I BOGATI PLAČU
Da li je teniser Novak Đoković brend Srbije? Da li on reklamira vodu koju puni i prodaje firma Miroslava Miškovića? Da li je potpredsednica Teniskog saveza Srbije – Milka Forcan? Potvrdan je odgovor na sva tri pitanja. Sad se samo čeka da neki predstavnik razdražene javnosti iz toga izvuče velike zaključke i posvedoči o stanju duha – uspeh se ne oprašta.
Koliko shvatam vesti, Milka Forcan se povukla posle iskazanog mišljenja republičkog Odbora za rešavanje o sukobu interesa po kome je nespojivo da u Savetu za promociju Srbije bude potpredsednica "Delte", zato što je to privatna firma, a Savet je vladino telo.
Toliko o Milki Forcan, odnosno o temi koja bi malo koga zanimala da pravi cilj akcije protiv potpredsednice nije predsednik i vlasnik "Delte" – Miroslav Mišković. Inače je većinsko mišljenje da je to brendiranje Srbije neka Alajbegova slama, posao za dokone, izmišljotina zluradih koji ne veruju da je Srbija do Tokija, a da je dovoljno govoriti srpski pa da te ceo svet razume.
Pažnju mi je, u stvari, privuklo obrazloženje zakonskih odredbi na koje se poziva Odbor. Pošto su utvrdili da je položaj predsednika Saveta funkcionerski položaj, iz Odbora nas upućuju na zakon koji kaže da "funkcioner ne sme biti direktor, zamenik i pomoćnik direktora, niti član upravnog ili nadzornog odbora u privrednim subjektima u kojima nema državnog kapitala".
Mašala, ono što je dozvoljeno Jovu nije dozvoljeno volu, pa da je za predsednika Saveta predložen direktor bilo kog državnog monopola, a ima ih onoliko, ne bi bilo problema.
Ne delim ekstremno mišljenje nekih analitičara da je cela priča oko Miškovićevog još nedokazanog monopola u trgovini oživljena ovih dana da bi prestali da pričamo i pišemo o onoj lutrijskoj deobi trećine nacionalnog bogatstva između partnera u vladi. Ali, ima tu nešto... Kao da se zaboravlja način na koji se politička elita obezbedila upravljanjem nad velikim parama i velikim brojem ljudi, a istovremeno blokira spoznajne procese o šteti od takvih monopola i mogućnost da se izračuna koliko zbog toga narod strada.
Alava stranačka elita podelila je sve što vredi, pa i ono na šta, sudeći po zakonu, nije imala prava. Tako je Republička zajednica zdravstvene zaštite (RZZZ) pripala Tadićevim demokratama, mada ta "firma", važna sa stanovišta uticaja na društvene procese, ne pripada državi, odnosno nije javno preduzeće. Upravni odbor se formira delegiranjem članova iz zajednica osiguranika, a direktor bira na konkursu a ne koalicionim dogovorom. Barem, po zakonu. Pošto u RZZZ ima para i uticaja, zakon je malo nategnut u stranačku korist, dok, recimo, u slučaju Zavoda za tržište rada, koji je u istom pravnom statusu kao i RZZZ, to nije primenjeno – para nema, a na vratu partijskih elita našlo bi se milion nezaposlenih i odgovornost za njih.
Tako dolazimo do prave priče o pravoj "prvoj" i "drugoj" Srbiji. Jednu od druge ne razdvajaju ideološke barijere, već pristup novcu i moći, a vidimo da one na "državnoj sisi" zakoni protežiraju u svakom pogledu, pa čak i u ekspertskim poslovima kakav je posao u Savetu za promociju Srbije. Da je, naime, gospođa Forcan, potpredsednica NIS-a, apsolutnog monopoliste na tržištu, ne bi bilo problema da brendira Srbiju i, eventualno, ugrađuje korporacijske interese u taj posao.
Krug se zatvara, a u njemu nije "plava zvezda" već jasna poruka da je stranački život jedina ozbiljna proizvodnja i trgovina, da se tako najlakše obezbeđuje uticaj i – novac. Ne bih tragao za boljim dokazima od očiglednog – nema tog političara koji se nije obogatio, prema rangu i statusu, pa se zato valjda onima koji imaju para ne preporučuje da se bave politikom. Pitajte o tome nešto Bogoljuba Karića, ma šta mislili o njegovim parama i njegovoj politici. Ovdašnja vlast malo "pusti krv" nekom ko ima para i to iz dva belodana razloga: prvo, da im pokažu da ne trpe konkurenciju i da će monopol na politiku, kao sigurni izvor para i moći, da čuvaju do poslednjeg birača i, drugo, zato što do u tančine poznaju mentalitet osirotelog naroda kome je jedna od omiljenih serija bila ona "sapunica" čiji je naslov u naslovu ovog teksta.
glavni urednik nedeljnika "Vreme"Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


