Ponedeljak, 29.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Čvr­sta ru­ka zbog besparice

Čvr­sta ru­ka zbog besparice

Za di­rek­tor­ku Za­vo­da za zdrav­stve­no osi­gu­ra­nje Sr­bi­je, Sve­tla­nu Vu­kaj­lo­vić, osmi mart je mno­go vi­še od Da­na že­na i nje­go­ve sim­bo­li­ke oli­če­ne u ka­ran­fi­lu i in­stant pa­žnji lep­šem po­lu. Upra­vo na taj dan, pre tač­no pet go­di­na, do­šla je na če­lo Re­pu­blič­kog za­vo­da za zdrav­stve­no osi­gu­ra­nje. U tom ča­su ano­nim­na, ova ti­ha a, is­po­sta­vi­će se, ener­gič­na že­na, Be­o­gra­đan­ka, prav­nik, vr­lo br­zo je po­sta­la po­zna­ta jer „zdrav­stve­nu ka­su” ni­je otva­ra­la la­ko, na po­ziv ne­kog po­li­ti­ča­ra, po­sle pi­sa­nja me­di­ja ili na in­si­sti­ra­nje le­ka­ra. Na funk­ci­ju je po­sta­vlje­na kao ne­stra­nač­ka lič­nost, a ni da­nas, is­ti­če, ni­je član ni­jed­ne po­li­tič­ke stran­ke ili par­ti­je. Iz­ne­na­đe­nje što se pri­hva­ti­la me­sta di­rek­to­ra zdrav­stve­ne ka­se bi­lo je tim ve­će što je Sve­tla­na Vu­kaj­lo­vić na ovu funk­ci­ju sti­gla s me­sta za­me­ni­ka di­rek­to­ra Del­ta osi­gu­ra­nja, za­du­že­nog za raz­voj, a pre to­ga je 12 go­di­na bi­la na ra­znim po­zi­ci­ja­ma u kom­pa­ni­ji Cep­ter, iz ko­je je oti­šla s me­sta ge­ne­ral­nog di­rek­to­ra Cep­ter osi­gu­ra­nja.

Od ukup­no 18 di­rek­to­ra u isto­ri­ji Za­vo­da za osi­gu­ra­nje Sve­tla­na Vu­kaj­lo­vić je pr­va že­na. Ma ko­li­ko gla­sno i ube­dlji­vo pri­ča­li da su že­ne u Sr­bi­ji sve pri­sut­ni­je na od­go­vor­nim i ključ­nim funk­ci­ja­ma, da se po­štu­je rod­na rav­no­prav­nost, pri­pad­ni­ce lep­šeg po­la ko­je ru­ko­vo­de ve­li­kim ko­lek­ti­vi­ma ipak su iz­u­ze­tak. Do­kaz: na ne­dav­nom sa­stan­ku kod pred­sed­ni­ka Bo­ri­sa Ta­di­ća o tre­nut­noj fi­nan­sij­skoj si­tu­a­ci­ji i eko­nom­skoj kri­zi me­đu di­rek­to­ri­ma jav­nih pred­u­ze­ća, me­đu vi­še od 30 pri­sut­nih, Sve­tla­na je bi­la je­di­na že­na.

Ka­ko ste se od­u­či­li da pri­hva­ti­te me­sto di­rek­to­ra Fon­da zdrav­stve­nog osi­gu­ra­nja, ku­će ko­ja je u tom ča­su ima­la dva­de­set mi­li­jar­di di­na­ra du­go­va­nja?

Me­sec da­na sam bi­la u ve­o­ma ve­li­koj di­le­mi da li da pri­hva­tim po­nu­du ko­ja je sti­gla od pro­fe­so­ra Mi­lo­sa­vlje­vi­ća, mi­ni­stra zdra­vlja, ko­ji je me je po­slov­no po­zna­vao, a po­zvao me je kao ne­stra­nač­ku lič­nost, kao ne­kog ko je van po­li­ti­ke, ko je čist pro­fe­si­o­na­lac…

On­da ste to za­me­ni­li za „vru­ću” sto­li­cu?

Ta po­zi­ci­ja je slo­vi­la za jed­nu za­pr­lja­nu funk­ci­ju za­to što je ne­ko­li­ko pret­hod­nih di­rek­to­ra ima­lo pro­ble­ma sa za­ko­nom i sa ove po­zi­ci­je su oti­šli di­rekt­no u za­tvor. Sve i sve­mu, to je bi­la jed­na ozlo­gla­še­na funk­ci­ja i baš za­to je bi­la iza­zov.

