Iz Njujorka u Beomuževiće
Uprkos protivljenju svoje braće, majke i mnogobrojnih rođaka, krenuo je Jova da obnavlja urušenu dedinu kuću posle trideset godina, kamen po kamen, ciglu po ciglu…
Ovo je priča o našem prijatelju Jovanu, rođenom Amerikancu, čoveku umetničke duše, sa darom za slikanje, pisanje, naročito za sviranje rokenrola na gitari, koji je odlučio da se iz Njujorka preseli sa porodicom na imanje svoga pokojnog dede Ljubinka (sa kojim je proveo samo nekoliko meseci u životu), u Beomuževiće, seoce nadomak Valjeva. Nije mogao mali Jova da zaboravi dirljivi susret oca (dede Ljubinka) sa sinom (Jovin otac Aca) posle dvadeset pet godina…Nezaboravne su bile i dedine priče o davnim događajima, o ratu, o baki koja nije dočekala da se opet sretne sa sinom jedincem, o ljubavi i nadi koja ih je uvek držala. Vreme je brzo prolazilo, Ljubinko je znao da mu se bliži kraj…požurio je da se vrati na svoju zemlju, svoj dom i da tamo ostavi kosti. Vrlo brzo se otac Aca razboleo i prerano umro, a u srcu malog Jove rodila se želja da i on jednog dana ode u stari kraj za kojim je otac toliko čeznuo.
Uprkos protivljenju svoje braće, majke i mnogobrojnih rođaka, krenuo je Jova da obnavlja urušenu dedinu kuću posle trideset godina,kamen po kamen, ciglu po ciglu… Kada je završio taj posao, počeo je sa izgradnjom velike kuće, kao što priliči pravom Amerikancu. Nova kuća je skoro prislonjena uz dedinu i izgleda kao džin u odnosu na nju. Iako je prostrana, prepuna svetla i udobna, Jova najviše voli da spava na slamarici u staroj kući, a i njegovoj devetogodišnjoj ćercito je omiljeno mesto za igru sa komšijskom decom.
Na insistiranje porodice, on se posle završenog posla vratiou Njujork, da još jednom razmisli o definitivnom preseljenju u Srbiju. Jedva je dočekao letnji raspust i otišao ponovo na dedovinu, sa izgovorom da uvede grejanje. Ispred kuće ga je dočekao raskošni žbun prepun crvenog paradajza koji su posadilisusedi za svaki slučaj, u nadi da će se uskoro vratiti...
Već je treća godina otkako naš Jova živi na imanju svojih predaka, na vrhu pitomog brežuljka, okružen raštrkanim kućama i ljudima koji su zavoleli svog neobičnog komšiju, njegovu malu porodicu, aponajviše želju da postane pravi domaćin, uporno praveći rakiju, vino, čvarke, duvan-čvarke i ostale specijalitete, sa manje ili više uspeha... Preti da od iduće godine počinje sa pčelama, aveć se uveliko raspituje o lekovitim svojstvima biljakatog kraja.Vole svi da svrate do Jove, sednu na klupu, gledaju na obližnja brdašca i u smiraju dana popričaju sa njim o zajedničkim planovima za budućnost...
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


