su u bici kod Valjeva početkom septembra 1944. zarobili kompletnu četničku arhivu – nema “komunističkih falsifikata”, pogotovo ne u svetskim arhivma!
Trifun
U Sarajevu,u kome su komunisti streljali srpskog heroja majora J.Dangica,slobodno je ziveo do smrti(1984.g) i radio kao telolog na Katolickoj bogoslovijie,Krunoslav Draganovic zvani "zlatni pop".On je "pacovskim kanalima",po sporazumu Tita sa Vatikanom,organizovao bekstvo Ante Pavelica i ustaske vrhuske u J.Ameriku,da im se ne bi sudilo u Jugoslaviji.Ali je Titu/komunistima najpreci zadak bio da uhvate zivog Drazu Mihajlovica i da ga na ponizavajuci nacin osude i pogube,da mu se za grob ne zna.
Trifun
@Oluja Neslaganje sa drugacijim misljenjem,nazvati "bezobrazlukom",nije nivo civilizovane polemike..Saradnja partizana i ustasa nije "kafansko-slavska laž"nego cinjenica:Dokazano na primeru zlocina nad srpskim civilima u Starom Brodu na Drini.O tom zlocinu se u komunis. YU nije govorilo..J.Dangica,majora JVuO,komunisti su streljali u Sarajevu 1947.,nakon sto im ga je C.armija izrucila iz Poljske,gde su ga Nemci poslali 1942.g u k.logor,odakle je pobegao i prikljucio se poljskom pokretu otpora..
Trifun
Pobednika u srpskom gradj.ratu,izmedju 2 antifasist.pokreta,odredili su saveznici u skaldu sa svojim interesima..Do 2.polovine 1943.saveznici podrzavaju Drazu/JVuO,dok su planirali iskrcavanje na Jadranu..Zato je Hitler pokrenuo ofanzive(Neretva/Sutjeska) "Ciji je osnovni zadatak",po svedocenju Hitlerovog glavnokomand.gen.A.Lera,"Zarobljavanje D.Mihajlovica i 35.000 cetnika"..U isto vreme,mart 1943.,Titovi emisari nude Nemcima saveznistvo,plaseci se da ce sa Englezima/saveznicima vratiti Kralj..
Trifun
@Dragan P. Tendenciozno izjednacavate moje komentara sa komunistickim agitpopom,"samo sa druge strane".:Informacije,na kojima se zasnivaju moji komentari,su proverljive i dostupne.One mogu biti sok za sve one, koji su odgajani na Bulajicevim filmovima i komunistickoj agitprop "istoriji" ..Ako se vec upustate u komentarisanje istorijskih dogadjaja,procitajte nesto vise od toga i dozvolite,bez etiketiranja,da se ukrstanjem misljenja i cinjenica dodje do istine.Koja Srbe treba osloboditi od zabluda
Tasa
@Trifun Opet pisete neistine. Pre svega ne postoji sporazum partizana i Nemaca. Pokusaj partizana da pregovaraju Nemci su odbili. Upravo ste vi citirali nemacke generale i francuski “L EXSPRESS” gde se kaze da nemacki predstavnik Horstenau pregovara “da bi uspavao budnost komunista i lakse ih namamio u klopku koja im se sprema.” Ocigledno Nemci znaju protiv koga ratuju i ko su im neprijatelji, a ne cetnici kako vi tvrdite.
Prikaži još odgovora
Nikola Nesic
U našoj tragediji II svetskog rata, koji je dobio i dimenziju građanskog, rata za vlast, revolucija, jedino su prepričane pojedinačne sudbine iskrene i bitne. Zaista put ratnika kroz celu Jugoslaviju i potom život arhitekte u birou je vredno pomena. Ostali vrtlozi rata, međunarodni, okupatorski, nacionalni, klasni su jedna ludnica u kojoj je bilo nemoguće snaći se, odabrati stranu i ostati živ, je pitanje čiste sreće. Zaista je dirljiva priča o događajima koji su protutnjali kroz živote ljudi.
Д. М. Сибничанин
Драган је у праву. Партизанима и комунистима помогао је и Запад. Тачно је да су четници имали грешака, али не мањих од грешака комуниста и партизана. Партизани су свакако побили много више Срба и од Немаца и од четника, рачунајући и убиства после тзв. ослобођења. У мом селу, на пример, партизани (комунисти) побили су м,ного више четника него обратно. Партизани су били заслужнији за ширење српског братоубулачког рата. Српска је срећа што српска влат у последњим југораатовима није била партизанска
Д. Мирсин Сибничанин
Комунисти и партизани су имали среће зато што су њихови циљеви били поклопљени с циљевима и интересима светских моћника. То је тако и данас у свету. Када моћницима неко одговара политички и на све друге начине у складу с њиховим интересима, моћници га подржавају ма какав он био. Моћницима у свету одговара да разбијају Србију и они то раде без обзира на то ко је на њеном челу и какав ј систем. Оно што је моћни део света тражио од Милошевића (предају КиМ-а) то исто тражи и од свих других.

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.