Junsko šenlučenje
Sad, kad se razišao barutni dim sa Pešteri, Pasuljanskih livada i drugih poligona, jasno se vidi da smo spremni da branimo ovo što nam je ostalo od zemlje. Čak i ako nas niko ne napadne. Potrošili smo silnu municiju, pa ne znam je li šta ostalo za trgovce oružjem ili će i oni morati da primaju državnu pomoć kao frizeri i kelneri. Vrhovni komandant nas je obavestio da para ima napretek i da za municiju ne brinemo, što je izazvalo oduševljenje kod ministra policije.
Ministar vojske, onaj Iznogud, se drži rezervisano i ne podleže euforiji oko novog božanstva kao kolega iz policije, koji se El Komandantu divi više nego što se divio Če Gevari i Staljinu.
Ta vojno patriotska euforija se prenela i u skupštinu (koju zlobnici nazivaju „Hram autokratije”), pa je vrhovni komandant uspeo da izusti koju u pauzi maratonskih aplauza. Dobro da tamo nema opozicije, jer u tom borbenom poletu mogao bi da se nađe neki Puniša Račić i slisti na primer Đilasa sa, kako reče onaj ruski pisac, „Lica zemlje i sovjetske republike”.
A dešavala su se i druga čuda. Vesić je pokušao da pomogne građanima u jednom slučaju. Još samo da N1 pohvali rad vlade, da poslanici u skupštini izostave lopovluke Đilasa i njegovih 40 razbojnika, koji blago drže na toplim morima, da tužilaštvo počne da radi svoj posao, da se opozicija pomiri sa samom sobom... Ni Alisa, da ne kažem Fon Kramon, ne bi prepoznala tu zemlju čuda. Ne bi je prepoznao ni čuveni Alisin beli zec, u ovoj varijanti beli vuk.
Ne znam gde će ko da pliva ovog leta, samo znam da je onaj čuveni „sidraš” promenio kapicu i zaronio duboko. Možda će isplivati kao gradonačelnik Beograda. Ostali neka idu u Crnu Goru, koja se onako srpski otela Beogradu, pa je tabloidi i televizije sa nacionalističkom frekvencijom doživljavaju kao NDH.
O pravoj NDH ne bih, mada me i jezik i istorija svrbe. Možda ću se ovog leta naći na toj obali, a sa plivanjem ne stojim baš. Samo onaj moravski stil – uzdignute glave. Da se ne pokvari razdeljak.
Opet što se plivanja tiče, postali smo kao Izrael : plivamo u moru neprijatelja oko nas. A neke smo i sami napravili. Srećom zasad plivamo u parama i vakcinama, pa mogu samo da nam pljunu pod prozor. Mada, što reče pokojni vrhovni komandant, i Prozor noćas mora pasti. U ovom slučaju, kad-tad.
Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


