Subota, 27.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Srbija u bratstvu esperantista

U Pedagoškom muzeju u Beogradu upravo je okončana desetodnevna izložba „Esperanto – jezik prijateljstva i razumevanja”. Pogledali smo ovu postavku samo pola sata pre nego što je počelo skidanje izloženih eksponata, ali je i takva vremenska stiska bila dovoljna da se zapitamo zašto je ovaj događaj ignorisan u svim medijima, do te mere da mu gotovo niko nije posvetio nimalo pažnje.

Sama izložba, rezultat pregnuća dvojice uglednih esperantista, kolege novinara Dimitrija Janičića i dr Pribislava Marinkovića, organizovana je povodom stogodišnjice objavljivanja prvog udžbenika esperanta u Srbiji, što se dogodilo u Kragujevcu 1908. godine. Autor tog udžbenika, napisanog samo dvadesetak godina pošto je esperanto kao univerzalni jezik stvoren, bio je Jovan Jovanović.

Posle godinu dana (1909) u Beogradu je osnovano i prvo esperantsko društvo u Srbiji, a o bogatom istorijatu tog internacionalnog jezika na ovim prostorima na upravo završenoj izložbi svedočilo je više od 1.200 eksponata.

Rečnici, udžbenici, knjige na esperantu i prevodi na esperanto sa srpskog jezika, mnogi domaći i niz stranih časopisa, znamenja esperantskog pokreta, njegovi odjeci u domaćoj i svetskoj filateliji, fotografije i izvorni dokumenti o svetskim esperantskim savezima, pružili su znatiželjnicima vrlo dobru mogućnost da se upoznaju ne samo sa istorijatom nego i sa trenutnim stanjem esperanto pokreta, čiji je rodonačelnik bio Ludoviko Lazar Zamenhof (1859–1917).

Iz ovog planskog jezika nikla je na samom početku njegove burne istorije i izvorna književnost. U proteklih 120 godina, oblikovana kao originalna, esperanto književnost je iznedrila niz značajnih autora, među njima i vrhunske literarne domete Islanđanina Baldura Ragnarsona, koji je prošle godine kandidovan za Nobelovu nagradu za književnost.

Prvi roman na esperantu napisao je u Srbiji Stevan Živanović, početkom tridesetih godina prošlog veka, dok je verovatno najplodniji pisac na esperantu posle Drugog svetskog rata bio naš svetski poznati putnik i istraživač Tibor Sekelj.

Iz niza autora koji stvaraju esperantsku književnost u Srbiji, ovde ćemo pomenuti Dimitrija Janičića, jednog od organizatora izložbe, koji je za svoje pesme pisane na esperantu, u protekle tri godine, dobio međunarodne nagrade u Rusiji, Španiji, Litvaniji, Bugarskoj, Portugaliji i Japanu. Svojevrsni je kuriozitet to što Janičić ne piše pesme na srpskom jeziku.

S naročitim ponosom naši esperantisti ističu činjenicu da je na ovaj planski jezik, koji u više od sto zemalja govori dvadesetak miliona ljudi, preveden Njegošev „Gorski vijenac”. Uskoro bi, kao najnoviji, trebalo da se pojavi prevod na esperanto romana Filipa Davida „Priča o ljubavi i smrti”.

Već u prvim decenijama ovog pokreta, na esperanto su prevedene najvrednije knjige iz svetske književnosti, od Svetog pisma do Šekspirovih drama, od Ilijade do dela Puškina i Getea. Mnogi stručnjaci tvrde da najveću identičnost smisla izvornog teksta i prevoda omogućuje upravo esperanto.  

Biće da je i to jedan od razloga što je pre četiri godine u Evropskom parlamentu pokrenuta inicijativa da esperanto bude jedan od zvaničnih jezika, odnosno jezički most između niza službenih jezika Evropske unije.

Za to ga preporučuju i neka saznanja o kojima je u to vreme pisao londonski  „Gardijan”. Neko je, naime, izračunao da se esperanto uči pet puta lakše od španskog ili francuskog, deset puta lakše nego ruski, a dvadeset puta jednostavnije nego arapski ili kineski jezik.

Čak i da nije baš sasvim tako, dugovečnost planskog jezika kakav je esperanto, protiv koga su goropadili Hitler i Staljin i kome nema mesta u totalitarnim sistemima, nesumnjivo potvrđuje da se prostor upotrebe esperanta danas širi i da esperantsko bratstvo okuplja sve veći broj privrženika.

U znatnoj meri, tome doprinosi Internet, na kome veliku popularnost uživa specijalizovani sajt za učenje esperanta ( www.lernu.net ).

Izložba održana u Pedagoškom muzeju Srbije potvrdila je, uz ostalo, veliki ugled koji esperantisti iz Srbije imaju u svetu. Prepoznaje se to i u činjenici da su vrlo prisutni na nizu esperantskih sajtova, baš kao što su redovni, ugledni saradnici mnogobrojnih časopisa koji u svetu izlaze na ovom jeziku.

Sl. Kljakić

Komentari6
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.