Nedelja, 13.07.2025. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Po ukusu briselske birokratije

(Фото А. Васиљевић)

Pred pr­ve vi­še­stra­nač­ke iz­bo­re u Sr­bi­ji od­i­gra­le su se iz­ve­sne „pred­sta­ve” na ko­je neo­do­lji­vo pod­se­ća­ju ne­ki da­na­šnji do­ga­đa­ji (i nji­ho­vi ak­te­ri). Ta­ko je u ono, sa sta­no­vi­šta isto­ri­je ne ta­ko dav­no vre­me, Slo­bo­dan Mi­lo­še­vić op­tu­ži­vao opo­zi­ci­ju da šu­ru­je s Ru­go­vom i tvr­dio da joj po­moć pru­ža­ju Slo­ven­ci i Hr­va­ti. Ta­ko u ovo na­še vre­me Alek­san­dar Vu­čić op­tu­žu­je opo­zi­ci­ju da šu­ru­je s Kur­ti­jem i tvr­di da iza na­vod­ne obo­je­ne re­vo­lu­ci­je sto­ji hr­vat­ska slu­žba. U pi­ta­nju su be­smi­sli­ce ko­je se pe­ri­o­dič­no po­na­vlja­ju, kao što se, uosta­lom, i isto­ri­ja po­na­vlja u ra­spo­nu od tra­ge­di­je do far­se. Na­rav­no, i u obr­nu­tom sme­ru, do­dao bih, ali bez am­bi­ci­je da is­pra­vljam ve­li­kog He­ge­la. Že­lim sa­mo da uka­žem na iz­ve­sne obra­sce po­na­ša­nja ko­ji se pe­ri­o­dič­no po­na­vlja­ju, a is­pu­nje­ni su be­smi­slom, te su kao ta­kvi neo­dr­ži­vi. Na­i­me, do­vo­di­ti pred­stav­ni­ke on­da­šnje opo­zi­ci­je Ni­ko­lu Mi­lo­še­vi­ća ili Dra­go­lju­ba Mi­ću­no­vi­ća u ve­zu s hr­vat­skim i slo­ve­nač­kim agen­tu­ra­ma pod­jed­na­ko je be­smi­sle­no i neo­dr­ži­vo, raz­u­me se i ne­pra­vič­no, kao i op­tu­ži­va­ti da­na­šnje stu­den­te u blo­ka­di za obo­je­nu re­vo­lu­ci­ju iza ko­je sto­je Hr­va­ti.

Ve­ru­jem da je či­ta­o­cu ovih re­do­va po­zna­to ka­ko se za­vr­ši­la Mi­lo­še­vi­će­va po­li­ti­ka in­si­nu­i­ra­nja, te da či­ta­lac ve­ro­vat­no pret­po­sta­vlja ka­ko će se okon­ča­ti i Vu­či­će­va. Mo­je mi­šlje­nje je da će se okon­ča­ti di­ja­me­tral­no su­prot­no. Jer pr­vi, mo­ra se pri­zna­ti, ni­je bio mi­lje­nik stra­nog fak­to­ra, dok dru­gi je­ste. Pr­vi ni­je uvi­deo tek­ton­ske pr­o­me­ne u sve­tu, pa je ve­ro­vao da će bez pr­o­ble­ma na­sta­vi­ti ta­mo gde je Ti­to stao. Dru­gi uči na gre­ška­ma pret­hod­ni­ka do­bro ušu­škan u duh vre­me­na hi­po­kri­zi­je i ve­ru­je da će u udž­be­ni­ci­ma isto­ri­je za­u­ze­ti me­sto od­mah is­pred Ko­dže Mi­lo­ša. (Prem­da bih re­kao da je to sa­nak pu­sti.) Za raz­li­ku od Mi­lo­še­vi­ća, ko­ji je za­vr­šio u evrop­skom ka­za­ma­tu, Vu­čić će, ni­je is­klju­če­no, za­vr­ši­ti kao ko­me­sar Evrop­ske uni­je za ne­što. I to će, bar što se ti­če bri­sel­ske bi­ro­kra­ti­je s ko­lo­ni­jal­nim ape­ti­ti­ma, bi­ti u pot­pu­no­sti za­slu­že­no. Ali ne i što se ti­če na­ro­da Sr­bi­je, ko­ji će tek oku­si­ti gor­ke plo­do­ve nje­go­ve vla­da­vi­ne.

