Srčana slabost se neretko dijagnostikuje sa zakašnjenjem
U Srbiji između 120.000 i 200.000 ljudi živi sa srčanom slabošću, koja se opisuje kao tiha epidemija. Ovo teško oboljenje je u porastu, a svake godine se kod nas otkrije oko 21.000 novih slučajeva.
Srčana slabost podrazumeva različiti stepen oštećenja srčane funkcije i obuhvata širok spektar tegoba koje ima pacijent sa ovom dijagnozom. Uglavnom dominiraju nedostatak vazduha (u početku pri naporu ili ležanju na ravnom), gušenje praćeno povećanom zamorljivošću, ubrzan ili nepravilan srčani rad, kašalj, vrtoglavica, otoci potkolenica. Sa napredovanjem bolesti pacijenti postaju slabi i malaksali, dolazi do poremećaja apetita, gubitka u tzv. mršavoj telesnoj masi, a usled povećanog zadržavanja vode u organizmu, bolesnici mogu da povećavaju telesnu težinu. Neretko se javljaju poremećaji sna, bolovi u kostima i zglobovima i narušavanje kvaliteta života u celini.
Docent dr Milena Pandrc, internista-kardiolog, ističe da više od polovine bolesnika sa srčanom slabošću ima i hroničnu bolest bubrega. Bolesnici sa takozvanim kardiorenalnim sindromom imaju dva puta veću šansu za nepovoljan ishod lečenja u poređenju sa bolesnicima koji imaju samo srčanu slabost. Sa progresijom srčane i bubrežne slabosti ovaj rizik se povećava, tako da je kod bolesnika sa značajnom srčanom slabošću i umereno sniženom funkcijom bubrega rizik je povećan za oko 40 odsto.
– Simptome bolesti i lekar i pacijent pripisuju starosti ili povezuju sa nekim drugim medicinskim stanjima (oboljenjima pluća, gastrointestinalnog sistema, reumatološkim oboljenjima). Zato se srčana slabost neretko dijagnostikuje sa zakašnjenjem i predstavlja najčešći uzrok bolničkog lečenja starijih od 65 godina. Postavljanje dijagnoze podrazumeva dobro uzetu anamnezu (istoriju bolesti uz osvrt na sadašnje tegobe), fizikalni pregled (auskultacija srca i pluća, merenje pritiska), određivanje koncentracije pojedinih supstanci u krvi (tzv. natriuretski peptidi – proteini), EKG i ultrazvučno snimanje. A s druge strane, za bubrežne bolesti je karakterističan otok oko očiju uz porast vrednosti uree i kreatinina u krvi, pojava proteina u mokraći, smanjena količina mokraće koja se izluči u toku dana i neretko poremećaj elektrolita u krvi, kao što su natrijum i kalijum. Bitna informacija je i količina proteina, posebno albumina koja se gubi urinom, a koja se inicijalno određuje u prvom jutarnjem urinu. Bitno je odrediti i odnos albimina i kreatinina u urinu – naglasila je dr Pandrc.
Sa napredovanjem srčane slabosti povećava se učestalost hospitalizacija, a smanjuje se procenat preživljavanja.
– Postoje tri grupe terapije za srčanu slabost: simptomatska terapija (lekovi za izmokravanje – diuretici) koji samo rešavaju simptome povećanog zadržavanja tečnosti u organizmu, takozvani bolest modifikujući lekovi – inovativni lekovi (redukuju broj hospitalizacija i utiču na preživljavanje) i različiti vodiči srčanog ritma – pejsmejkeri (preveniraju iznenadnu srčanu smrt i poboljšavaju ukupnu funkciju srca). Tegobe se smanjuju prvenstveno lekovima za izmokravanje – diureticima, ali na sam tok bolesti i prognozu utiču inovativni lekovi. Značajni su takozvani SGLT2 inhibitori koji su inicijalno propisivani u terapiji dijabetesa tipa 2. Oni deluju blokiranjem reapsorpcije glukoze u bubrezima, čime se višak šećera izbacuje putem urina. Osim snižavanja glukoze, ovi lekovi značajno štite srce i bubrege. Dokazano smanjuju i usporavaju napredovanje bubrežne slabosti, pa su indikovani ne samo u kardio-metaboličkom sindromu već i kod izolovane bubrežne i srčane slabosti. Redukuju i broj hospitalizacija i poboljšavaju preživljavanje, što suštinski usporava progresiju bolesti. Njeni benefiti su jasni, a odnedavno se ova terapija propisuje u značajnoj meri o trošku RFZO – navodi dr Pandrc.
Naša sagovornica kaže da su prestanak pušenja cigareta, zdrava ishrana i fizička aktivnost preventivne aktivnosti za sve hronične bolesti, pa i kardiološke. Pravilna ishrana podrazumeva raznovrsnu ishranu sa oko 130 grama složenih ugljenih hidrata dnevno, uz zabranu unošenja trans masti (prženje, pohovanje), prostih ugljenih hidrata (slatkiši, beli hleb) i restrikciju zasićenih masti na manje od sedam odsto dnevnog kalorijskog unosa (svinjska mast).
– Fizička aktivnost se preporučuje svim pacijentima koji su za to sposobni kako bi poboljšali kapacitet vežbanja, kvalitet života i smanjili broj bolnički lečenih pogoršanja srčane slabosti. Redovno vežbati i biti fizički aktivan do granice zamora, odnosno adaptirati fizičku aktivnost na simptomatski status i lične okolnosti kod lakših formi srčane slabosti se preporučuju. Nadzirana kardiovaskularna rehabilitacija se treba razmotriti kod pacijenata sa ozbiljnijim stadijumom bolesti, krhkih i onih sa dodatnim zdravstvenim problemima. To znači da pacijenti u stabilnoj fazi bolesti mogu samostalno organizovati fizičku aktivnost u skladu sa ličnim preferencama, dok odmakli stadijumi sa ispoljenim komplikacijama zahtevaju superviziranu programiranu fizičku aktivnost – zaključila je dr Pandrc.
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


