Subota, 06.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
FILMSKA KRITIKA

Komercijalna, simpatična i pitka filmska tvorevina

Film: „Zlatni dečko”, režija: Ognjen Janković, uloge: Denis Murić, Igor Benčina, Andrija Kuzmanović, Petar Strugar, Ljubomir Bulajić, Alisa Radaković, Jovana Gavrilović, Tihomir Stanić, trajanje: 90 minuta, proizvodnja: Srbija, 2022.
Komercijalna, simpatična i pitka filmska tvorevina
Из филма „Златни дечко” (фото: дистрибутерска кућа „Арт Виста”)

Grupi igranih filmova zaslužnih za masovan povratak gledalaca u domaće bioskope – a tu grupu čine Petrovićev „Nečista krv – Greh predaka”, Bjelogrlićev „Toma” i Avramovićev „Južni vetar 2: Ubrzanje” – sada se pridružuje i „Zlatni dečko”, s kojim u formi dugog metra rediteljski debituje Ognjen Janković, poznat i kao član muzičkog benda „Beogradski sindikat”.

U svim ovim pobrojanim bioskopskim hitovima komercijalni potencijal i efekat nose primat nad umetnošću mada se za neke od njih može reći da u sebi (u većoj ili manjoj meri) sadrže i one elemente zbog kojih se film još naziva i sedmom umetnošću. Ne i za „Zlatnog dečka”. Jer to je samo komercijalno potentna, simpatična i pitka filmska tvorevina, u službi nagoveštavanja šta bi se sve moglo još zaplesti i rasplesti u najavljenoj televizijskoj seriji koja će uslediti. I fudbal nazivaju „najsporednijom stvari na svetu” iako je jasno da zbog silnih miliona i milijardi koje se vrte na terenu, tribinama, VIP ložama, u samim klubovima i izvan njih ta „stvar” nikako nije sporedna, niti može biti.

Tu gospodari (i nad ovim sportom dominira) njegovo veličanstvo – novac, koji vrti i gde burgija neće. Fudbaler koga bi trebalo smatrati, tretirati i nazivati sportistom stavlja se u ulogu robe za prodaju i preprodaju na veoma unosnom podzemnom i nadzemnom (javnom) tržištu ljudskog mesa. Častan, zahtevan i težak sport pretvoren je u leglo mešetara bliskih kriminalu, od onog najvišeg i nasofisticiranijeg do onog prostog, uličnog i sve to uz podršku zaludelih navijačkih glava što im se mozak smanjuje srazmerno rastu pivskih stomaka.

Ovaj i ovakav lament nad fudbalom i fudbalerima naravno da ne postoji u Jankovićevom filmu, već je to posledica mog (i ženskog i laičkog) razmišljanja o tome šta sam u njemu videla, a šta nisam – a mogla sam, da su scenaristi Aleksa i Vuk Ršumović i sam Ognjen Janković malo bolje zasukali rukave dok su pisali. Sama naracija u „Zlatnom dečku” ima slabosti. Nijedan lik, uključujući i onaj glavni, nije dovoljno razvijen i motivisan, ali ipak svi oni, i tako nedorečeni, funkcionišu i priča teče pitko i dovoljno razumljivo. Površina je zagrebana. U dubine teme se ne zalazi.

Jankovićeva režija je brzopotezna. Podseća na režiju muzičkih spotova. Montažni rezovi su kratki, stvorena je dobra dinamika i ritam, čime se gledaocu drži pažnja. „Zlatni dečko” ni u jednom trenutku nije dosadan. Odabir Denisa Murića („Ničije dete”, „Enklava”, „Toma”) za tumača glavnog lika – Denisa Markovića, vanserijski talentovanog mladog fudbalera, životno i emotivno nezrelog momka nezgodnog temperamenta – pun pogodak je za ovaj film. Murić se razvija u sve značajniju glumačku pojavu, njegov talenat je nesporan, a dramski kapacitet već sada prilično veliki. Njemu se u filmu pridružuje harizmatična pojava i gluma Igora Benčine u liku Makija, bivšeg robijaša koji postaje Denisov lični trener i „treći partnerski menadžer”. Interakcija Murića i Benčine stvara neku vrstu magijske hemije zbog koje je teško odvojiti oči od platna dok su njih dvojica u kadru. Tu su još i odlični Andrija Kuzmanović (uvek zna kako treba s filmskom kamerom) u liku prvog Denisovog menadžera Čakija, Petar Strugar i Ljubomir Bulajić kao krimogena braća Uskoković, kojima je Čaki za kockarski dug „utopio” mladog fudbalera, Tihomir Stanić kao vrhunski menadžerski mešetar Omer i glumice Alisa Radaković i Jovana Gavrilović u (nedorečenim i u skicu pretvorenim) likovima devojaka do kojih je Denisu na različite načine stalo.

Film je odlično snimljen (direktor fotografije Luka Milićević), scenografija i kostimografija su moderne i funkcionalne, postprodukcija je na zavidnom nivou i sve to čini nesavršenog „Zlatnog dečka” poželjnijim za gledanje na velikom platnu. Zato maske na lice, pa u bioskop.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.