Tajna američkih zlatnih rezervi
Zlatne rezerve centralnih banaka od suštinskog su značaja za garantovanje kreditnog rejtinga jedne centralne banke, a otuda i same države. Zbog svoje vrednosti i industrijske standardizacije, zlato je jedna od najsigurnijih aktiva koje mogu biti u posedu jednog monetarnog organa. Zlato kao klasa aktive u deviznim rezervama istorijski ima ulogu sigurne aktive (safe haven), a ova njegova uloga naročito dolazi do izražaja u periodima krize.
Američke zlatne rezerve, koje su najveće na svetu, kao deo američkih deviznih rezervi služe za očuvanje vrednosti, stabilnost ekonomije i osiguravanje dugoročne likvidnosti u međunarodnim plaćanjima. Zlato se koristi kao sigurna imovina koja se može koristiti u izuzetnim situacijama, a nekada je služilo i kao pokriće papirnatog novca. Zlatne rezerve pomažu u održavanju poverenja u nacionalnu ekonomiju i doprinose njenoj stabilnosti. Prema podacima Svetskog saveta za zlato, najveće rezerve zlata krajem 2024. godine imale su SAD: 8.133,5 tona. Druga je Nemačka sa 3.351 tonom, a slede Italija sa 2.452, Francuska sa 2.437, Rusija sa 2.333 i Kina sa 2.192 tone. Svetski savet za zlato beleži samo one podatke koje zemlje stavljaju dobrovoljno na raspolaganje, a stvarne zalihe mogle bi da budu veće ili manje.
Do 1971. vrednost američkog dolara bila je direktno povezana sa zlatom po zvaničnoj ceni od 35 dolara za jednu uncu (31,103 grama). Ova veza omogućila je američkom dolaru da postane međunarodna rezervna valuta. To znači da se dolar širom sveta prima u međunarodnim transakcijama, ali i da može da se razmeni za bilo koju drugu postojeću valutu.
Tvrdi se da je nešto više od polovine američkih rezervi zlata u Fort Noksu – 57 odsto (147,3 miliona unci), a preostali deo čuva se u Vest Pointu (21 odsto), Denveru (17 odsto) i FED-Njujork (pet odsto). Fort Noks – simbol američke ekonomske moći i mesto na kojem se, kako tvrdi zvanična statistika, čuva više od 4.500 tona zlata – poslednji put je proveravan, makar zvanično, pre više decenija.
Zlatne rezerve SAD postale su predmet intenzivnih spekulacija i analiza u poslednjih nekoliko godina, posebno zbog promena u globalnoj ekonomskoj ravnoteži i rastućih tenzija između Zapada i grupacije BRIKS. Rusija i Kina ubrzano su povećavale svoje zlatne rezerve, dok se na Zapadu primećuje suprotan trend. BRIKS sada poseduju više od 20 odsto svetskih rezervi zlata.
Cela priča o zlatnim rezervama u SAD je tajna. Nikada nije postojala neka nezavisna revizija njihovih zlatnih rezervi, a čuvari tog zlata, kao što su Federalne rezerve, nikada neće dozvoliti nekome da uđe u trezor i prebroji ga, ako ga uopšte ima. Međutim, uprkos mnogobrojnim optužbama protiv američkog trezora da ima mnogo manje zlata nego što tvrdi, postoji još jedan razlog za toliku misteriju, a to je što postoje tvrdnje da je američko zlato lošeg kvaliteta. Čak i male količine koje su se sporadično pojavljivale pokazuju da većina zlatnih poluga nije toliko „čista” i da nije odgovarajuće težine. Sve glasnije kruže sumnje da zalihe nisu u potpunosti prisutne, ili da su čak zamenjene lažnim ingotima. Kao primer, navodi se kad je Kina 2009. kupila 70 tona zlata na Londonskoj berzi: sve je izgledalo regularno – pečati američkih Federalnih rezervi, serijski brojevi, uredan transport. Ali kad su Kinezi odlučili da provere uzorke, otkrili su da je u unutrašnjosti poluga zapravo bio volfram, metal gotovo iste mase kao zlato, ali bez njegove vrednosti.
Činjenica je da nijedna ozbiljna nezavisna inspekcija nije sprovedena više od 50 godina, a da je broj onih koji pozivaju na transparentnost sve veći – i to ne samo među teorijama zavere, već i u redovima konzervativnih političara i ekonomista. Zvanična revizija zlata u Fort Noksu obavljena je davne 1953, a čak ni tada nije izvršena detaljna provera. Ova odbijanja samo su dodatno podgrejala sumnje u stvarno stanje američkih zlatnih rezervi.
Nedavno su američki predsednik Donald Tramp (i Ilon Mask, dosadašnji šef Odeljenja za vladinu efikasnost) rekli da bi želeli da posete Fort Noks, kako bi sami proverili pravo stanje zlata: „To zlato je u vlasništvu američke javnosti. Želimo da znamo da li je još tamo.” Obnovljeni skepticizam u vezi sa stvarnom količinom zlata uskladištenog u njihovim trezorima naterao je Trampa da traži posetu Fort Noksu i čak da potencijalno prenose događaj uživo. Uprkos uveravanjima sekretara za finansije Skota Besenta o prisustvu zlata i godišnjim revizijama, sumnja ostaje, što dovodi do kontinuiranih spekulacija o stanju blaga u Fort Noksu. Tramp zna da se bez poverenja u dolar i zlatne rezerve ni njegova agenda, gde je ekonomija ključ njegove političke snage, ne može održati. Ako uspe da dokaže prevare sa zlatom, ne samo da će oslabiti demokrate i njihove sponzore, već bi mogao da pokrene tektonske promene u svetskom finansijskom sistemu.
