Subota, 04.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
POGLEDI

Kako smo se naoružavali

Na rastanku borci su pokušavali meni da utrape pištolj, a kolegi foto-reporteru ručnu bombu, kao „uspomenu na tih nekoliko dana druženja”. Odbili smo darove, ali na sveopšte navaljivanje prihvatio sam jedan stari bajonet koji nije služio ničemu, onaj za karabin M-48, jer me je podsećao na dane provedene na redovnom odsluženju vojnog roka krajem šezdesetih
Kako smo se naoružavali
Припадници југословенске војске чисте терен од мина (Фото ЕПА ЕФЕ - Маја Илић)

Poslednji put sam držao neko vatreno oružje u rukama i pucao iz njega u metu 1971. godine, kada je studente prve godine fakulteta preambiciozni predavač predvojničke obuke odvukao na strelište u Bubanj potoku, gde mi je zbog „lošeg rezultata” u indeks pribeležio šesticu i pokvario prosek, ali ne kajem se zbog toga.

Možda sam se uljuljkao činjenicom da niko od mojih kolega i drugara nije imao oružje, čak ni ono lovačko, pa me je zgrozila nedavna procena da u Srbiji postoji oko milion komada nelegalnog, od čega je bar polovina onog vojnog, i po logici stvari prilično ubitačnog.

Otkud toliki arsenal? Možda se deo odgovora skriva u događaju koji se zbio pre više od tri decenije, kada je naša profesija pretrpela sramnu podelu na obične, dakle normalne, i ratnohuškačke novinare.

Sredinom novembra 1991. boravili smo nekoliko dana u Zapadnoj Slavoniji koja je još bila pod kontrolom jedinica JNA. Tu smo dočekali i vest o završetku sukoba oko Vukovara. Stigli smo do Okučana redakcijskim automobilom, a odatle se vojnim džipom preko Papuka domogli Miokovićeva.

Bilo je tu mnoštvo rezervista regrutovanih po čitavoj Jugoslaviji, a među njima i znatan broj Hrvata, a mi prvi novinari iz Srbije koji su došli u te krajeve, pa smo razgovarali o svemu i svačemu, najviše o ratu. Među tim pričama najsnažniji utisak je ostavila ona koju nam je poverio policajac, čestiti čovek, inače etnički Hrvat iz tih krajeva, čije ime, na sreću, nisam zabeležio. Između ostalog, objasnio mi je svoje motive rečima: „Ne borim se ja protiv Hrvatske već protiv ustaša.” (Šta li je s njim?).

Na rastanku, borci su pokušavali meni da utrape pištolj, a kolegi foto-reporteru ručnu bombu, kao „uspomenu na tih nekoliko dana druženja”. Odbili smo darove, ali na sveopšte navaljivanje prihvatio sam jedan stari bajonet koji nije služio ničemu, onaj za karabin M-48, jer me je podsećao na dane provedene na redovnom odsluženju vojnog roka krajem šezdesetih.

U povratku auto-putem sada ironičnog naziva „Bratstvo i jedinstvo”, nadomak Batrovaca zaustavila nas je vojna policija zbog rutinske kontrole: lična dokumenta i putni nalozi, a na kraju neizostavno pitanje da li imamo i nekakvo oružje?

Odgovorio sam potvrdno, još pamtim zvuk repetiranja „kalašnjikova” i strogu komandu da izađemo iz vozila i legnemo na tle. Užas, noge su mi se odsekle. – Gde si ga sakrio – galamio je vodnik strogo.  – Ispod sedišta – promucao sam odozdo.

Sledeće što pamtim bila je salva smeha.

– Pa, jel’ ti to nas zavitlavaš – upitao je onaj vodnik pomirljivo, ne prestajući da se smeje. – Pitao sam te za vatreno oružje i bojevu municiju, a ne za „peroreze” i slične gluposti...

Tek tada, krajičkom oka, u jendeku kraj puta ugledao sam gomilu oružja koje su dvojica momaka u „es-em-be” uniformama tovarila u veliki transporter: bila je to najveća hrpa „ratnih suvenira” koju sam video, koja nije uspela da dospe u Srbiju. Mada, posle svega što nam se događalo i događa, izgleda da je bila – nedovoljno velika.

A i inače ne prisustvujem događajima koje prati rešetanje neba lakim pešadijskim naoružanjem. Zlosluti.

Novinar u penziji

Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista

Komentari6
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Dusan Martinovic
Ja neznam o cemu pricate kao da nisam ziveo u tom Beogradu koji sam napustio posle cetiri generacije zadnji. Vratio sam se da sahranim majku koja se vratila da umre tu. Uvek je bilo zla I generalno Vas vecina je agresivna od saobracaja do kucnog ponasnja. Svaka druga rec je psovka ili pretnja Dosljaci u Beograd su doneli svoje siledzijske lopovske navike. Bez obzira koliko mrzite Zapad ima nesto trulo u Vama. Nije demokratija za svakoga Koliko god se busali u grudi da ste topli vi to niste.
Luis
Skidam kapu na hrabrosti i iskrenosti. Mada, budimo pošteni do kraja, nije to samo srpska bolest. To je balkanska bolest. Kronična i teška.
Земунац
Читам коментаре и не могу да верујем својим очима. На текст о томе одакле толико илегалног оружја у Србији, везано за последње догађаје, коментарише се о томе ко је против кога ратовао, ратује и ратоваће. Ја на текст могу само да додам питање да ли је неко контролисао колоне избеглих, из Хрватске, са Ким и БИХ, и да ли су са собом понели оружје било за одбрану, било као трофеј? О шверцу оружја је беспредметно говорити, јер тога је било пре ратовања, а богами и после.
Petar
U ovoj prici je, po novinaru, pozitivan samo hrvat koji se bori protiv svojih. Svi ostali: oni koji svercuju oruzje, vojska koja im ga oduzima i ratnohuskacki novinari (dakle mahom Srbi) su, ako nisu neutralni, skoro pa bad guys. A istorijske cinjenice su da je u zap. Slavoniji, pounijacena davno veeelika grupa Srba. Oni danas obavljaju sluzbu po istocnom tipu, u okviru grkokatolicke crkve Hrvatske i Srbije u Krizevcima, potcinjene Rimu. I veliki su hrvati. Pa ko tu onda huska prema kome?
„Не борим се ја против Хрватске већ против усташа.”
Ни Русија се не бори против Украјине, већ против нациста/бандериста који су је узурпирали. Али, то не смем да кажем, јер ће ми коментар цензурисати. Истину данас није препоручљиво ни говорити, ни писати. Мишљење није забрањено, али само зато што га (још увек) није могуће контролисати.
Jorge
Oduzeli oružje cijeloj TO RH, a onda ga guraju u ruke čak i novinarima. Svašta.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.