Ka­kav je bio Vaš pr­vi uti­sak ka­da ste sti­gli na no­vu funk­ci­ju?

Bi­la sam, mo­gu da ka­žem, pot­pu­no šo­ki­ra­na. Pr­vo, sa­mom in­sti­tu­ci­jom ko­ja je pro­sto odi­sa­la so­ci­ja­li­zmom i so­ci­ja­li­stič­kim upra­vlja­njem. Dru­gi šok je usle­dio ka­da sam u sek­to­ru za in­for­ma­tič­ku teh­no­lo­gi­ju za­te­kla dva čo­ve­ka od 70 go­di­na, a zna se da ova teh­no­lo­gi­ja zah­te­va mla­de lju­de jer je naj­po­dlo­žni­ja pro­me­na­ma.

Ko­je pro­ble­me ste za­te­kli?

Za­vod uop­šte ni­je imao in­for­ma­tič­ki si­stem. Ni­je se zna­lo ko su osi­gu­ra­ni­ci, ko­li­ko ih ima, ni­je se zna­lo na ko­ji na­čin i ku­da se od­li­va no­vac osi­gu­ra­ni­ka. Bo­lo­va­nja su ta­da od­no­si­la 12 od­sto bu­dže­ta, a ka­da bih za­tra­ži­la ana­li­zu bo­lo­va­nja, če­ka­la bih me­sec da­na. Ceo si­stem je bio okre­nut na­o­pač­ke. Li­sta le­ko­va ni­je me­nja­na go­di­na­ma i sa­dr­ža­va­la je ma­li broj le­ko­va. Sve što tri le­ka­ra pot­pi­šu, pa­ci­jent je ku­po­vao i on­da je to sti­za­lo na re­fun­da­ci­ju, pri če­mu je Za­vod taj lek, po­ma­ga­lo ili pejs­mej­ker pla­ćao tri pu­ta vi­še.

Da li je opre­de­lje­nje da nov­cem iz zdrav­stve­nog fon­da upra­vlja­ju le­ka­ri ili lju­di iza­bra­ni „po po­li­tič­kom klju­ču”, što je pre Va­šeg do­la­ska bi­la usta­lje­na prak­sa, bi­lo po­gre­šno?

Ko­lek­tiv je imao vi­še že­na, ali ru­ko­vo­de­ći ka­dar je uvek bio mu­ški i pre me­ne to su za­i­sta bi­le po­li­tič­ke funk­ci­je. Na nji­ma su bi­li uglav­nom le­ka­ri ko­ji, po me­ni, ne po­se­du­ju do­volj­no zna­nja za ru­ko­vo­đe­njem ovom in­sti­tu­ci­jom, jer se ona pre sve­ga ba­vi pra­vom i fi­nan­si­ja­ma. Na­rav­no da je me­di­cin­sko zna­nje bi­tan seg­ment, ali ni­je pri­o­ri­tet. Na pri­mer, ka­da pri­ča­mo o le­ko­vi­ma, je­ste bit­no či­me lju­di tre­ba da se le­če, ali za to po­sto­je struč­ne ko­mi­si­je ko­je od­re­đu­ju neo­p­hod­ne le­ko­ve. Me­đu­tim, mo­ra da se ura­di „de­be­la” pro­ce­na šta Za­vod od to­ga mo­že da pla­ti.

Prav­nik ste po obra­zo­va­nju, ali ko­li­ko ste za ovih pet go­di­na mo­ra­li da po­ma­lo bu­de­te i me­di­ci­nar, da na­u­či­te o le­ko­vi­ma, o slo­že­nim ope­ra­ci­ja­ma, o le­če­nju di­ja­be­te­sa i naj­bo­ljim in­su­li­ni­ma?

Na­rav­no, ne bih mo­gla da le­čim lju­de, ali sam ve­o­ma mno­go na­u­či­la o le­ko­vi­ma, o ugrad­nom ma­te­ri­ja­lu, o sve­mu ono­me što je na ne­ki na­čin fi­nan­sij­ska opa­snost. To mo­ra­te da na­u­či­te da bi­ste s le­ka­ri­ma mo­gli da raz­go­va­ra­te. Ka­da sam do­šla na ovo me­sto mi­ni­star zdra­vlja mi je re­kao ka­ko su nam po­treb­ni le­ko­vi za on­ko­lo­gi­ju, ka­ko tre­ba „ovo i ono”, a ja sam od­go­vo­ri­la da se sla­žem sa svim tim, ali i pi­ta­la ko će to da pla­ti. Zdrav­stvo mno­go ko­šta, a mi mo­že­mo da po­tro­ši­mo sa­mo ono­li­ko ko­li­ko ima­mo. Fi­nan­sij­ska odr­ži­vost je ne­što što je pri­o­ri­tet.