Ovaj tekst, me­đu­tim, ni­je po­sve­ćen bu­du­ćoj ka­ri­je­ri vla­sto­dr­šca, već (na iz­ve­stan na­čin) pr­o­sve­ti­telj­stvu, do ko­jeg će­mo do­ći pre­ko krat­kog pri­ka­za raz­li­či­tih po­stu­pa­ka cr­kve­nih ve­li­ko­do­stoj­ni­ka u na­iz­gled slič­nim si­tu­a­ci­ja­ma. Elem, kad su stu­den­ti i gra­đa­ni mar­ta 1991. go­di­ne blo­ki­ra­li Te­ra­zi­je, po­se­tio ih je ta­da­šnji pa­tri­jarh srp­ski Pa­vle i do­slov­ce re­kao: „Tre­ća noć ka­ko bdi­te do­sto­jan­stve­no, kao što do­li­ku­je mla­do­sti. Va­še te­žnje za prav­dom i isti­nom i de­mo­kra­ti­jom raz­u­me­mo svi. I cr­kva pra­vo­slav­na ih bla­go­si­lja. Do­šao sam da bu­dem tu s va­ma da se ne de­si ne­što ne­u­ku­sno.” Za raz­li­ku od pa­tri­jar­ha Pa­vla, ko­ji je još za ži­vo­ta, od stra­ne na­ro­da, pr­o­gla­šen za sve­ca, sa­da­šnji na­sled­nik sve­to­sav­skog tr­o­na ni­je is­ka­zao sa­o­se­ća­nje i bri­žnost pre­ma stu­den­ti­ma, ali ih je za­to u Mo­skvi pred Pu­ti­nom in­di­rekt­no po­me­nuo u kon­tek­stu obo­je­ne re­vo­lu­ci­je. Či­ta­lac na ovom me­stu tre­ba da ima na umu da mo­ja na­me­ra ni­je da kri­ti­ku­jem Cr­kvu, već da upo­re­dim po­je­di­ne po­stup­ke ak­te­ra i iz­vu­čem iz­ve­sne za­ključ­ke. U tom smi­slu dr­žim da li­ti­ja u okvi­ru ko­je je kra­jem pr­o­šlog me­se­ca be­o­grad­skim uli­ca­ma pr­o­no­še­na ru­ka Sve­tog Sa­ve, a ko­ju je pred­vo­dio na­sled­nik sve­to­sav­skog tr­o­na ko­ji stu­dent­ski bunt i bunt uči­te­lja, na­stav­ni­ka, pr­o­fe­so­ra, reč­ju pr­o­sve­ti­te­lja, tu­ma­či i pred­sta­vlja u po­li­ti­kant­skom klju­ču obo­je­ne re­vo­lu­ci­je ko­ji je us­po­sta­vio ne­pro­sve­će­ni vla­sto­dr­žac, da ta­kva li­ti­ja, ve­lim, pr­o­ma­šu­je su­šti­nu. Sve­ti Sa­va je, na­i­me, bio ute­me­lji­vač pr­o­sve­te, za­ko­no­dav­stva i, ako se ta­ko mo­že re­ći, zdrav­stva, a to su tri ključ­ne obla­sti dru­štva ko­je ak­tu­el­na vlast go­di­na­ma uru­ša­va. To, dru­gim re­či­ma, zna­či da je vla­sto­dr­žac ne­pro­sve­ćen, ali i da ve­li­ko­do­stoj­nik ko­ji pred­vo­di li­ti­ju, pr­o­no­se­ći uli­ca­ma glav­nog gra­da ru­ku na­šeg pr­o­sve­ti­te­lja, tre­ba da bu­de uz stu­den­te i pr­o­svet­ne rad­ni­ke, uz le­ka­re i usta­vo­bra­ni­te­lje, a ne uz ne­pro­sve­će­nu i obez­du­ho­vlje­nu vlast. Jer dok se be­o­grad­skim uli­ca­ma pr­o­no­si­la sve­ta ru­ka ko­ja je na­pi­sa­la Za­ko­no­pra­vi­lo, u ško­la­ma ši­rom Sr­bi­je vlast je či­ni­la (i da­lje či­ni), ne­za­ko­ni­te i ne­čo­več­ne rad­nje – sve­ti se na­stav­ni­ci­ma u ob­u­sta­vi ta­ko što im bez ika­kvog re­še­nja uma­nju­je pla­te, su­spen­du­je ih ili im ne pr­o­du­ža­va ugo­vo­re o ra­du i ta­ko ih osta­vlja bez hle­ba na­su­šnog, dok isto­vre­me­no pod­sti­če upi­si­va­nje fik­tiv­nih ča­so­va ka­ko bi se na taj kri­mi­nal­ni na­čin is­po­što­va­la for­ma, a go­di­na pri­ve­la kra­ju.

