Nedelja, 21.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Bilo je i biće prekrajanja mapa sveta, jači odlučuju

Bilo je i biće prekrajanja mapa sveta, jači odlučuju
(Принтскрин)

Svetska mapa država se neprekidno menja kroz istoriju. Snaga i interes su uvek na stolu moćnijih, to ne mora da se dokazuje. Odlučuju jači, milom ili silom. I rat je način da se to desi. Države nastaju i nestaju, šire se ili smanjuju. Svedoci smo aktuelnog pretumbavanja jer se matrica iznova ponavlja i tu nema kraja.

Na primer, početkom 20. veka, mapa Balkana nije ni nalik današnjoj. Tadašnje globalne sile Velika Britanija i Francuska su bile te koje odlučuju. Da bi bile još jače, spremne su bile da Jadranom plate savezništvo Italije.

U Parizu i Londonu ključni problem bila je Nemačka, koja je bila sve moćnija a njen uticaj se video od Severnog mora i Baltika do Jadrana i Carigrada. Francuzi i Britanci posebno su se bojali projekta željezničke pruge Berlin – Bagdad, koji je mogao da ugrozi francusko-britanski uticaj na Bliskom istoku. Podsetimo da su zbog uverenja da Hrvati pripadaju nemačkoj sferi interesa, Francuzi i Britanci i tada i kasnije bili vrlo sumnjičavi prema ideji suverene i samostalne Hrvatske.

U toku Velikog rata kako se tada nazivao Prvi svetski, Velika Britanija, Francuska, Rusija i Italija u Londonu su 26. aprila 1915. godine potpisale sudbonosni Londonski ugovor po kojem je Italija trebalo da  dobije Istru, Dalmaciju severno od Rogoznice i gotovo sva ostrva osim Velikog i Malog Drvenika, Šolte, Brača i poluostrva Čiovo.

Split, Dubrovnik i Kotor trebalo je da budu pomorske luke Srbije. U ovoj tada planiranoj računici samostalna Hrvatska bi bila za dve trećine manja od sadašnje. O državnosti Slovenije i Bosne tada niko nije ni razmišljao.

S obzirom na to da se podrazumevalo da te dve teritorije, treba da pripadnu Srbiji, nezavisnoj Hrvatskoj je planirano da pripadne samo srednji deo sadašnje i obala od Istre do Dalmacije, uključujući luke Rijeku i Karlobag, i ostrva Sv. Grgur i Rab.

Ugovor je bio posledica strateških interesa velikih sila i napetih pregovora.

U drugoj godini rata, situacija je bila takva da su Italija i Srbija imale svoje posebne strateške računice.

Italija je pažljivo promatrala istočnu obalu Jadrana pa se za uticaj u Albaniji "potezala" s Austro-Ugarskom, Srbijom i Grčkom. U Africi je, nakon vrlo krvave i skupe agresije, osvojila Libiju, a bacila je oko i na jug današnje Turske.

Kraljevina Srbija je u balkanskim ratovima 1912. i 1913. najprije osvojila, a zatim diplomatski izgubila severnu Albaniju, ali dobila je Kosovo i današnju Makedoniju, za koju je ratovala protiv Bugara. Ipak, u kasnijim zakulisnim pregovorima Srbija je bila spremna da napusti Makedoniju, osim Skoplja, u zamenu za Bosnu i Hercegovinu i dalmatinske trgovačke luke, ali i ostatak Hrvatske.

Kad se zna sve ovo, treba se setiti da se i pre Londonskog ugovora “trgovalo” Jadranom. Na primer, 1912. Godine austrougarski ambasador u Beogradu je premijeru Nikoli Pašiću ponudio izlaz na more u Splitu ili Metkoviću s eksteritorijalnošću za srpska lučka postrojenja. Nikola Pašić je to odbio jer je vlada u Beču zauzvrat tražila carinsku uniju Srbije i Austro-Ugarske. Osim toga srpska vojska je tada bila nadomak albanske obale Jadrana pa Pašiću hrvatski Jadran nije bio toliko zanimljiv.

