Četvrtak, 23.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
IZ STARIH RIZNICA

Pesma meraklijska, a sudbina tragična

Popularnu melodiju „Dimitrijo, sine Mitre” po istinitom, tužnom događaju ispevala je 1919. Vranjanka Stana Avramović. O tome se malo zna, iako nema veselja na kojem se ona ne zapeva
Pesma meraklijska, a sudbina tragična
Стана Аврамовић је-аутор песме ,,Димитријо, сине-Митре” (лево), Милан Стаменковић са породицом по повратку са Солунског фронта 1919. (Фотографије Народни музеј у Врању)

Vranje, februara 1969. godine. Dok su se sitna kiša i studen uvlačili u svaki deo tela, ulicama se kretala pogrebna povorka. Iza kovčega je koračala najbliža rodbina, a malo podalje orkestar je tiho svirao popularnu melodiju „Dimitrijo, sine Mitre”.

– Ode naša Stana Avramović Karaminga – tiho, gotovo za sebe prozborila je žena zabrađena crnom maramom. – Ode Stana, al' ostade pesma. Pevala je i stvarala pesme pune meraka i sevdaha, ali ju je jedna najviše proslavila ona o Dimitriju.

Melodija je nastala na osnovu istinitog događaja i priče koju je čula od svojih roditelja, pre svega od oca Tome Karaminge, a narodu ju je dala na dar 1919. godine. Pevala ju je decenijama, menjajući i dopunjavajući pojedine rečenice i stihove.

Junak pesme Dimitrije bio je Tomin sestrić. Stanovao je u kući blizu česme „Đerenke”, bavio se trgovinom i oženio prelepom devojkom za koju se govorilo „da od Vranje pa do Niš jedna je čapk'n Stana”.

Pisani trag o pesmi, Dimitriju, njegovoj tužnoj sudbini i ženi Stani zabeležio je Vranjanac Momčilo Zlatanović, književnik i univerzitetski profesor, u knjizi „Narodno pesništvo južne Srbije” (izdavač Narodni muzej u Vranju), ostavljajući budućim generacijama saznanje kako je nastala ova pesma i ko su njeni glavni akteri.

Umrla na porođaju

Dimitrije je važio za naočitog, snalažljivog, vrednog, a pre svega za nežnog i pažljivog muža. Stanu je mnogo voleo, ali nisu imali dece, što je celoj porodici predstavljalo veliki teret. Naročito je u tome prednjačila njegova majka Bosa koja bi ga, kad krene u crkvu, obavezno ispraćala rečima: „Ajde, sine, ajde, pa i dete povedi, najmalo, srednjo ili najstaro!

Stanu su takve reči pogađale u srce, cepale joj dušu, a onda je i Dimitrije počeo da se menja. Iako je ženu voleo, govoreći „da je mnogo ubava”, često joj je zamerao što nemaju porod.

Pritisnuta psihičkim patnjama i saterana gotovo u ćorsokak, jednog dana uzima konopac s ciljem da se obesi. Više ne može da izdrži svekrvino zanovetanje, uvrede, dvosmislene poruke. Srećom, tragediju sprečava Sofka Banina koja joj predlaže drugačije rešenje: „Stano, ćerko, kršni malko, kršni. Ne turaj konopac na gušu.” Poslušala ju je, i posle izvesnog vremena porodica je saznala „da je noseća”. Od tog trenutka svi su se prema njoj ophodili nežno i brižno, ne dozvoljavajući joj da radi bilo kakve, posebno teške poslove. Imala je oko 40 godina kad je trebalo da se porodi i kad se dogodila velika tragedija: dete je preživelo na porođaju, ona nije. Porodicu je pritisla velika tuga, posebno Dimitrija.

A onda završni udarac koji ga je ne samo dotukao, već i odveo u smrt. Prošlo je sedam dana od Stanine sahrane kad je Toma Karaminga povukao Dimitrija u stranu da ostali ne čuju: „E, sad da znaješ... Znači, ona je bila rodna, a ti nesi... Ti si za sve kriv!”

Omiljena česma „Đerenka”

Dimitrije to, očigledno, nije mogao da podnese. Pre nego što je s rodbinom krenuo da poseti ženin grob i da ga zalije suzama, za pojas je zadenuo pištolj. Tamo, na svežoj humci sebi oduzima život, pucajući iz pištolja.

– Pored moje Stane da me pokopate – izgovorio je i povukao oroz.

Čaršijom se, brzinom munje, pronela vest o tragediji na groblju. Zbog velike žalosti, a verovatno i zbog griže savesti, nekoliko dana posle sinovljeve smrti umire baba Bosa. Naprasno je umro i Toma Karaminga.

O svemu tome se, posebno u dugim zimskim noćima, mnogo i često govorilo u porodici Stane Avramović, pa i u celom Vranju. Talentovana za pevanje, odana meraku i sevdahu, imala je dara da piše pesme, a onda i da ih peva. Neke su bile njene, druge nisu. „Dimitrije” je bio potpuno njen, istinsko njeno čedo. Pesma tužna, omiljena, a ipak satkana za večnost.

