Po ukusu briselske birokratije
Pred prve višestranačke izbore u Srbiji odigrale su se izvesne „predstave” na koje neodoljivo podsećaju neki današnji događaji (i njihovi akteri). Tako je u ono, sa stanovišta istorije ne tako davno vreme, Slobodan Milošević optuživao opoziciju da šuruje s Rugovom i tvrdio da joj pomoć pružaju Slovenci i Hrvati. Tako u ovo naše vreme Aleksandar Vučić optužuje opoziciju da šuruje s Kurtijem i tvrdi da iza navodne obojene revolucije stoji hrvatska služba. U pitanju su besmislice koje se periodično ponavljaju, kao što se, uostalom, i istorija ponavlja u rasponu od tragedije do farse. Naravno, i u obrnutom smeru, dodao bih, ali bez ambicije da ispravljam velikog Hegela. Želim samo da ukažem na izvesne obrasce ponašanja koji se periodično ponavljaju, a ispunjeni su besmislom, te su kao takvi neodrživi. Naime, dovoditi predstavnike ondašnje opozicije Nikolu Miloševića ili Dragoljuba Mićunovića u vezu s hrvatskim i slovenačkim agenturama podjednako je besmisleno i neodrživo, razume se i nepravično, kao i optuživati današnje studente u blokadi za obojenu revoluciju iza koje stoje Hrvati.
Verujem da je čitaocu ovih redova poznato kako se završila Miloševićeva politika insinuiranja, te da čitalac verovatno pretpostavlja kako će se okončati i Vučićeva. Moje mišljenje je da će se okončati dijametralno suprotno. Jer prvi, mora se priznati, nije bio miljenik stranog faktora, dok drugi jeste. Prvi nije uvideo tektonske promene u svetu, pa je verovao da će bez problema nastaviti tamo gde je Tito stao. Drugi uči na greškama prethodnika dobro ušuškan u duh vremena hipokrizije i veruje da će u udžbenicima istorije zauzeti mesto odmah ispred Kodže Miloša. (Premda bih rekao da je to sanak pusti.) Za razliku od Miloševića, koji je završio u evropskom kazamatu, Vučić će, nije isključeno, završiti kao komesar Evropske unije za nešto. I to će, bar što se tiče briselske birokratije s kolonijalnim apetitima, biti u potpunosti zasluženo. Ali ne i što se tiče naroda Srbije, koji će tek okusiti gorke plodove njegove vladavine.
Ovaj tekst, međutim, nije posvećen budućoj karijeri vlastodršca, već (na izvestan način) prosvetiteljstvu, do kojeg ćemo doći preko kratkog prikaza različitih postupaka crkvenih velikodostojnika u naizgled sličnim situacijama. Elem, kad su studenti i građani marta 1991. godine blokirali Terazije, posetio ih je tadašnji patrijarh srpski Pavle i doslovce rekao: „Treća noć kako bdite dostojanstveno, kao što dolikuje mladosti. Vaše težnje za pravdom i istinom i demokratijom razumemo svi. I crkva pravoslavna ih blagosilja. Došao sam da budem tu s vama da se ne desi nešto neukusno.” Za razliku od patrijarha Pavla, koji je još za života, od strane naroda, proglašen za sveca, sadašnji naslednik svetosavskog trona nije iskazao saosećanje i brižnost prema studentima, ali ih je zato u Moskvi pred Putinom indirektno pomenuo u kontekstu obojene revolucije. Čitalac na ovom mestu treba da ima na umu da moja namera nije da kritikujem Crkvu, već da uporedim pojedine postupke aktera i izvučem izvesne zaključke. U tom smislu držim da litija u okviru koje je krajem prošlog meseca beogradskim ulicama pronošena ruka Svetog Save, a koju je predvodio naslednik svetosavskog trona koji studentski bunt i bunt učitelja, nastavnika, profesora, rečju prosvetitelja, tumači i predstavlja u politikantskom ključu obojene revolucije koji je uspostavio neprosvećeni vlastodržac, da takva litija, velim, promašuje suštinu. Sveti Sava je, naime, bio utemeljivač prosvete, zakonodavstva i, ako se tako može reći, zdravstva, a to su tri ključne oblasti društva koje aktuelna vlast godinama urušava. To, drugim rečima, znači da je vlastodržac neprosvećen, ali i da velikodostojnik koji predvodi litiju, pronoseći ulicama glavnog grada ruku našeg prosvetitelja, treba da bude uz studente i prosvetne radnike, uz lekare i ustavobranitelje, a ne uz neprosvećenu i obezduhovljenu vlast. Jer dok se beogradskim ulicama pronosila sveta ruka koja je napisala Zakonopravilo, u školama širom Srbije vlast je činila (i dalje čini), nezakonite i nečovečne radnje – sveti se nastavnicima u obustavi tako što im bez ikakvog rešenja umanjuje plate, suspenduje ih ili im ne produžava ugovore o radu i tako ih ostavlja bez hleba nasušnog, dok istovremeno podstiče upisivanje fiktivnih časova kako bi se na taj kriminalni način ispoštovala forma, a godina privela kraju.