Odmah nakon izbijanja Prvog svetskog rata, u tajnim pregovorima Austro-Ugarske i Italije ova druga je tražila Korčulu i Split za svoja vojna uporišta na Jadranu. Krajem marta 1915. ruski ministar spoljnih poslova predložio je Britancima i Francuzima plan podele Dalmacije između Hrvatske i Srbije. Granica je trebalo da bude reka Krka, a Split je trebalo da bude srpska trgovačka luka.

Hrvatska je tada bili moneta za potkusurivanje kojom su Velika Britanija, Francuska i Rusija htele da udovolje Italiji i Srbiji.

Italija je bila protiv toga da se Srbija informiše o donetim odlukama, ali se saveznici nisu s tim složili i u zvaničnoj noti Srbiji su 4. avgusta 1915. potvrdili teritorijalno proširenje Srbije i Crne Gore.

Po završetku rata je došlo do revizije ovog ugovora. Američki predsednik Vudro Vilson je insistirao na etničkom principu kod povlačenja novih granica. Pogođena je bila isključivo Italija, koja nije dobila deo obećanih teritorija. Kao kompenzacija su joj obećani deo nemačkih kolonija u Africi i kontrola nad Albanijom.

Srbija je mogla da bude veliki dobitnik da je prihvatila londonsku varijantu plus deo Banata i dalmatinska ostrva, koja su prvobitno bila ponuđena Italiji! Srbija to nije prihvatila nego je insistirala na zajedničkoj državi sa Hrvatima i Slovencima.

Igre, pre i posle Londonskog ugovora, nisu nepoznate, a metod i način aktuelni su i danas.

Sile mnogo ne pitaju male, a geopolitičke karte se iznova i iznova mešaju a granice se crtaju. Svejedno je li reč o balkanskom “kazanu”, ruskom upadu u Ukrajinu, Kini ili nekom drugom nerešenom pitanju današnjice. Da li uskoro sledi nekakav novi Londonski, Berlinski ili kakav već ugovor, to može da se predvidi, jedino ostaje pitanje – kada?

Bez obzira da li je pravedno, jači i strpljivi pobeđuju, zar ne!

Komentari22
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Dragomir Olujić Oluja
Ništa iz priče oko Londonskog ugovora nije tačno – 1) Srbija se u Ugovoru gotovo ni ne pominje, niti je Srbija išta znala o pregovorima i Ugovoru, 2) Ugovor između saveznica Velike Britanije, Francuske i Rusije (među kojima nije bilo nikakve razlike) sa Italijom je bio apsolutno tajan i 3) obelodanili su ga početkom 1918. Trocki, Lenjin i boljševici u sklopu svoje borbe protiv tajne diplomatije... Uzgred, Srbija takođe ništa nije znala ni o pregovorima Saveznika sa Turskom i Bugarskom!...
Umeće pregovaranja!
Zato sada treba biti uporan u pregovorima i tražiti izlaz na more!
Akuju ante portas
Sva ova balkanska prekrajanja bila su uslovljena povlačenjem posrnulog osmanlijskog carstva sa Balkana. Turci su danas ponovo u velikom zaletu. Njihova nuklearka Akuju je pred završertkom, velika je kao i ona u Zaporožju. Ima četiri reaktora. Ubeđen sam da će se Turska odmah dati u izradu vlastitog nuklearnog naoružanja. Onda bi Srbija bila u prilici da vapi za Amerikancima i NATO da ostanu na Balkanu! To je u svakom slučaju manje od dva zla.
Киза
Само је делимично тачно да велике силе увек одлучују на штету "малих"! Велики се смењују (ничија није до зоре горела), по принципу "што би горе, сад је доле", а "мали" могу да профитирају ако су на правој страни, а то данас није запад који се налази на заласку своје моћи. Као и увек сунце се на истоку рађа и излази, само се треба мало стрпети и не вући исхитрене потезе! Прва озбиљнија књига коју сам прочитао је била "Под слободним сунцем": "Док је Сунца, док је мача, Словен се не предаје"!
nikola andric
Varijacija na ''prvi medju jednakima''. To ni po Aristotelovoj ''logiki'' ne stima. '' U razredu su svi iste visine ali je Milos jos visi''. Jel Amerika, Kina ili Rusija najjaca? Ajde vojni analitirari sa vasim ''misljenjem''.

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.