Za­po­sle­ni u zdrav­stvu i far­ma­ce­ut­skoj pri­vre­di ka­žu da ste „čvr­ste ru­ke” ka­da de­li­te no­vac iz zdrav­stve­ne ka­se?

Je­sam, ap­so­lut­no! Ovaj si­stem je sli­čan kuć­nom bu­dže­tu: zna­te da po­ro­di­ci mo­ra­te da obez­be­di­te mno­go stva­ri i obič­no je že­na ta ko­ja ras­po­re­đu­je ono či­me se ras­po­la­že. Zna­či, iako va­šoj de­ci tre­ba i ovo i ono, mo­ra­te da utvr­di­te pri­o­ri­te­te. Slič­no mo­ra­te da raz­mi­šlja­te i u Fon­du, da utvr­di­te pri­o­ri­te­te jer ste si­ro­ma­šni i mo­ra­te vi­de­ti šta ima naj­vi­še oprav­da­nja. Na­rav­no, sva­ki pro­blem u zdrav­stvu raz­ma­tra struč­na ko­mi­si­ja. Za od­re­đe­ne pred­lo­ge i ono što ima smi­sla, što se mo­že po­kri­ti uvek će se na­ći raz­u­me­va­nje u Fon­du.

Da li je bi­lo pri­ti­sa­ka da ne­što pla­ti­te, a u ka­si za to ne­ma pa­ra? Ka­ko ste se ose­ća­li ka­da je biv­ši mi­ni­star Jo­čić po­sle sa­o­bra­ćaj­ne ne­sre­će oti­šao na le­če­nje u jed­nu sku­pu švaj­car­sku kli­ni­ku?

To le­če­nje za Jo­či­ća ni­je pla­tio Fond. Ina­če, ot­por­na sam na pri­ti­ske i ni­ko me ne vu­če za ru­kav. Bu­de tu i ta­mo ne­kih. Po­zo­vu i ka­žu: „Ja sam po­sla­nik”, a ja ka­žem: „Do­bro i…”.

Za me­ne je sva­ki osi­gu­ra­nik jed­nak u svo­jim pra­vi­ma i iza ta­kvog sta­va sto­jim jer svi smo u bo­le­sti isti. Ne­ma po­tre­be da bi­lo ko ko­ga vu­če za ru­kav jer se na po­čet­ku go­di­ne do­ne­se pred­ra­čun i sva­ki di­rek­tor zna či­me će da ras­po­la­že.

Ka­da će pla­te le­ka­ra u Sr­bi­ji bi­ti ve­će?

Eto, gde nas ne raz­u­me­te. Fond zdrav­stve­nog osi­gu­ra­nja ras­po­la­že sa ono­li­ko pa­ra ko­li­ko osi­gu­ra­ni­ci sa­mi iz­dvo­je iz svo­jih za­ra­da. Mi oda­tle mo­ra­mo da fi­nan­si­ra­mo i pla­te zdrav­stve­nih rad­ni­ka, i le­ko­ve, za­tim, ugrad­ni ma­te­ri­jal, bo­lo­va­nja… Le­kar spe­ci­ja­li­sta u bol­ni­ci, s de­žur­stvi­ma, mo­že da za­ra­di 100.000 di­na­ra. Svi se sla­že­mo da le­ka­ri tre­ba da ima­ju ve­ću pla­tu, ali to ne mo­že­mo da pla­ti­mo jer sa­mo mi­li­on i ne­što hi­lja­da lju­di ra­di u Sr­bi­ji. Ne po­sto­ji mo­guć­nost da se uve­ća pri­hod Fon­da.

Šta sma­tra­te naj­ve­ćim uspe­hom u pet go­di­na ra­da?

Uvo­đe­nje od­re­đe­nog re­da i tran­spa­rent­no­sti u ra­du. Fi­nan­si­je Za­vo­da su na In­ter­ne­tu. Svi ko­ji su na tr­ži­štu, do­ba­vlja­či i zdrav­stve­ne usta­no­ve ko­je za­vi­se od nov­ca Za­vo­da fi­nan­si­ra­ju se na rav­no­pra­van na­čin i tu ne­ma, što bi re­kao na­rod, „ni po ba­bu ni po stri­če­vi­ma”, već po ja­snim, una­pred de­fi­ni­sa­nim kri­te­ri­ju­mi­ma i pra­vi­li­ma. Na­ša li­sta se ne raz­li­ku­je mno­go od li­ste evrop­skih ze­ma­lja, a broj le­ko­va ko­ji se iz­da­ju na re­cept je udvo­stru­čen. Za­me­ni­li smo šest i po mi­li­o­na knji­ži­ca bez ne­kih ve­ćih pro­ble­ma. Na­kna­de za bo­lo­va­nje ne ka­sne, za raz­li­ku od ra­ni­jih pe­ri­o­da.

