Razgovor kao tabu tema
Dušan Mišković*
U današnje vreme svedočimo svojevrsnom rezultatu komunikacije koja postoji čak i između višedecenijskih ljutih neprijatelja – SAD i Irana. Istorija nas uči da su najveći protivnici, u manjoj ili većoj meri, nalazili načine da razgovaraju i pregovaraju, uspevajući da kroz komunikaciju pronađu rešenje sukoba. Istovremeno, svedoci smo da nije moguć nikakav razgovor između zastupnika dva najudaljenija politička stava – pristalica vlasti i protivnika vlasti.
Jedan od mnogih primera koji ukazuju na težinu podeljenosti društva i nemogućnost razgovora desio se nedavno u Gimnaziji „Veljko Petrović” u Somboru. Ovo je jedna od najuspešnijih i najuglednijih škola u Srbiji. Pre godinu dana, krajem marta 2025, okončana je dvomesečna blokada rada ove važne ustanove. Pomenuta blokada imala je specifičnost u odnosu na mnoge druge tadašnje blokade škola – sprovedena je suprotno stavu većine zaposlenih, pri čemu je manjina koja ju je podržavala, putem društvenih mreža i medija, upućivala različite uvrede na račun većine koja se blokadi protivila. Takva specifičnost dovela je do dodatnog pogoršanja međuljudskih odnosa, te se trenutno vodi dvanaest sudskih postupaka koje su zaposleni pokrenuli protiv škole.
Imajući čvrsto uverenje da se takva vrsta dubokog konflikta može razrešiti samo razgovorom, kao direktor škole više puta – a posebno povodom godišnjice okončanja blokade, u nadi da su strasti dovoljno splasnule – pozivao sam na interni razgovor o svim dešavanjima. Razgovor je bio zamišljen kao interna razmena mišljenja između aktera prošlogodišnje blokade: pristalica, protivnika i delimičnih pristalica iz redova zaposlenih, učenika i roditelja. Tema je naslovljena: „Poruke i pouke blokade Gimnazije”. Poziv nije upućen preko sredstava javnog informisanja već isključivo internim kanalima.
Početne reakcije bile su raznolike. Kod mnogih zaposlenih za koje verujem da su pristalice vladajućih struktura i protivnici blokade, poziv je dočekan sa rezervom. Najčešći komentar bio je da još nije vreme za tu priču. S druge strane, većina pristalica blokade, odnosno protivnika vlasti, poziv je ignorisala. Zanimljivo je da se ipak nekoliko predstavnika obeju strana odazvalo i pokazalo spremnost za učešće, pa čak i za ulogu uvodničara. Očekivao sam desetak učesnika, predstavnika različitih stavova, što bi bio dobar početak.
Takva nadanja pokvario je kolega koji je pokrenuo svojevrsnu kampanju protiv ovog razgovora. Kao dugogodišnji član SRS-a, zatim SNS-a, a sada pristalica blokada, verovatno je osećao potrebu da demonstrira vernost novonastalom pokretu. Njemu se pridružilo nekoliko roditelja, a posle dužeg vremena i na misteriozan način aktiviran je i fejsbuk nalog koji navodno administriraju maturanti, s pozivom da se razgovor otkaže jer „preti raskolu u kolektivu” (kao da raskol već ne postoji). Posebno zbunjuje činjenica da je nekoliko najaktivnijih sadašnjih maturanata prvobitno iskazalo spremnost da brani svoje stavove podrške blokadi, da bi nakon pomenute kampanje skoro svi otkazali učešće.
Pošto je događaj bio zakazan za 1. april, kada je održan i komemorativni skup za stradale pod nadstrešnicom, nekoliko desetina okupljenih, posle 16 minuta tišine, našlo se ispred Gimnazije. Tamo su održani govori u kojima su saopštene lične istine pojedinaca koji su podržavali blokadu. Tako se ovaj pokušaj razgovora o bolnoj, ali važnoj temi – blokadi Gimnazije, njenim uzrocima i posledicama – okončao kao prvoaprilska šala.
*Direktor Gimnazije „Veljko Petrović”, Sombor
Prilozi objavljeni u rubrici „Pogledi” odražavaju stavove autora, ne uvek uređivačku politiku lista
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


