Četvrtak, 04.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista
76. BERLINALE

Nijanse boja devojačkog sveta odrastanja

Kratki srpski film Jelice Jerinić takmiči se u programu „Generacija”, makedonsko-srpski „17” u programu „Perspektive”, a jedan većinski srpski projekat jedini je iz Istočne Evrope odabran za predstavljanje na Koprodukcijskom marketu
Nijanse boja devojačkog sveta odrastanja
Из македонско-српског филма „17” Косаре Митић (Фото: 76. Berlinale/Black Cat Production)

Berlin – Topao i nežan, privlačno jednostavan i na duže vreme pamtljiv – takav je srpski kratkometražni igrani film „Imaginarni brojevi” sa kojim se naša scenaristkinja i rediteljka Jelica Jerinić takmiči u okviru programa „Generacija” na 76. Berlinalu.

Ovaj razoružavajući 16-minutni film fokusiran je na topao i brižan odnos oca i kćerke tokom jednog jedinog dana, možda i poslednjeg koji će provesti ovako intenzivno zajedno dok im se putevi, usled kćerkinog odrastanja i napredovanja, ne razdvoje. „Imaginarni brojevi” je iskreno i fino sročena priča o dvanaestogodišnjoj Mirni (Maša Radusin, prvi put u filmu), izuzetno talentovanoj matematičarki iz jednog sela kod Ćuprije, koja sa ocem Milanom (uvek glumački gabaritni Goran Bogdan) putuje u Niš na svoje prvo Republičko takmičenje u matematici. Vremenski okvir za priču je negde početak tranzicionih dvehiljaditih, otac Milan – očigledno pripadnik radničke klase, sindikalno osvešćen i aktivan i (primorano) naučen da piše žalbe, u tom takmičarskom danu je sav usplahiren. Nasuprot njemu, njegova kćerka Mirna je totalno „kul”, sigurna u sebe i svoje znanje i nesvesna zamki tog najvišeg nivoa matematičkog takmičenja. Interakcija između oca i kćerke je neodoljiva, a baš takva je i glumačka igra Gorana Bogdana i Maše Radusin.

Filmsku autorku Jelicu Jerinić – osnovne i master studije dramaturgije završila na FDU u Beogradu, a studije režije u Helsinkiju – poznajemo po vrlo dobrim kratkim filmovima „Pečena patka”, „Pasji dan” i „Devojčice koje se šišaju na kratko”. Ovaj novi film koji je selektovan za takmičenje u Berlinu njen je veliki iskorak napred. Govoreći o „Imaginarnim brojevima” ona kaže da je „priča zasnovana na ličnim sećanjima na poslednje dane detinjstva, trenutke bliskosti sa roditeljima pred životne rastanke, nervozno iščekivanje takmičenja i atmosferu zapuštenih provincijskih prostora”. Pored autobiografskog sloja, ističe ona, „važan je i aspekt rodnih uloga, zemlje zapadnog Balkana imaju natprosečan broj žena u tehnici i prirodnim naukama, a akademska takmičenja vidim kao jedan od načina da se nauka približi devojčicama”.

Značajan doprinos u „Imaginarnim brojevima” dao je i direktor fotografije Tomislav Sutlar, a tu su i montažerka Nina Velnić, kostimografkinja Snežana Veljković, scenografkinje Dragana Baćović i Ana Ivanišević, kao i koscenarista Aleksandar Marković koji je zajedno sa Jerinićevom pisao još u vreme pandemije kovida. Producentkinja ovog prvog srpskog kratkog filma selektovanog za Berlinale posle osam godina je Snežana van Hauvelingen („This and That Production”), a svetska premijera je u ponedeljak 16. februara.

Svetska premijera srpske manjinske koprodukcije, makedonskog dugometražnog debitantskog filma „17” rediteljke Kosare Mitić na Berlinalu, u okviru takmičarskog programa „Perspektive“, zakazana je za sredu 18. februara. Radnja filma prati sedamnaestogodišnju Saru koja na školskom putovanju krije tajnu. Kada se putovanje otme kontroli i Sara postane svedok seksualnog zlostavljanja svoje drugarice iz razreda, njih dve sklapaju vezu koja će trajati zauvek. U glavnim ulogama su Eva Kostić i Martina Danilovska, scenaristi su Kosara Mitić i Ognjen Sviličić, direktor fotografije Naum Doksevski, producent filma je Tomi Salkovski („Black Cat Production”), a koproducent iz Srbije je Miroslav Miša Mogorović.

Rediteljka je o debitantskom filmu „17” rekla i sledeće: „Stvarni događaj koji stoji u osnovi filma  nosi težinu koja prevazilazi njegove okvire, pa je moja prva odgovornost bila etička, a ne umetnička. Nisam želela da rekonstruišem događaj niti da sudim, već da stvorim prostor za slušanje. Distancu sam izabrala kao oblik poštovanja. Fikcija mi je omogućila da zaštitim one koji su u događaj bili uključeni i da izbegnem svođenje složene stvarnosti na jedan narativ, pomerajući fokus sa onoga što se dogodilo na tišine i mehanizme koji određene priče čine teško čujnim. Moj film ne nudi odgovore, on poziva publiku da preuzme odgovornost za tišine koje i dalje opstaju...”

Uoči svetske premijere na 76. Berlinalu u „Perspektivama”, takmičarskom programu većinski posvećenom debitantima, srpski koproducent Miroslav Miša Mogorović sada kaže:

– Moja produkcijska kuća „Art end Popkorn” odlučno, od svog osnivanja, podržava mlade autore i autorke sa željom da se njihov glas čuje na međunarodnoj sceni, da njihove priče, borbe i iskustva postanu vidljivi. Na ovaj način problemi sa kojima se suočavaju mladi danas postaju deo naše zajedničke društvene stvarnosti. Ponosni smo što je film „17” deo te misije i što otvara prostor za nove perspektive, koje su nam danas potrebnije nego ikada.

Podsećanja radi, Mogorović je na prošlogodišnjem 82. Venecijanskom festivalu osvojio nagradu „Lav budućnosti – Luiđi de Laurentis” za najbolji debitantski film „Kratko leto” Nastje Korkij u čijoj je koprodukciji učestvovao sa srpske strane, a pamti se i njegovo koprodukcijsko učešće u filmu „Zvizdan” Dalibora Matanića nagrađenog u Kanu 2015. godine, kao i produkcija svetski nagrađivanog filma „Strahinja Banović” Stefana Arsenijevića.

Snežana van Hauvelingen: „Silvija” pred Evropljanima

Producentkinja našeg kratkog takmičarskog filma „Imaginarni brojevi” – Snežana van Hauvelingen u Berlinu će pred evropskim producentima predstaviti i svoj novi dugometražni igrani projekat „Silvija”, i to kao jedini iz Istočne Evrope koji učestvuje na „Koproducentskom marketu”.

Projekat „Silvija”, kako to za „Politiku” kaže Snežana Hauvelingen, „koristi jezik žanrovskog filma kako bi govorio o stvarnosti koja je daleko od fikcije” i dodaje:

– Scenario iz pera Ane Rodić i režija Aide Begić oblikuju snažnu, stilizovanu narativnu formu kroz koju film direktno progovara o nasilju nad ženama i sistemima koji ih često ne štite, već njihovu patnju normalizuju. Istovremeno, „Silvija” je intimna priča o nasleđu, majčinstvu i emotivnoj ceni ćutanja. Kao producentkinja, verujem da film ne treba samo da odražava društvo, već i da ga dovodi u pitanje, a ovaj projekat to čini jasno, hrabro i iz izrazito ženske perspektive...

 

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.