Repriza među koricama

Nakon knjige "Žrtvovanje kralja – studije s temom: Mit u dramama Ljubomira Simovića", književna kritičarka i esejističarka Jasmina Vrbavac objavila je knjigu "Tri i po" u kojoj je sabrala književne kritike pročitane (i odgledane) na državnoj televiziji, što u emisiji "Metropolis", što u odličnoj(!) autorskoj emisiji "Vavilon". I sjajno je što je to učinila – taman tiraž ove zanimljive knjige bio tri stotine primeraka. Zašto?
Pre svega zbog toga što za razliku od TV produkata većine domaćih televizijskih stvaralaca emisije iz kulture Jasmine Vrbavac imaju i ton i sliku. Opšte je mesto da televizija daje najjače nijanse kulturnom modelu jedne zemlje. Stoga posao TV stvaraoca nije lak. Ukoliko se vratimo na teren emisija o književnosti, taj stvaralac prvo mora odabrati pravu knjigu u ovo doba hiperprodukcije. Jasmina Vrbavac – sadržaj s kraja "Tri i po" to dokazuje –  ume da odabere pravu knjigu za prikaz, da razdvoji popularnu od one druge književnosti, da skrene pažnju na izdanje vredno pažnje, a i da se usudi i predstavi pisce mlađe generacije – autore koje kamere retko kad uslikaju. Nakon toga Jasmina Vrbavac poseduje obrazovanje i pronicljivost kakve kritičar mora imati. Njene kritike su prilagođene minutaži koju joj je televizor dao (tri i po minuta!) i kao takve su sažete, britke, sa nužnim informacijama koje gledalac očekuje. Vidljiv je stav kritičarke, ali prezentovan tako (zbog prirode medija u kome radi i ulozi koju isti igra) da se kritički sud ne nameće onome koji s druge strane sluša i gleda. Iza svega toga ide i treći korak u složenom TV poslu, slika. Zajedno sa tonom, slika pokušava i u najvećem broju slučajeva uspeva da učini glavnu stvar: da gledaocu prenese atmosferu knjige i učini da se ovaj za nju zainteresuje. "Književnost je apsolutno nekompatibilna sa slikom koja je po prirodi "data na tacni", nepromenljiva i ne zahteva dodatnu imaginaciju bez koje, pak, čar literature ne bi ni postojala", rekla je u jednom intervju Jasmina Vrbavac, sažimajući tako glavni zadatak svoga posla.

Kritike dela domaćih i stranih pisaca koje smo gledali u emisiji, sada možemo čitati uz ugašeni televizor, što bi značilo da ih možemo reprizirati uz svoje privatne slike, uz već pomenutu imaginaciju kakvu literatura podrazumeva.