Petak, 19.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Spasite vodopad Prskalo

Spasite vodopad Prskalo
Водопад Прскало на обронцима Јужног Кучаја (Фото: лична архива)

Među mnogim vodopadima koje sam obišla diljem Srbije posebno mesto zauzima Prskalo, bajkoviti vodopad nalik prizoru iz „Gospodara prstenova”. Nalazi se na obroncima Južnog Kučaja, u dolini reke Nekudovo. Prskalo je pojava koju nije stvorio čovek, već mašta prirode, koja je spojivši vodu i krečnjak stvorila visoku kupastu stenu, zaravnjenu na vrhu. Kroz sredinu zaravni, iz obližnjeg minijaturnog izvora, voda kroz kanalić nalik razdeljku na „temenu” stene, vijuga do njenog „čela i nosa”, s kojeg mlaz škropeći okolinu, pada na tlo sa visine od 15 metara. I tako večno, bez prestanka, a da nikad ne presuši. Leti kapljucka, a zimi se zaledi i po malo curka preko ledenica, podsećajući na čeljust neke nemani.

Ne bez razloga, ovaj princ među srpskim vodopadima našao se na koricama luksuzne foto-monografije „Vodopadi Srbije”, autora Dragovana Stojadinovića Suleta iz Kragujevca.

Nedavno sam ponovo posetila Prskalo i ono što sam tamo zatekla ostavilo me je bez reči. Umesto preko reke Nekudovo, kako sam to nekad činila, morala sam do vodopada da se penjem novonastalim blatnjavim šumskim putem na kojem su bili utisnuti tragovi velikih točkova. Jedva sam izvlačila noge iz gliba, da bih na kraju došla do lakat krivine i puta koji dalje uz brdo vodi u šumu, do mesta gde se na padinama seku bukve. Zaglibljujući se, jedva sam prešla preko zemljanog bedema nastalog od zemlje koju su na lakat krivinu nagurali točkovi teških vozila. U neverici sam shvatila da je nanos zemlje već stigao na tri, četiri metra od izvora i kanalića kojim voda teče do stene i na pet, šest metara od samog vodopada. Zapitah se kako je moguće da je neko odobrio da se na padinama, takoreći iznad vodopada, seku bukve, da vozila tutnje šumskim putem i da kod lakat krivine točkovi zemlju guraju ka izvoru i vodopadu, da vibracije koje emituju teška vozila rastresaju tlo i samu stenu, ne razmišljajući o tome da bi jednog dana erodirajući s ogoljenih padina zemlja s ostacima bukava mogla da se surva na Prskalo.

Po povratku u Beograd pozvala sam „Srbijašume”, koje su inače nadležne za seču bukava na Južnom Kučaju, a i šire po Srbiji. Uputili su me na svoju radnu jedinicu u Despotovcu. Javio mi se ljubazni gospodin koji me je sa puno pažnje i razumevanja saslušao i bio prilično zatečen alarmantnim stanjem oko vodopada na koje sam mu ukazala. Rekao mi je da se seča sprovodi po nalogu Beograda, da se obavlja periodično po planu i programu. Na pitanje da li su u Beogradu upoznati sa situacijom na terenu i da li barem oni iz Despotovca ikada pre seče bukava izlaze na teren, odgovorio je da odavno nije bio na terenu, da razume moju zabrinutost i da će ovih dana posetiti Prskalo i snimiti stanje. Rekao mi je i da je područje zaštićeno, a da sam vodopad nije. Gospodin iz Despotovca mi je obećao da će posetiti Prskalo i da će mi se javiti kad obiđe ugroženi teren oko vodopada. Čekam njegov poziv.

Pitam se znaju li nadležni iz „Srbijašuma” da se nesavesnom sečom bukava za izvoz potencijalno ugrožava opstanak vodopada Prskalo, ali ništa manje i drugih područja širom Južnog Kučaja? Ako ne izlaze na teren, ako naloge daju iz svojih kancelarija i fotelja, da li uopšte znaju da vodopad Prskalo postoji? Da li znaju da će, ako pomenuti šumski put ostane u funkciji posle seče bukava, po njemu i oko vodopada moći da divljaju bahati vozači kvadova, koji već po drugim, čak i zaštićenim područjima, uništavaju prirodu.

Pomenuta foto-monografija „Vodopadi Srbije” na popularan i slikovit način prikazuje svu raskoš i lepotu prirodnih pojava i oblika vodopada naše zemlje kojima svakako u daljim fazama istraživanja i prezentacije treba posvetiti posebnu pažnju, naročito u delu zaštite takvih objekata od nesavesnih korisnika prostora. A problem može da se reši lako – da se odlukom Vlade Republike Srbije i u saradnji s ekspertima vodopad Prskalo hitno stavi pod zaštitu države kao prirodno dobro, odnosno pod Režim zaštite prvog stepena – stroga zaštita, kao prirodno dobro od izuzetnog značaja. (Zakon o zaštiti prirode, član 35). Učinite to, spasite Prskalo. Mi, ljubitelji prirode znaćemo to da cenimo.

Sonja Lapatanov,
baletska umetnica

Komentari3
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Борис М. Бања Лука
"Рекао ми је и да је подручје заштићено, а да сам водопад није", ова реченица најбоље описује бесмисленост постојања (не)надлежних.
Бранко Ср'б Козаковић
Ово је Србија. Овде сви све знају, и нико ништа не зна по потреби. И када је "по закону" не ваља, ради се немарно и са сумњивим циљем. Када "није по закону", онда је то преблем "за неког другог,.. позовите тамо". Зато је Србија ту где јесте - на дну. Нико не може толико рпезирати своју државо колико Срби. До Јанковог камена ће ускоро и трамваји стизати, јер је Голија "уређена". Слични су још раније "покалуђерисали" Златибор где се пере ЦГ новац.Гондоле ће од БГ Тврђаве ићи ка планинским центрима
Јован Медић
Не могу да верујем да водопад Прскало још увек није заштићен! Ако је тако, онда се слажем и подржавам да се то што пре уради!

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.