Četvrtak, 25.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Prisustvo odsustva, u tragovima

Prisustvo odsustva, u tragovima

PRIPOVETKE
Knjigu Tragovi odsustva (Okean, Beograd, 2008) Zoran Penevski je postavio kao romanesknu zbirku priča-poglavlja, a kroz njih načinio autopsiju dva osnovna fenomena koja oduvek, ali danas već metastazično, opsedaju našu civilizaciju: muziku, dakle zvuk/tišinu, i fotografiju, dakle sliku, pa najzad, dosledno svetlost, tj njeno odsustvo. Kao dva kompozitna ogledala/filtera Sveta, koja bi trebalo da nam prenesu Istinu, o njemu, tj o nama. Ali i fotografija i muzika u odnosu prema istini, na kristalno najjasniji, iako oprečan način, beleže upravo to što naslov najavljuje – odsustvo. Tek fotografisani Indijanac zna da je on sam upravo ostao bez duše, i to dvostruko, jer je ona zarobljena u fotografiji, ali i to samo ako je fotografija uspela (kao kavez za dušu ona mora biti savršeno sagrađen zatvor), a ako nije - i ona ostaje „bez duše“. Muzika je, otud, tonska fotografija/film nevidljivog, odsutnog svakom drugom osim jednom čulu: glas ničega, glas onostranog, najverovatnije glas, tj muzika smrti.

U „okvirnoj priči“ Tragova odsustva, Penevski (1967) autor romana Flamanski mesečar i Manje važni zločini (stipendija Fonda Borislav Pekič) i scenarista više domaćih i stranih grafičkih romana, (Ljubazni leševi, Leksikon likovnih legija… ) svesno parafrazira poznati Grinevejev motiv filma Pillow Book (1996., koji je i sam parafraza Zapisa pred san, japanske spisateljice Sei Šonagon iz 10. veka) - kaligrafsko pisanje po koži kao suprotstavljeno fotografiji. U Tragovima pisac piše priče po telu svoje voljene, zatim ih fotografiše i obrađuje u kompjuteru. A priče-eseji su, makar po prvom viđenju, postrojene u estetičkim parovima suprotnosti u trajnosti materijala: gluma (Vensan i Matilda)-arhitektura (Crna Rozeta), graditeljstvo muzičkih instrumenata (Prezirne igre)-san o poeziji (Talog slutnje), TV zapis o filozofu (Izbledelo)-hazaderska kvadratura svetlosti (Ništa sa dve četvorke i rezancima)... Naravno i međusobni uzajamni odnosi priča poglavlja, Pavićevski se nameću čitaocu, u parovima reminiscencija na Kiša-Pekića i Borhesa-Turnijea, pružajući čitaocu mogućnost naknadnog iščitavanja.

Pa, ako se pisac na kraju knjige, onemogućen da piše dalje i raspe kao smrvljeni komad krede, to je samo kako bi na čitaoca preneo breme Tragova odsustva. A u našem vremenu, ovo je retko breme za koje ćemo nekome biti zahvalni.

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.