Ponedeljak, 06.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
POZORIŠNA KRITIKA

Klovnovi u cirkusima života

Klovnovi u cirkusima života
(Фото: Игор Прерадовић)

 

„Bravo za klovna”, autorski projekat glumice Narodnog pozorišta iz Subotice Minje Peković, muzička je monodrama dokumentarističke osnove, nastala prema njenim ličnim zapisima tokom nedavnog procesa lečenja od kancera. Reč je o istinski snažnoj, dirljivoj i ohrabrujućoj predstavi osobene žanrovske složenosti, igri koja ima elemente grotesknog kabarea, stend-apa, pantomime, dramskog i plesnog teatra. Na pozornici određenoj prisustvom simboličkih kaveza, jednog velikog i niza manjih, teče Minjina igra o neprestanim, žilavim borbama sa konkretnim i simboličkim kavezima, stvarnim i izmišljenim granicama koje ona ruši neposustajućim optimizmom (scenografija Marija Kalabić). U sled fragmenata iz dnevničkih zapisa o otkrivanju bolesti, koje se preklopilo sa početkom epidemije kovida i dodatno komplikujućim merama izolacije, uključeni su i delovi teksta izgovoreni na francuskom jeziku, refleksije života Edit Pijaf, čiji je životni put takođe obeležila borba sa kancerom. Oni unose neobična značenja u igru, kao da su neka vrsta odraza alter-ega protagonistkinje, vid otelotvorenja borbe sa sobom, ali i olakšanja zbog simboličkog prisustva jedne slične, borbene i kreativne duše. Minjine ispovesti karakteriše naročita vedrina borbe, slavljenje života, humor koji donosi rasterećenje, kao i izvođenje pesama koje osnažuju veru. U tom smislu je važan i njen lik klovna, jedan od aspekata složenosti scenske persone, smešno-tužna figura koja se groteskno ceri nevoljama. Ova slojevita i dinamična pripovest o jednoj borbi, koju sve vreme prati muzičar Miroslav Idić na harmonici, dokazuje katarzičnu moć pozorišta, mogućnost oslobađanja od patnje i strahova, individualno i kolektivno razbijanje kaveza u kojima svi, u većoj ili manjoj meri, živimo.

A jedan sasvim drugačiji karakter pokreće takođe veoma uspešnu predstavu „Gospođica”, nastalu prema romanu Ive Andrića, u dramatizaciji Vanje Ejdus. Na sceni pratimo duhovni sunovrat protagonistkinje Rajke, osobe koja u srži negira život, u vremenu Prvog svetskog rata. Podstaknuta iskrivljeno protumačenim mislima oca na samrti o važnosti štednje, ona se postepeno sasvim izoluje od sveta, otpušta poslugu, odbija prijatelje i familiju, zapušta kuću, istovremeno se okrećući prekomernom zgrtanju novca, kroz trgovinu i zelenašenje, podsećajući pomalo u tome na Brehtovu Majku Hrabrost.

Režija Đurđe Tešić, koja se može označiti kao stilizovano-poetski realizam, vešto spaja epsko i dramsko, igru naratora i živih likova. Zanimljivo stilizovana pozornica je uokvirena sa dva iskrivljena glomazna drvena rama, koji se mogu tumačiti kao okviri za dve slike, dva pogleda na svet (scenografija Dragana Purković Macan, kostim Ivana Ristić). Jedan je pogled razumnih ljudi koje može da predstavlja Rajkina majka (Nataša Ivančević), svesna ćerkinih stranputica, bolesne zaslepljenosti štednjom i novcem, a drugi je iščašena Rajkina vizura, surovo materijalna, tragično isušena od života, otrgnuta od plemenitosti i ljubavi. Slađana Zrnić uspešno predstavlja gospođicu Rajku, kao ubogu, usamljenu, skršenu ženu, zarobljenu pohlepom i ukinutom ženstvenošću. Zarađena brda novca i zlata ne daju joj ni lažnu nadmenost, već je ostavljaju zgrbljenu u patološkom škrtarenju. Rajka je povremeno i tužno komična u raznim situacijama zakidanja para, poput Molijerovog Harpagona, ili njegovog naslednika, Sterijinog Kir Janje. Suptilne elemente komičnog, kroz naglašeni fizički izraz, unosi lik Jovanke (Snježana Mišić), preduzimljive i energične Rajkine prijateljice, kao i likovi Rajkine familije, trio koji podseća na Nušićeve brbljive tetke, malograđanke.

I u ovoj predstavi su važni muzičari koji sve vreme prate radnju, upečatljivo određujući njen ritam i jačajući poetsku snagu izvođenja (kompozitor Vladimir Pejković, Anastasija Marić, violina, Marko Kovačić, kontrabas). I ovde su uključeni songovi, u efektnom finalu koje emotivno prodorno sažima misli o prolaznosti i izgubljenosti takvog života. Pevanje je usklađeno sa drugim postupcima stilizacije, kolektivnim, simboličkim tumaranjem naratora sa koferima, gromoglasnim horskim lupanjem nogama u pod, u označavanju pretnje dolazećeg rata i drugim fizičkim, simbolički izražajnim rešenjima (scenski pokret Emir Fejzić). Ona suptilno zaokružuju ovu vrednu predstavu o tragediji sveta gde je Novac postao bog, nesumnjiv metaforički iskaz našeg vremena.

Komentari1
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

mirka
Predstava Minje Peković je pun pogodak! Bravo za Minju i klovna!

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.