– Koliko sam uspeo da saznam – za života je zapisao Zlatanović – Stana je pesmu slušala na radiju i televiziji i grdno se ljutila na pevače što tekst skraćuju, a i melodiju preinačuju.

Posebno mesto u Staninom životu (baš kao i u životu Dimitrijeve Stane) imala je česma „Đerenka”, omiljeno mesto okupljanja mladića i devojaka iz tog dela vranjanske čaršije. Kako su ženska čeljad u to doba mogla da pevaju samo u kući, do izražaja su dolazili momci lepog glasa koji su pevali omiljene varoške pesme. Devojke su to slušale, neke kraj česme, a neke iz obližnjih dvorišta i bašta. Po vodu su dolazile čitave porodice, a najčešće su majke slale svoje ćerke. Dimitrijeva majka je, očigledno, sumnjala u snahu, govoreći sinu kako s kantama često ide na česmu „Đerenku” i da ga tamo vara. On joj je, međutim, uvek odgovarao rečima: „Ako majko, ako majko, barem je ubava/Kad sam bećar bio, majko, porte sam ripaja/Porte sam ripaja, kroz Rudinu sam begaja/Kroz Rudinu sam begaja, na Grudobran spaja...”

Stanu su nazivali i mecenom vranjanske gradske pesme. Pesmu o Dimitriju ostavila je u amanet da traje ne samo u Vranju i okolini, već svuda gde se priređuju slavlja i gde je veselo. Na repertoaru muzičara „Dimitrijo, sine Mitre” je među najžalosnijim i najtraženijim, istovremeno i dobro plaćenim pesmama. Prava meraklijska, čiji su junaci imali tragične sudbine.

UZOR PEVAČIMA

Stana Avramović Karaminga važila je za uglednu vranjansku pevačicu, istovremeno i uzor mnogim pevačima koje je podučavala kako da pevaju „starinske” pesme, omiljene kod publike. Posebno se družila sa Divnom Mitić Špurka. Niko nije mogao da ih prevaziđe u izvođenju pesme o Dimitriju. Za Divnu kažu da je toliko bila senzibilna da je često pevala i plakala, jer je celu melodiju doživljavala veoma emotivno.

TUŽNA KOŠTANINA SUDBINA

Među onima koji su obeležili pesmu i dert u Vranju svakako je i Koštana koju je pisac Bora Stanković „stavio” i u svoja književna dela. Koštana je postojala i zvala se Malika Eminović. Znali su je kao vrhunsku romsku pevačicu koja je s ocem i bratom pevala po kafanama i privatnim slavljima. Nažalost, slava je brzo prošla, a ona je završila u bedi i siromaštvu. Tekst o njoj štampan je u „Politici” od 6. aprila 1941. godine, koja se teško može naći, jer je tog dana bombardovan Beograd. Htela je Malika da ponovo zapeva i da zatrese daire, ali je njenim telom tog trenutka, pa i pre toga, ovladala starost i beda. Od svega su ostale samo uspomene i sećanja na dane koji su donosili ljubav, ushićenje, slavu i novac.

Komentari7
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

DP
Na slici nije česma "Djerenka", već jedan od prvih privatnih autobusa na stanici u Vranju. "Politika" je, i pored bombardovanja Beograda, 6. aprila 1941 stigla u Vranje, jer je bila poslata iz Beograda predhodno veče. Na naslovnoj strani je tekst Milana Marjanovića "Punoletstvo Jugoslavije" gde se jedinstvo Hrvata sa Srbima i Slovencima u tom momentu identifikuje sa zrelošću Jugoslavije. Potpuni sloom je onda udaljen samo nekoliko sati - "Unternehmen Strafgericht" počinje narednog jutra u 6.30.
@Beogradjanin
Turci su rec pozajmili od Grka. The Greek language has an extraordinary word to describe an approach to doing things with passion, with all the heart: meraki. (μεράκι).
Земунац
Волео бих да сте навели извор одакле је цитат. И ми се хвалимо да је мерак нешто наше и посебно. Што се тиче саме речи у речницима страних речи Милана Вујаклије и Клајна и Шипке је наведено да реч мерак потиче из турског језика и да има корен у арапском језику. Ако ви имате друге податке од њих слободно их поделите са нама. Иначе реч мерак се помиње и у Речнику српског језика САНУ, као и у Вуковом речнику српског језика.
Земунац
Волим да прочитам и сазнам шта стоји иза познатих ствари као што је и песма ''Димитријо сине Митре''. Гледао сам једном на ТВ како покојни Станиша Стошић пева ту песму, а низ лице му се сливају сузе. Сада ми јасно зашто. Хвала аутору!
merak
Grcka rec.
Земунац
Изненађује ме колико препорука за погрешан податак. Мерак је турска реч, а они су је наводно позајмили из арапског мада нема доказа за повезаност турског ''merak'' и арапског ''märaqi''. Иначе и у турском језику је реч од 17 века мењала значење.
Beograđanin
Turska je reč meraklijska. Pesma je elegična (tužna).Meraklijska bi bila "Na Đirđevdan se rodila džanum".

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.