Ponedeljak, 22.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Paljba sa primirjem

Paljba sa primirjem
Давид Гросман

Sada, pošto je Izrael zadao težak udarac pojasu Gaze, bilo bi najbolje da se zaustavimo, okrenemo liderima Hamasa i kažemo im: do prošle subote obuzdavali smo se da odgovorimo na hiljade raketa „kasam” ispaljenih na nas. Sada znate koliko žestoka odmazda može da bude. I zato, da broj žrtava i uništavanja ne bi bili veći od onih već načinjenih, nameravamo, unilateralno i u potpunosti, da prekinemo paljbu u narednih 48 sati.

Čak i ukoliko nastavite da otvarate vatru na Izrael, nećemo odgovarati novim otpočinjanjem borbe. Stegnućemo zube, kao što smo to činili danima i mesecima pre našeg napada. Ništa nas neće naterati da upotrebimo silu.

Štaviše, ovim pozivamo sve zainteresovane zemlje, u našoj blizini i one udaljene, da posreduju između nas i vas, sa ciljem da se uspostavi prekid vatre koji je okončan početkom meseca. Ako i vi prestanete sa neprijateljstvima, mi ih nećemo obnavljati. Ukoliko nastavite da pucate, mi ćemo se uzdržavati, a odgovorićemo na odgovarajući način po isteku 48 sati. Ali čak i tada ostavićemo vrata otvorena za pregovore i ponovno uspostavljanje mira. Čak ćemo tražiti uspostavljanje šireg dogovora.

Ovo bi trebalo da bude sledeći korak Izraela. Da li je on moguć ili smo već zarobljenici već toliko poznatog ratnog rituala?

Do prošle subote Izrael je, pod vojnom komandom ministra odbrane Ehuda Baraka, postupao sa impresivnom trezvenošću i pribranošću. Sada ne smemo da izgubimo perspektivu, u jeku borbe. Ne smemo da zaboravimo, čak ni na trenutak, da će stanovnici Gaze i dalje živeti na našim granicama i da ćemo, pre ili kasnije, sa njima morati da uspostavimo susedske odnose.

Ne smemo, ni pod kakvim okolnostima, da napadnemo takvom žestinom, iako je Hamas godinama živote Izraelaca koji žive na obodu Gaze činio mučnim, iako su lideri Hamasa odbijali svaki izraelski i egipatski pokušaj da se postigne kompromis i spreči požar. Uzdržavanje i naša dužnost da se zaštite životi nedužnih stanovnika Gaze i danas moraju da ostanu naša obaveza, pre svega zato što je izraelska moć gotovo neograničena u poređenju sa Hamasovom.

Izraelski lideri znaju da će, s obzirom na stanje u pojasu Gaze, biti teško da se postigne potpuna, nedvosmislena vojna pobeda. Umesto toga, verovatno ćemo se vratiti stanju dvosmislenosti koje nam je dobro poznato iz Libana. Izrael će udariti na Hamas, i primiće udarac, udariće i dobiće udarac, biće uhvaćen u zamku milo za drago, a da pri tome ne ostvari nikakve realne ili vitalne ciljeve. Uprkos našoj vojnoj sili, nećemo biti u stanju da se izvučemo i shvatićemo da nas je poneo talas uništenja.

Zato, hajde da se zaustavimo. Obustavimo vatru. Hajde da pokušamo da postupamo suprotno našim uobičajenim refleksima. Suprotno smrtonosnoj logici vojne sile i dinamike eskalacije. Uvek možemo ponovo da počnemo da pucamo. Rat nam neće pobeći, kao što je to i sam Barak rekao pre dve nedelje. Ako pokažemo da to možemo da učinimo, nećemo izgubiti međunarodnu podršku. Dobićemo čak i više ukoliko pozovemo međunarodnu i arapsku zajednicu da intervenišu i posreduju. (U tom pogledu, ohrabrujuće je da je Barak u utorak izrazio interesovanje za francuski predlog za ostvarenje prekida vatre.)

Istina, Hamas će tada iskoristiti moratorijum tokom koga će moći da se reorganizuje, ali to je svakako mogao da učini i tokom brojnih proteklih godina, tako da još dva dana neće imati neki naročit značaj. Nasuprot tome, ovako sračunat prekid vatre mogao bi da dovede Hamas do toga da promeni svoj način reagovanja. Na ovaj način, ovoj grupi moglo bi da bude ponuđeno da se časno izvuče iz sopstvene zamke.

I još jedna neizbežna misao. Da smo ovakav pristup prihvatili u julu 2006, pošto je Hezbolah kidnapovao naša dva vojnika – da smo se tada uzdržali od napada, posle našeg početnog osvetničkog udara u Libanu i izjavili da čekamo još dan-dva da bi se smirila situacija i da bismo pružili priliku za posredovanje i izmirenje – danas bismo verovatno bili u boljem položaju. I to je, takođe, lekcija koju je izraelska vlada trebalo da nauči u ovom ratu. U stvari, to je najvažnija lekcija koju moramo da naučimo.

(Najznačajniji savremeni izraelski pisac i mirovni aktivista)

Komentari14
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.