London želi da popravi odnose s Kinom
Svega tri meseca nakon što je britanski premijer najavio kraj zlatne ere u odnosima s Kinom, ocenivši da su bliski ekonomski odnosi u protekloj deceniji s ovom velesilom bili „naivni”, Riši Sunak planira da pošalje ministra u Peking. Poseta britanskog zvaničnika Kini bila bi prva posle gotovo četiri godine.
Kako „Politiko” saznaje, njegova vlada navodno ovim povodom već vodi razgovore s kineskim zvaničnicima. Zvanični poziv Britancima nije stigao, ali se razgovori ovim povodom vode iza kulisa, javlja briselski portal na osnovu upućenih izvora. Poseta Pekingu mogla bi da uznemiri premijerove torijevce, koji se protive uspostavljanju ponovnog bliskog angažmana i da izazove bes javnosti kojoj se šalju poruke zaokreta u spoljnoj politici prema Kini zarad čvrstih veza s Amerikom.
Takva politika vodi se još od poslednje posete Kini ministra trgovine u vladi Borisa Džonsona 2019. Od tada London drži stranu američkoj administraciji, koja oštro kritikuje kinesku vlast, prevashodno zbog politike koju vodi prema Hongkongu i načina na koji tretira muslimansku zajednicu Ujgura.
Naravno, dvosmislena politika nije svojstvena samo Velikoj Britaniji. Ona zapravo samo prati trend SAD, Francuske i EU, koje planiraju da ove godine u Peking pošalju svoje zvaničnike, nakon što su tamošnje vlasti napokon ublažile antikovid mere. Zapad je, uprkos oštroj retorici, ujedno podvlačio da je bitno sarađivati s Kinom. Time se zapravo maskira činjenica da je nemoguće, prvenstveno iz ekonomskih razloga, okončati pomenutu zlatnu eru u odnosima i da je potrebno raditi na ublažavanju tenzija. U prilog tome govori činjenica da Sunakova vlada, svega četiri meseca od formiranja, vodi zakulisne radnje kako bi uverila kineske zvaničnike u posvećenost partnerstvu. Neophodnost izglađivanja tenzija veća je i zbog napete atmosfere između Tajvana i Kine i stava Londona u vezi s ovim pitanjem, pogotovu nakon neslavne ere Elizabet Tras i njenih još tragičnijih komentara o što oštrijem pristupu prema Kini, kojim je maltene upozoravala da je slobodni svet u opasnosti, a da demokratije moraju da rade zajedno kako bi se suprotstavile snažnom uticaju Pekinga i to pre svega građenjem bliskih ekonomskih i odbrambenih veza s Tajvanom. Reklo bi se da put ka poseti posle dužeg vremena pokušava da utaba i Filip Hamond, član vlade Tereze Mej, koji je iskoristio priliku da tekstom u kineskim državnim novinama pozove Ujedinjeno Kraljevstvo i Kinu da se vrate na „stara podešavanja”.
Obaranje kineskog balona iznad SAD za sada otežava ovaj proces, ali činjenica da je pre ovog nemilog događaja u Peking trebalo da otputuje američki državni sekretar Entoni Blinken signalizira da je i ova prepreka samo trenutna i da će je tokom ove godine lako preskočiti britanski i drugi zapadni zvaničnici.
Prvi će je verovatno savladati visoki predstavnik EU za spoljnu politiku i bezbednost Đuzep Borelj, koji bi trebalo u aprilu da poseti Peking. Iste pretenzije u ovoj godini ima i francuski predsednik Emanuel Makron. Vodećim zapadnim vladama jasno je da „megafon diplomatija” gubi u odnosu na potrebu da se u eri globalnih geopolitičkih promena vode sastanci uživo i osveži strategija deeskalacije tenzija. Analitičari, shodno tome, u narednim mesecima očekuju promene u britanskoj retorici usmerenoj ka Kini.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


