Subota, 18.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
VREMEPLOV: STARE LjUBAVI

Vreme kad su se kolege volele i poštovale

Tereza Kesovija i Đorđe Marjanović sreli su se posle duge pauze 2011. godine u Beogradu. On ne može da govori, niti da peva, ali oči mu se smeju...
Vreme kad su se kolege volele i poštovale
Сусрет старих пријатеља 2011. године у Београду​ (Фото Вукица Микача)

Smrt Đorđa Marjanovića, nekada velike muzičke zvezde, rastužila je region, kako zbog njegovog odlaska, tako i zbog opraštanja od cele jedne epohe, boljih vremena, kad smo živeli u većoj zemlji, bezbrižniji i srećniji.

Malo koji dečak u tadašnjoj Jugoslaviji nije poželeo da, kad poraste, bude Đorđe Marjanović, slavan i nasmejan, a devojčice su maštale da budu tako elegantne i šik kao Tereza Kesovija... To sam i sama želela.

Ugledne festivale poput Beogradskog proleća, Splita, Opatije i drugih, pratili smo, osim zbog kvalitetnih pesama i glasova, i zbog toga da vidimo da li će Đorđe odmah zaskakutati na sceni i baciti sako u publiku, kao što nas je interesovalo kakvu će haljinu i frizuru imati, uvek sa stilom, besprekorna Tereza Kesovija. Bilo je to vreme kad su se kolege volele, poštovale, podržavale...

Mnogo godina kasnije (2011), nakon ratnih strahota, raspada zemlje, mnogih nedoumica, Tereza održava koncert u Beogradu. Prošlo je gotovo četvrt veka. Među prvima je podržava Đorđe. Susret u suzama, zagrljaju, poljupcima, neverici... Đorđe ne može da govori, niti da peva, ne može da joj se pridruži na sceni... Ali oči mu se smeju.

Prateći ih decenijama s objektivom, shvatila sam sličnosti između njih. Oboje pre svega veoma emotivni, a zatim i veliki profesionalci, zaljubljenici u svoj poziv, temperamentni i autentični. Oni su skakali po sceni, kad je manir, u njihovoj oblasti muzike, bio da se peva mirno. I ostali su neobuzdani, nesvakidašnji, veseli i svoji.

Đorđe je igrao na sceni, imao svoje glumačke minijature i bacanje sakoa, publika je vrištala... Terezu, uvek svoju i spontanu, nikad niko nije zaustavio u mahanju rukama na sceni, pokazivanju suza i emocija. I kad joj pukne štikla na sceni, ona ih šutne i nastavi koncert bosa...

Oboje voljeni od publike, s armijama obožavalaca koji su ih pratili decenijama. Stari prijatelji Đorđe i Tereza, dve velike jugoslovenske zvezde, a kasnije, jedna srpska, druga hrvatska. I njih su, kao i sve nas, događaji devedesetih teritorijalno razdvojili, rasparčali, ali ostale su emocije. Kod istomišljenika. Ostala je stara ljubav između velike većine suseda. „Stare ljubavi”, kao što je pevala Tereza. Da li će stara ljubav opstati ili bledi odlaskom Đorđa Marjanovića, Balaševića, Arsena Dedića...

Komentari7
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Lenja pita
Zar su se i kolaci nosili? Ja se sjecam redova ispred pozornice sa buketima cvijeca a mi brojali ko je dobio vise.
Nedim
Jesu zaista bila lepa vremena onda.1970godina Kesovija ima koncertu Domu sindikata ja student /znamo da studenti nikad nemaju para/ ipak sam u RK Beograd kupio Terezi lepe maramice u paketu.Beograđani drugi su joj darivali fine kolače valjda to može takva spontanost da bude samo u BGd.Hteo sam da budem i dobar domaćin pa kad je Radmila Bakočević imala sa studentima kocert u Subotici najlepše jabuke sam kupio na pijaci i napravio lep kolač sa orasima.Više smo se onda poštovali.
Barka
Kakvo zavaravanje. Arsen Dedic je bio Srbin, otac mu bio predsednik Crkvene opstine u SIbeniku a Tereza je Dubrovcanka iz Konavla, znaci i ona je poreklom Srpkinja. I sta sada, slavimo 'stare ljubavi' izmadju bivsih i sadasnjih Srba?
Milan...
Eh, bilo je to divno I nzezaboravno vreme. Ostalo je samo secanje.
Саша Микић
@Д. М. Сибничанин Када се ћовек роди у једном тренутку схвати да ће кад тад умрети и шта онда треба да ради? Да се препусти или да живи живот. Тако је исто и са ЈУ после Другог светског рата. Сви смо знали и били свесни да се ради свом снагом на растурању ЈУ, али сви смо мислили да ћемо моћи да се одупремо. Нажалост, они који су нас водили, радили су у спрези са онима, који су били против нас и потпалили нас једне против других.
Д. М. Сибничанин
Какво црно дивно време? Србиам се у Југослаавији стално спермао нови погром, а да то ми нисмо знали, па смо били "безбрижни". Били смо сви таада много млађи, надали смо се животи, били смо вољни. Смучи ми се када неко то врееме у Југославији сматра добрим и безбрижним. Било нам еј "добро" јер нисмо знали шта нам се спрема. Безбрижан је човек када мало зан.
Panonski mornar
Stare ljubavi će, na nasu veliku zalost, izbledeti zajedno s nama, koji ih pamtimo. Mozda će neka žena svilenog bedra, uliti vetar u neka nova jedra, ko zna? Tesko podnosim to, sto odlaze oni koje smo zajedno s našim roditeljima voleli. Svaki takav odlazak dozivljavam kao da je otisao deo moje porodice, detinjstva i mene.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.