Subota, 04.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Loš zakon, još gora odluka

Loš zakon, još gora odluka
(Новица Коцић)

Ministar Rasim Ljajić iskoristio je pravo koje mu daje Zakon o radu i odlučio da proširi dejstvo opšteg kolektivnog ugovora i na one firme i udruženja poslodavaca koji ga nisu potpisali. Naoko nema problema, ali, kada se bolje pogleda, ima ih koliko hoćeš.

Prvi je nakaradna zakonska odredba da ministar može jednim potezom pera da uništi sistem dobrovoljnog kolektivnog pregovaranja i svima nametne rešenja o kojimase dogovorila manjina. Naime, sistem kolektivnog pregovaranja neminovno počiva na principu dobrovoljnosti, gde se poslodavci i zaposleni, kao i njihove asocijacije, dogovaraju o stvarima od njihovog interesa (platama, godišnjim odmorima, obavezama zaposlenih itd.), pa ako se dogovore onda je u redu, a ako ne onda nikom ništa. Stoga državne prisile ne sme biti.

Drugi je da ministar tako može radikalno da promeni finansijsku situacijumiliona ljudi prema svom nahođenju i bitno promeni i zarade radnika i troškove privrede. Kao neki bog, Ljajić se igra makroekonomskim veličinama onako kako on i njegovi drugovi političari hoće, a prema interesima sopstvenog političkog rejtinga.

Tako je sada povećao troškove rada u privredi čak za 20 odsto. Da li on i njegovi misle da je to sitnica, koju će izvanredna privreda Srbije podneti bez problema? Kao opravdanje za ovo nasilje navode krizu koja kuca na vrata, pa da se pomogne zaposlenima. Ako je kriza, onda je i za privredu, što znači manju zaradu i za firme, pa joj svakako ne treba tovariti nove terete.

Nema sumnje da će ovaj potez samo produbiti ekonomsku krizu u Srbiji, pa neka se političari posle ne čude ako privreda upadne u recesiju i povećaju se gubici, a poraste nezaposlenost. To će biti njihovo delo.

Treći je pitanje legitimnosti učesnika u zaključivanju tog kolektivnog ugovora. Pre nekoliko godina, prilikom ustanovljavanja tzv. reprezentativnosti, bilo je puno optužbi o falsifikovanju dokumentacije kako bi se lažno predstavili i sindikati i asocijacije poslodavaca. Ali, pojeo vuk magarca i svi su proglašeni reprezentativnim, iako je i običnom prolazniku jasno da Unija poslodavaca ne predstavlja nikoga do par malih privrednika iz rukovodstva. I njen šef je mali privrednik iz Sremskih Karlovaca (bavi se vađenjem šljunka, uvozom kineskih vespi itd). Čovek bi očekivao da poslodavce predvodi neki veliki poslovni čovek od ugleda, koji zapošljava hiljade ljudi, a ne mali privrednik.

Primetimo i da o ovim stvarima uopšte ne odličuju asocijacije koje nedvosmisleno postoje i koje očigledno imaju članstvo po imenu i prezimenu, čije se firme-članice znaju, kao što su Srpska asocijacija menadžera, klub „Privrednik”, Savet stranih investitora, Američka privredna komora itd.

Četvrti, predviđa se da firme koje loše stoje (najmanje 800.000 zaposlenih) neće biti obavezne da isplaćuju pomenute naknade, što je negacija ideje socijalne pravde na koju se toliko pozivaju i sindikati i vlada. Naime, to znači da od ovih promena neće imati nikakve koristi zaposleni sa najmanjim platama, kojima je svaki dinar potreban, već samo oni koji rade u boljim firmama i koji i tako imaju veće plate. Za čije li se interese bore sindikati?

Peti, ostaje pitanje primene. Slabije firme će biti oslobođene, tajkunski sektor verovatno neće isplaćivati ova davanja, dok će, kao i obično u životu, stradati poštene firme, koje se pridržavaju zakona.

Zanimljiva je situacija sa državnim sektorom, kako sa javnim preduzećima, tako i sa upravom. Nema sumnje da i ovaj sektor u celini potpada pod odredbe opšteg kolektivnog ugovora. Ali, to bi državu trebalo da košta silne desetine milijardi dinara, a možda i više, pa je pitanje kako će se uklopiti u ionako prenapregnute budžete. Da li je neko razmišljao o tome?

I šesti, postoji mogućnost da je Vlada Srbije rešila da na ovaj način prevari MMF, odnosno da kroz topli obrok, regres i minuli rad zaobiđe zamrzavanje realnih plata u javnom sektoru koje je prihvatila pre neki dan. Nadam se da nikome osim meni ova podla kombinacija nije pala na pamet.

Sve u svemu, očajna odluka sa dalekosežnim negativnim posledicama.

direktor ekonomskih studija CLDS-a

Komentari5
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.