Ovo ne­ljud­sko i lo­gi­ci pr­o­tiv­no ka­žnja­va­nje onih ko­ji se iskre­no za­la­žu za dru­štve­ni bo­lji­tak pred­sta­vlja, tvr­dim, jed­nu od na­o­pa­kih te­ko­vi­na ne­in­te­lek­tu­al­ne i od če­sti­to­sti ope­ri­sa­ne vla­sti. Vla­sti ko­ja po­ka­zu­je da ne zna ka­ko tre­ba da funk­ci­o­ni­še si­stem u de­mo­krat­skom dru­štvu, a još ma­nje po­zna­je svr­hu gra­đan­ske ne­po­slu­šno­sti. Vla­sti ko­ja se hva­li­še ne­pi­sme­no­šću pa „ća­ke” uz­di­že na pi­je­de­stal ko­ji im ne pri­pa­da tvr­de­ći po­vrh sve­ga, i ni­čim ne­i­za­zva­na, da je „bo­lje bi­ti ća­ci ne­go na­ci”. A što bi se mo­glo upo­re­di­ti s po­stup­kom lo­šeg uče­ni­ka ko­ji do­bi­je dvoj­ku pa doc­ni­je to svo­je mr­ša­vo zna­nje ra­ci­o­na­li­zu­je ta­ko što ve­li da je bo­lja dvoj­ka ne­go je­di­ni­ca. (Vr­li­na je bi­ti pa­me­tan, vre­dan i po­šten đak, a ne ćak.) Na kon­cu, vlast ko­ja je sprem­na da s na­ci­sti­ma upo­re­di mla­dost ove ze­mlje, mla­dost ko­ja se du­že od po­la go­di­ne bo­ri za dru­štvo bez ko­rup­ci­je, za dru­štvo u ko­jem će in­sti­tu­ci­je ra­di­ti u in­te­re­su gra­đa­na, a ne u in­te­re­su vla­da­ju­će stran­ke, ta­kva vlast, tvr­dim, ne mo­že za­slu­ži­va­ti epi­tet če­sti­te.

Či­ta­lac mi sa­da, usled za­sle­plje­no­sti vla­sto­dr­šče­vom pri­čom o „blo­ka­de­ri­ma” ko­ji vi­še­me­seč­nim bun­tom za­u­sta­vlja­ju na­pre­dak Sr­bi­je, mo­že pre­ba­ci­ti da pre­vi­đam ovu „oči­gled­nu isti­nu”, ali ta­kav či­ta­lac mo­ra da zna ka­ko stu­dent­skih blo­ka­da ne bi ni bi­lo da je vlast od­go­vo­ri­la na pr­vi zah­tev stu­de­na­ta i po­ka­za­la sve ugo­vo­re i anek­se o nov­ča­nim tran­sak­ci­ja­ma to­kom ra­da na tzv. br­zoj pru­zi i pr­o­prat­nim objek­ti­ma. Ume­sto to­ga, vlast je osmi­sli­la Ća­ci­lend kao ne­sva­ki­da­šnje oruž­je u bor­bi pr­o­tiv stu­de­na­ta u blo­ka­di, ali i kao sred­stvo ko­jim će do kraj­njih gra­ni­ca beš­ča­šća bra­ni­ti svo­je, na ko­rup­tiv­nim osno­va­ma ste­če­ne, im­pe­ri­je. Sto­ga, ako je ne­ko kriv za za­u­sta­vlja­nje na­pret­ka Sr­bi­je, on­da je to sa­ma vlast, pri če­mu tre­ba do­da­ti i to da se taj (na­zo­vi)na­pre­dak is­klju­či­vo od­no­si na pri­vat­ne ra­ču­ne pri­pad­ni­ka vla­da­ju­će sku­pi­ne, što zna­či da je nje­go­va op­šte­dru­štve­na di­men­zi­ja upit­na. Bo­lje re­ći fik­tiv­na, kao što je fik­tiv­na po­dr­ška vla­sto­dr­šcu na ne­slo­bod­nim i ne­po­šte­nim iz­bo­ri­ma, kao što su fik­tiv­ni neo­dr­ža­ni (a ipak upi­sa­ni) ča­so­vi ko­je Mi­ni­star­stvo pr­o­sve­te ra­ču­na kao odr­ža­ne, pa nji­ho­ve upi­si­va­če, uz sa­gla­snost vla­sti, još i na­gra­đu­je.

