Još o Bunjevcima

U rubrici Među nama gospodin Miomir Garašanin, na kraju pisma pod naslovom „Bunjevci, uskoci i hajduci”, objavljenog 9. decembra, navodi da je „Kasnije taj hrišćanski narod za vreme austrijske carice Marije Terezije u potpunosti prihvatio rimokatoličanstvo zbog zaštite i egzistencije porodica ali je sačuvao naziv – Bunjevci”.

Pojedinci spore da su Bunjevci bili pravoslavci, ali Austrija kao katolička carevina vršila je veliki pritisak na katoličenje pravoslavaca. Za prevođenje u katoličanstvo većeg broja ljudi carstvo je bogato nagrađivalo. To se vidi iz molbe majora Marka – Matije Markovića, Bunjevca iz Sombora – koji od Marije Terezije traži „Obećane dve komorske pustare (300 hektara) kao nagradu za zasluge prema carskom dvoru i kao stubu katoličanstva u Potiskoj vojnoj granici radi prevođenja Bunjevaca u katoličanstvo”. O tome postoji dokaz u Komorskom arhivu u Beču (Zbornik Matice srpske za istoriju. Sv. 46, Novi Sad, 1992, str. 7–11, 21–22, 28, 38–41, 44) iz kojeg se jasno vidi da su Bunjevci bili pravoslavci.

Bunjevci spadaju u zapadnu zonu srpske jezikoslovne oblasti i po pisanju Franca Miklošiča (F. Miklosich „Verglichende Gramatik der slavichen Sprache”, 1875), koji u svom delu dalje navodi da u Bačkoj nema hrvatskih naseobina, već samo u zapadnim županijama Ugarske ili, drugim rečima, da Bunjevci u Bačkoj nisu Hrvati, pa ih, saglasno s Vukom Karadžićem, smatra Srbima.

Mitar Radonjić,
Novi Sad