Ponedeljak, 22.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Simbolika Osetije

Da u Tbilisiju nije bilo Sakašvilija, Moskva bi morala da ga izmisli – međutim, teško je zamisliti repliku koja bi bolje odgovarala njenim strateškim zamislima od ovog stvarnog Sakavšilija. Zadivljujuće je kako se šef Gruzije uoči prošlog vikenda zatrčao glavom kroz prozor. Valjda, misleći da Putin posmatra Olimpijadu, te neće zapaziti da Sakašvili raketira Chinvali, čineći od njega južnoosetijski Vukovar.

Mogućna kombinatorika ovog američkog advokata, nekadašnjeg studenta prava na Kolumbiji, podseća na miloševićevsku, u „preuređivanju” SFRJ. Jedina razlika jeste u tome, što je Sakašvili očekivao da mu posle samostalno preduzete avanture u pomoć priskoče SAD. Možda je mislio da će pobediti? Recimo, u slučaju da Rusija ne uzvrati dovoljno brzo, i onom silinom udara kojom je to inače i učinila. Uspešan „blickrig” sigurno bi mu doneo lovore Vašingtona. A, ukoliko bi pak završio poražen – mogao je verovati da će dobiti saučešće Atlantskog saveza sa „žrtvom ruske agresije”.

Saldo kriminalnog događaja nije u svakom slučaju taj, po zamisli demokrate-diktatora. Naprotiv, prvo što se na sceni vidi jeste zločin – 2.000 ubijenih ljudi. Dalje, gruzijski problem suverenosti nad Južnom Osetijom i Abhazijom tek sada je nerešiv, a avanturizam kavkaskog NATO-pitomca, podelio je članove pakta na one koji ga brane i na one koji bi ga radije osuđivali.

Sakašvilijev rat dobijen je za Rusiju. Moskva je pribavila izgovor da čvršće zgrabi u zagrljaj i Južnu Osetiju i Abhaziju, a da je teško dokazivati kako je filovanje geostrateškog prostora ruskom vojskom izraz težnje da Rusija vrati pod kontrolu sav „sovjetski Kavkaz”.

Zbog Sakašvilija sada drhte kolena predsedniku Alijevu, u Azerbejdžanu. A preko Crnog mora, napeto je u Kijevu, s obzirom na to da za toplim krilom „matuške” čezne „ruski Krim”. Ugovor kojim je Rusija pristala na postsovjetske granice Ukrajine dospeva za obnovu krajem godine. Bez obaveze Kijeva na predanu lojalnost, Kremlj neće potvrditi potpis.

I tako, celi Bušov učinak s „demokratskim revolucijama” poništen je za samo dva dana, jednim jedinim naopakim korakom njegovog štićenika. Putin likuje. Pokazuje se da je tačno sve ono što je Sakašviliju rekao lično – uputivši malog suseda „šta može da učini” sa izjavama državnika Zapada o neprikosnovenosti integriteta Gruzije. Uz SAD, sada je i Rusija uzela pravo da, pozivajući se na Kosovo i Srbiju, bude ta koja sasvim inokosno priznaje ili opoziva suverenost drugih subjekata. Makar, i s kraćim dosegom, svedenim na teritorije bivših sovjetskih republika u susedstvu.

Posle krvavog vikenda, Moskva je korak bliže ostvarivanju ideje o ruskoj sferi uticaja. To nije ono što je imao SSSR. Nije ni novi hladni rat, ni povratak u bipolarni svet – ali energetski bogate teritorije centralne Azije lako bi se mogle obresti među satelitima.

Razume se, vladari tog „prirodno-ruskog prostora uticaja” ne moraju biti srećni zbog povratka u neizabrano bratstvo, naročito pošto su već iskušali slasti svog feudalnog vladanja narodima – ali, zar se takvi ne mogu ukloniti talasom ruskih „kolor-revolucija”?

Evropa plaća ceh svoje slepe lojalnosti Vašingtonu u balkanskoj presedan-situaciji, i sada ponovo ima vruć krompir u rukama. Nije trebalo saučestvovati u zanemarivanju UN. Šta će, na primer, logično odgovoriti Evropa Rusima koji traže da sada Sakašvili pođe u Hag?

Eventualna obnova „ruskog bloka” potenciraće klizavost političkog terena Srbije. Uz izgovor na Kosovo, Moskva će još energičnije pozivati Srbe protiv Zapada. Ohrabrivaće, na primer, bojkot saradnje sa Evropom u prevazilaženju problema na Kosovu. Bez obzira na to što rešenja na Balkanu neće biti korigovana, jednostavno zato što su ta rešenja izraz dobijenog hladnog rata i nesmanjene moći SAD da i dalje utiču na svetske odluke.

Srpski nacional-fundamentalisti, oni koji su Miloševićevoj vlastoljubivosti dobacili „nacionalni projekat”, i pomogli Jugoslaviji da priđe giljotini, spremni su za takav ruski poziv. Možda su Miloševića zaboravili, ali sačuvali su svoj „projekat”. Pitanje je, međutim, šta je srpski izbor, i kao i do sada, u uslovima bez ponovljene prilike.

Komentari8
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.