Šta je Fort Noks?
Skladište zlatnih poluga u SAD, koje se često naziva Fort Noks, jeste ultrabezbedni trezor u vojnom objektu iz perioda Prvog svetskog rata i nalazi se 56 kilometara južno od najvećeg grada u Kentakiju, Luisvila. Nazvan po Henriju Noksu, prvom američkom vojnom sekretaru, Kamp Noks je osnovan 1918, pre nego što je postao stalna vojna baza. Preimenovan je u Fort Noks tridesetih godina prošlog veka. Skladište je izgrađeno 1936. za vladine zlatne rezerve koje su podržavale američku valutu. Ali Fort Noks nije čuvao samo zlato. Tokom Drugog svetskog rata, tu su pohranjeni dokumenti SAD – Deklaracija o nezavisnosti, Ustav i Povelja o pravima – kao i vredni predmeti drugih vlada, poput kopije Magna karte, engleske povelje o slobodama iz 13. veka. Ovde se čuva više od polovine ukupnih američkih rezervi zlata. Standardna zlatna poluga koja se čuva u Fort Noksu teška je oko 12,4 kilograma. Knjigovodstvena vrednost zlata utvrđena je 1973. na 42,22 dolara po unci, posle sloma bretonvudskog monetarnog sistema, dok tržišna cena zlata stalno raste i u maju 2025. iznosila je između 3.120 i 3.140 dolara po unci.
Legendarno obezbeđenje Fort Noksa inspirisalo je frazu „bezbedno kao Fort Noks”. Sagrađena od 453 kubna metra granita, 3.200 kubnih metara betona, 750 tona armaturnog čelika i 670 tona građevinskog čelika, zgrada skladišta je velika tvrđava. Unutra postoji dvospratni svod koji ima čelične zidove debljine 53 centimetra, ojačane betonom. Vrata trezora – otporna na eksplozije, bušenje i paljenje – teška su više od 20 tona i potrebno im je 14 okreta da se otvore. Nijedna osoba ne zna proceduru za otvaranje trezora. Čuva ga policija Kovnice novca SAD i veliki broj vojnika u Fort Noksu, a objekat je skoro neprobojan. Ograda i minska polja predstavljaju dodatne slojeve zaštite.
Kovnica novca SAD naziva skladište „poverljivim objektom”, sa strogom politikom „bez posetilaca, bez izuzetaka”. Čak je i bivšim predsednicima zabranjena poseta. Ali 1974. napravljen je izuzetak, pa su trezori otvoreni za grupu novinara i članova Kongresa. Istorijska poseta, snimljena kamerom i kasnije emitovana na televiziji, nastala je kao odgovor na glasine da su velike količine zlata misteriozno nestale. Četiri decenije kasnije, bivši ministar finansija Stiv Mnučin predvodio je delegaciju političara iz Kentakija da pogleda trezore 2017. „Drago mi je da je zlato na sigurnom!”, rekao je Mnučin, ali bez davanja podataka, navodno iz bezbednosnih razloga. Pre ovih retkih poseta, predsednik SAD Frenklin D. Ruzvelt bio je jedini čovek spolja koji je ušao u trezore. Sada raste pritisak za novu javnu reviziju i otvaranje vrata trezora za javnost moglo bi da okonča kontroverzu.
Percepcija da se u Fort Noksu nalazi jedna od najvećih zlatnih rezervi na svetu pomaže da se ojača poverenje u američki finansijski sistem. Ako bi potpuna revizija otkrila da su rezerve niže nego što je prijavljeno, to bi moglo da izazove šokove na globalnim tržištima. Iako američki dolar više nije podržan zlatom, prisustvo značajnih zlatnih rezervi pruža implicitnu garanciju stabilnosti. Ako se utvrdi da Fort Noks sadrži manje zlata nego što se očekivalo, poverenje u već oslabljeni dolar moglo bi da erodira, što bi dovelo do depresijacije. Ovaj pad učinio bi uvoz iz SAD skupljim, što bi doprinelo inflaciji, dok bi izvoz učinio konkurentnijim.
Sumnje u američke rezerve mogle bi da podstaknu povećanu potražnju investitora i centralnih banaka, što bi potencijalno dovelo do novog porasta cena zlata. Više cene ovog plemenitog metala mogle bi da koriste postojećim vlasnicima zlata, ali bi, takođe, mogle da ga učine manje dostupnim za one koji žele da se zaštite od ekonomske neizvesnosti. Još jedan efekat pronalaženja manje zlata od očekivanog, bio bi slabljenje globalnog položaja i pregovaračke moći SAD. Zemlje kao što su Kina i Rusija, koje su aktivno povećavale svoje zlatne rezerve, mogle bi da iskoriste situaciju kako bi promovisale alternativne finansijske sisteme, koji se manje oslanjaju na uticaj SAD.
*Ekonomista, naučni savetnik
Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek i uređivačku politiku lista
Подели ову вест





Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.