Ko sme da traži, a ko mora da ćuti u Crnoj Gori

Ponašanje Hrvatske prema Crnoj Gori u proteklih gotovo godinu dana sve manje liči na odnos ravnopravnih država, a sve više na nastup politički nadmoćnijeg aktera prema slabijem partneru. Uprkos tome, zvanična Podgorica ne šalje gotovo nikakve odgovore, dok se, kako upozorava podgorička „Borba“, državni interesi Crne Gore sistematski dovode u pitanje.

Zagreb je u tom periodu pokrenuo čitav niz zahteva i spornih tema – od ponovnog traženja odštete za logor Morinj, iako je ta obaveza već bila ispunjena, preko faktičkog prisvajanja školskog broda „Jadran“, pa do zahteva za povraćaj zemljišta u Boki kotorskoj, uz obrazloženje zaštite hrvatskih „sunarodnika“. Paralelno s tim, menjaju se nazivi objekata u Kotoru, nameću se politički i istorijski narativi, a predstavnici Hrvatske dolaze u Crnu Goru da javno drže lekcije i demonstriraju diplomatsku i političku silu.

Sve to, kako se navodi, odvija se bez jasne reakcije crnogorskog državnog vrha. Izostaju nedvosmislene poruke, zaštita državnih interesa i povlačenje crvenih linija. Umesto toga, dominira tišina koja ostavlja utisak da se računa na prolaznost problema ili na zaborav javnosti.

Istovremeno, potpuno drugačiji ton koristi se kada Srbi u Crnoj Gori, koji čine gotovo trećinu stanovništva, traže elementarna prava – ravnopravan status srpskog jezika, institucionalno priznanje identiteta ili mogućnost dvojnog državljanstva. Tada se, upozorava „Borba“, govori o navodnoj ugroženosti države, stranom uticaju i destabilizaciji.

Tako se, kako ocenjuje podgorički portal, formira jasan dvostruki standard: konkretni, materijalni i politički zahtevi koji dolaze iz Zagreba dočekuju se ćutanjem, dok se zahtevi sopstvenih građana predstavljaju kao pretnja državi.

Prema ovom tumačenju, Crnu Goru ne ugrožavaju ni srpski jezik ni dvojno državljanstvo, već odsustvo političke kičme, pasivnost u spoljnoj politici i spremnost da se nacionalni interesi žrtvuju u ime „dobrih odnosa“ koji, u praksi, koriste samo jednoj strani.

Kako zaključuje „Borba“, država koja ne ume da kaže „dosta“ vrlo brzo prestaje da bude faktor, a vlast koja ćuti pred ponižavanjem države, a diže glas kada narod traži prava, jasno pokazuje čijim interesima služi.