Subota, 04.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Čemu nas uči svetska kriza

Sećam se toga – bilo je davno. Jedna delegacija poslovnih ljudi sa Zapada bila je u poseti našoj zemlji. Proučavali su naš tadašnji sistem i pomno su slušali i beležili sve ono što smo im mi – zagrejani aktivisti – pričali: o samoupravljanju i delegatskom sistemu, o zborovima i radničkim savetima, o tome kako se u preduzećima na skupovima zaposlenih dele stanovi, kako se na sastancima mogu kritikovati direktori u preduzećima, o besplatnom školovanju i socijalnim pravima, o raspodeli prihoda i deljenju viškova.

Naši gosti nisu mnogo pričali, ali su postavljali pitanja. Nisu ništa komentarisali, ali smo mi bili pričljivi. Mi smo bili lojalni propagatori našeg, ali smo znali i za mane svega o čemu smo im pripovedali. Zato smo hteli na neki način da im kažemo da smo svesni i nedostataka, a njih nije bilo malo, i da želimo da menjamo i reformišemo naš sistem.

Kada to rekosmo, naši tihi i pažljivi gosti se uozbiljiše i međusobno se pogledaše, kao da ćutke razmenjuju misli. Onda se jedan od njih–pošto smo opsežno i sa ponosom pričali o našim namerama da smanjujemo državne ingerencije u privredi i društvu i vršimo decentralizaciju, da uvedemo tržišnu privredu i profit, koji smo zvali dohodak, i da damo veća prava direktorima i stručnjacima – osmeli da zatraži reč. „Prijatelji, mi vas molimo da ne žurite s reformama i da to ne radite olako ili ako radite – da budete veoma oprezni. Pa, to što vi imate – to je naš ideal, a vi hoćete da to ukidate. Čuvajte to, makar i sa svim nedostacima...”

Nama je ova primedba ušla na jedno, a izašla na drugo uho, ali se prisetih nje ovih dana kada se ta velika zgrada profitnog sistema Zapada, kojoj se istočni i socijalistički svet divio godinama, počeo da ljulja i, maltene, ruši. Onih šezdesetih, kada je kod nas počeo da pirka vetar promena i kada je počelo slobodnije da se diše – ljudi su putovali u Trst i u Italiju po šuškavce i najlon čarape, pa su to bili hitovi na našim ulicama. Mađari, Rumuni i Bugari, a i Rusi – kada bi naši odlazili na putovanja u te zemlji i ponašali se kao krezovi – zavideli su nam.

U redu, sve je to prošlo, mnogo se i kod nas toga desilo i promenilo, i sada smo svi u krizi. I oni što su nam govorili da budemo oprezni u menjanju našeg ambijenta i mi, koji smo dobro izmenjali sve što je moglo da se menja, i od jedne države napravili šest.

Nešto mi izgleda da opet radimo suprotno: na Zapadu država otključava trezore i vadi iz zlatnih rezervi pare da spasava svoje velike banke i firme, koje su se bile osilile. I čiji su vlasnici, akcionari i menadžeri nemilosrdno decenijama pljačkali fondove koji su se od naroda slivali u njihove kase, gomilali milionske premije, pravili palate i kupovali jahte. Dok se za to vreme država uljuljkivala u svom snu o slobodnoj tržišnoj privredi, koja će sama sve da reguliše. Država sada postaje, dajući svoj glas za spas, vlasnik i akcionar, zaklinjući se da više neće dozvoliti da je privatni menadžeri i grabljivci ponovo izigraju i dovedu milionske mase u životnu opasnost. Da ih unište veliki krediti za kuće, skupa kola, školovanje dece.

U isto vreme, mi prodajemo poslednje ostatke našeg nacionalnog blaga, stvaranog godinama, a protraćenog zbog mnogih gluposti kojih smo se u međuvremenu prihvatili: nekada velike fabrike i preduzeća, koja su u tim nesrećnim periodima, od nekadašnjih dobrih i uspešnih postali parije i siromašni. Razloga i potrebe za privatizacijom svakako ima,to i evropski put su nam zacrtani, ali smo mi u velikom zakašnjenju i opet tapkamo za svetom. Teško hvatamo korak. Možda treba da izvučemo neke pouke iz onoga što se dešava, iz iskustva drugih, koje mi retko cenimo i uzimamo u obzir. Želimo na svojoj koži sve da isprobamo. Možda da se za trenutak odvojimo od stranačkih svađa i gubljenja ogromnog vremena, koje će nas opet koštati, i da vidimo šta treba olako prodati, a šta zadržati i naći načina da ih domaćim resursima, pameću i kadrovima očuvamo. I sačuvamo i izvučemo iz krize neke naše velike privredne, kulturne i druge brendove, pri čemu nam inostrano učešće može biti samo dobrodošlo.

Književnik i publicista

Komentari15
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.