U mikrokosmosu školske košnice

Karlove Vari – U glavnom takmičarskom programu od do sada viđenih filmova kao ozbiljniji konkurenti Arsenijevićevom filmu „Strahinja Banović” izdvojili su se: hrvatska „Zbornica”, kanadski „Ratovi” i nemački „Princ”.

Debitujući u formi dugometražnog igranog filma, mlada hrvatska autorka Sonja Tarokić je u svojoj „Zbornici” na humoran, dovitljiv, ali i duboko istraživački način uronila u mikrokosmos prave školske košnice, fokusirajući se upravo na one koji su preuzeli na sebe najodgovorniju ulogu koju odrasla osoba može da ima – da obrazuje buduće generacije.

Prateći svoju glavnu junakinju Anamariju (izvrsna Marina Redžepović), novozaposlenog školskog pedagoga sa iskrenim i pomalo naivnim pristupom razvoju i značaju svog posla, Tarokićeva uz pun dinamizam međusobno složenih nastavničkih odnosa vodi gledaoce na put suočavanja s licemerjem, nadobudnošću, sitnim i krupnim podmetanjima, ulizičkim odnosom prema onima koji su iznad u hijerarhiji, s nervozom, stresom i sa odnosima prema deci i roditeljima. Svaka scena je ogledalo nekog ili nečeg važnog iz školskog života koji će na sve zajedno ostaviti trajni trag...

Sonja Tarokić u svojoj „Zbornici” vešto i zanimljivo predočava i igru moći koja se odvija iza kulisa i preciznom režijom, prethodno brižnom i pažljivo sprovedenom koreografijom scena, pokazuje i svoju autorsku samouverenost i sigurnost. Doprinos filmu dao je i direktor fotografije Danko Vučinović, a u velikom ansamblu glumaca osim Marine Redžepović blistaju i Stojan Matavulj, Nives Ivanković, Maja Posavec, Sandra Lončarić...

I kanadski autor Nikola Roa debitant je u formi dugog metra. Njegovi „Ratovi”, kao gotovo hipnotički koncentrisani spektakl, posmatraju vojsku i vojnički život kao pozornicu za unutrašnje borbe likova na putu dostizanja granica sopstvenih vrednosti, standarda i izdržljivosti. Roa ovu tematiku posmatra i razmatra kroz lik dvadesetogodišnje devojke Eme, koja se pridružuje vojsci u želji da sledi očeve stope, ali i da se oslobodi opterećujućeg osećaja sopstvene egzistencijalne praznine. Autorov fokus je na neverbalnoj komunikaciji glavnih likova i na nemogućnosti glavne junakinje da potisne svoje emocije u muškom vojničkom društvu...

Nemački „Princ” Lize Birvirt je dopadljiva i snažna melodrama oslonjena na ideju dvosmislene prirode ljubavi i nemogućnosti njenog prevazilaženja razumom. Drugim rečima, u ovoj krhkoj i treperavoj ljubavnoj priči razum glavnih junaka – nemačkog muzejskog kustosa Monike i imigranta iz Konga Žozefa – kazuje jedno, a srce sasvim drugo. Srce ne zanima boja kože niti društveni status, a ne može da ga zavara ni čitav niz odbacujućih i osuđujućih strelica iz obostranih okruženja. U ovom filmu Birvirtove, bez trunke patetike, ljubav ipak ima šansu da jednog dana pobedi...

Ikić sa „Oazom” pred publikom

Na međunarodnim filmskim festivalima već višestruko nagrađivani film „Oaza” Ivana Ikića imao je i češku premijeru u okviru programa „Horizonti”, u kojem se prikazuju i berlinski, kanski, venecijanski pobednici.

Ikić se dugo zadržao u razgovoru s publikom, odgovarajući na pitanja vezana za priču o ljubavnom trouglu među štićenicima jednog doma za decu i omladinu s posebnim potrebama...

Najmnogoljudniju filmsku reprezentaciju u glavnom takmičarskom programu festivala, u konkurenciji za „Zlatni globus”, ima upravo srpski film „Strahinja Banović”. Na meti foto-reportera na crvenom tepihu ispred velike festivalske dvorane, osim reditelja Stefana Arsenijevića, bili su glumci Ibrahim Koma, Nensi Mensah Ofeji i Nebojša Dugalić, a na ovom grupnom portretu je i deo producentskog tima predvođenog Miroslavom Mišom Mogorovićem...