Šta­vi­še, dok se be­o­grad­skim uli­ca­ma pr­o­no­si­la ru­ka Sve­tog Sa­ve, u po­je­di­nim ško­la­ma (ro­di­te­lji uče­ni­ka tvr­de), di­rek­to­ri sa član­skom kar­tom vla­da­ju­će stran­ke u dže­pu še­ta­li su se hod­ni­ci­ma u prat­nji te­lo­hra­ni­te­lja, na­zi­va­li uče­ni­ke u blo­ka­di i na­stav­ni­ke u ob­u­sta­vi te­ro­ri­sti­ma, za­stra­ši­va­li, pre­ti­li, ot­pu­šta­li. Ova­kvi po­stup­ci – opre­siv­ni, ne­in­te­lek­tu­al­ni i ne­pro­sve­će­ni, pr­o­iz­vod su ak­tu­el­ne vla­sti či­ji će sim­pa­ti­zer grd­no po­gre­ši­ti uko­li­ko po­mi­sli da su oni na bi­lo ko­ji na­čin iz­nu­đe­ni. Ne, ta­kvi po­stup­ci su pr­o­dukt du­hov­nog sta­nja vla­sti, kao što je i pad nad­stre­šni­ce pr­o­dukt nje­nih vi­še­go­di­šnjih ne­po­čin­sta­va. Kao što je to rad na uni­šta­va­nju vi­so­kog (i uop­šte) obra­zo­va­nja u Sr­bi­ji, či­me nas vla­sto­dr­žac, upr­kos upor­nim uve­ra­va­nji­ma da nas vo­di na­pred, za­pra­vo vu­če na­zad – pra­vo pod ra­di­kal­ski ši­njel iz ko­jeg je i sam po­te­kao. Iz ko­jeg je kon­cem de­ve­de­se­tih go­di­na pr­o­šlog ve­ka po­te­kla po­gub­na za­mi­sao o uki­da­nju auto­no­mi­je uni­ver­zi­te­ta. Ko­li­ko je ona opa­sna, i ko­li­ko je ta­kvo stre­mlje­nje po­gub­no, či­ta­lac po­naj­bo­lje mo­že da shva­ti uko­li­ko u mi­sli­ma pri­zo­ve ne ta­ko pri­jat­nu sli­ku ata­ko­va­nja na mo­zak. Uzme­mo li, na­i­me, da je uni­ver­zi­tet mo­zak dru­štva, a nje­go­va auto­no­mi­ja ga­rant slo­bod­ne mi­sli, la­ko će­mo za­klju­či­ti ka­ko je atak na slo­bod­nu (aka­dem­sku) mi­sao, u re­ži­ji vla­sti, za­pra­vo atak na du­hov­ne i pr­o­svet­ne te­me­lje Sr­bi­je. Iste one te­me­lje ko­je je po­sta­vi­la sve­ta Sa­vi­na ru­ka, ko­ju pi­sac ovih re­do­va tre­nut­no ne mo­že da za­mi­sli dru­ga­či­je ne­go ka­ko bla­go­si­lja po­bu­nje­nu mla­dost ko­ja se du­že od po­la go­di­ne naj­i­skre­ni­je bo­ri za ozdra­vlje­nje ovog na­šeg dru­štva.

*So­ci­o­log

Komentari3
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Vojislav
Kad bi se češće pojavljivali ovakvi tekstovi, možda bi bilo nekog efekta.
Хајдук Вељко
Браво за изузетан чланак. Јасно,прецизно,објективно. Похвале Политици за објављивање.
Rodoljub Petrovic
SVe lepo napisano, cinjenicno.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.

Овај веб сајт користи колачиће

Сајт politika.rs користи колачиће у циљу унапређења услуга које пружа. Прикупљамо искључиво основне податке који су неопходни за прилагођавање садржаја и огласа, надзор рада сајта и апликације. Подаци о навикама и потребама корисника строго су заштићени. Даљим коришћењем сајта politika.rs подразумева се да сте сагласни са употребом колачића.