Ovo neljudsko i logici protivno kažnjavanje onih koji se iskreno zalažu za društveni boljitak predstavlja, tvrdim, jednu od naopakih tekovina neintelektualne i od čestitosti operisane vlasti. Vlasti koja pokazuje da ne zna kako treba da funkcioniše sistem u demokratskom društvu, a još manje poznaje svrhu građanske neposlušnosti. Vlasti koja se hvališe nepismenošću pa „ćake” uzdiže na pijedestal koji im ne pripada tvrdeći povrh svega, i ničim neizazvana, da je „bolje biti ćaci nego naci”. A što bi se moglo uporediti s postupkom lošeg učenika koji dobije dvojku pa docnije to svoje mršavo znanje racionalizuje tako što veli da je bolja dvojka nego jedinica. (Vrlina je biti pametan, vredan i pošten đak, a ne ćak.) Na koncu, vlast koja je spremna da s nacistima uporedi mladost ove zemlje, mladost koja se duže od pola godine bori za društvo bez korupcije, za društvo u kojem će institucije raditi u interesu građana, a ne u interesu vladajuće stranke, takva vlast, tvrdim, ne može zasluživati epitet čestite.
Čitalac mi sada, usled zaslepljenosti vlastodrščevom pričom o „blokaderima” koji višemesečnim buntom zaustavljaju napredak Srbije, može prebaciti da previđam ovu „očiglednu istinu”, ali takav čitalac mora da zna kako studentskih blokada ne bi ni bilo da je vlast odgovorila na prvi zahtev studenata i pokazala sve ugovore i anekse o novčanim transakcijama tokom rada na tzv. brzoj pruzi i propratnim objektima. Umesto toga, vlast je osmislila Ćacilend kao nesvakidašnje oružje u borbi protiv studenata u blokadi, ali i kao sredstvo kojim će do krajnjih granica beščašća braniti svoje, na koruptivnim osnovama stečene, imperije. Stoga, ako je neko kriv za zaustavljanje napretka Srbije, onda je to sama vlast, pri čemu treba dodati i to da se taj (nazovi)napredak isključivo odnosi na privatne račune pripadnika vladajuće skupine, što znači da je njegova opštedruštvena dimenzija upitna. Bolje reći fiktivna, kao što je fiktivna podrška vlastodršcu na neslobodnim i nepoštenim izborima, kao što su fiktivni neodržani (a ipak upisani) časovi koje Ministarstvo prosvete računa kao održane, pa njihove upisivače, uz saglasnost vlasti, još i nagrađuje.
Štaviše, dok se beogradskim ulicama pronosila ruka Svetog Save, u pojedinim školama (roditelji učenika tvrde), direktori sa članskom kartom vladajuće stranke u džepu šetali su se hodnicima u pratnji telohranitelja, nazivali učenike u blokadi i nastavnike u obustavi teroristima, zastrašivali, pretili, otpuštali. Ovakvi postupci – opresivni, neintelektualni i neprosvećeni, proizvod su aktuelne vlasti čiji će simpatizer grdno pogrešiti ukoliko pomisli da su oni na bilo koji način iznuđeni. Ne, takvi postupci su produkt duhovnog stanja vlasti, kao što je i pad nadstrešnice produkt njenih višegodišnjih nepočinstava. Kao što je to rad na uništavanju visokog (i uopšte) obrazovanja u Srbiji, čime nas vlastodržac, uprkos upornim uveravanjima da nas vodi napred, zapravo vuče nazad – pravo pod radikalski šinjel iz kojeg je i sam potekao. Iz kojeg je koncem devedesetih godina prošlog veka potekla pogubna zamisao o ukidanju autonomije univerziteta. Koliko je ona opasna, i koliko je takvo stremljenje pogubno, čitalac ponajbolje može da shvati ukoliko u mislima prizove ne tako prijatnu sliku atakovanja na mozak. Uzmemo li, naime, da je univerzitet mozak društva, a njegova autonomija garant slobodne misli, lako ćemo zaključiti kako je atak na slobodnu (akademsku) misao, u režiji vlasti, zapravo atak na duhovne i prosvetne temelje Srbije. Iste one temelje koje je postavila sveta Savina ruka, koju pisac ovih redova trenutno ne može da zamisli drugačije nego kako blagosilja pobunjenu mladost koja se duže od pola godine najiskrenije bori za ozdravljenje ovog našeg društva.
*Sociolog
Подели ову вест




Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.