Pr­vi put od po­sto­ja­nja Za­vod ima ure­đe­nu ba­zu po­da­ta­ka o bro­ju i sta­tu­su osi­gu­ra­ni­ka. Za­što je to va­žno?

Mi sa­da „na dug­me” do­bi­ja­mo broj lju­di na bo­lo­va­nji­ma i po­dat­ke od če­ga bo­lu­ju, što je pre bi­lo ne­za­mi­sli­vo. Ta­ko smo, na pri­mer, u sta­nju da u tre­nut­ku ve­li­kom gra­du ka­kav je Be­o­grad da­mo po­dat­ke o svim trud­ni­ca­ma ko­je su na trud­nič­kom bo­lo­va­nju, čak i po vr­sta­ma, po bro­ju da­na…

Po­sto­ji li, po Va­ma, raz­li­ka u tret­ma­nu za­po­sle­nih u pri­vat­nim i dru­štve­nim fir­ma­ma?

Že­ne na trud­nič­ko bo­lo­va­nje kod pri­vat­ni­ka ne od­la­ze uko­li­ko ne po­sto­ji ozbi­ljan zdrav­stve­ni pro­blem, dok je u dru­štve­nim fir­ma­ma i jav­nim pred­u­ze­ći­ma sli­ka dru­ga­či­ja. Ose­ća se dra­stič­na raz­li­ka u od­no­su pre­ma ra­du. Isto kao što u pri­vat­noj fir­mi ni­ka­da ne pi­ta­te za pre­ko­vre­me­ni rad, ako tre­ba da za­vr­ši­te po­sao sa­mi će­te do­ći su­bo­tom i ne­de­ljom, ali ra­ču­na­te da će vam se taj rad i za­la­ga­nje is­pla­ti­ti ta­ko što će­te na­pre­do­va­ti, bi­ti pre­po­zna­ti za za­ra­du. U dr­žav­nom si­ste­mu ne­ma ni jed­nog ni dru­gog, ne­ma ni na­gra­de, ni ka­zne za ne­rad.

Da li že­na mo­že da uskla­đu­je od­go­vor­nu funk­ci­ju i po­ro­di­cu i de­cu?

Mo­že, ako je rad ono što vas is­pu­nja­va u ži­vo­tu. Deo po­ro­di­ce će mo­žda tr­pe­ti, ali to ne mo­ra a pri­o­ri da bu­de ne­ga­tiv­no. Po­zi­tiv­na stra­na to­ga je da su mo­ja de­ca mo­ra­la da bu­du mno­go sa­mo­stal­ni­ja jer su od ma­lih no­gu na­u­či­la da sa­mi se­bi or­ga­ni­zu­ju ne­ke stva­ri. Ja ni­sam ima­la vre­me­na da se­dim i učim s nji­ma, da ih pre­sli­ša­vam. što do­bar deo maj­ki ra­di i ta­ko od­ga­ja ne­sa­mo­stal­nu de­cu.Sta­bil­ni po­ro­dič­ni od­no­si su u ovom stre­snom po­slu vr­lo va­žni.

U mar­tu pro­šle go­di­ne je no­vac s va­še iz­lo­žbe fo­to­gra­fi­ja na plat­nu po­mo­gao fi­nan­si­ra­nje iz­grad­nje tzv ro­di­telj­ske ku­će za de­cu ko­joj je tran­splan­ti­ra­na kost­na srž u In­sti­tu­tu za maj­ku i de­te. Šta vam zna­či ho­bi?

Moj ho­bi je fo­to­gra­fi­ja, za­do­volj­stvo i ras­te­re­će­nje. Ali tu su i kuć­ni po­slo­vi i ba­šta. To­kom le­ta ka­da do­đem iz­ner­vi­ra­na obič­no na­stra­da­ju mo­je bilj­ke.

Ka­kvi su Vam pla­no­vi za bu­duć­nost?

Oni ni­su ve­za­ni za Fond zdrav­stve­nog osi­gu­ra­nja, ali je­su za osi­gu­ra­ni­ke i nji­ho­vu za­šti­tu. Man­dat mi is­ti­če u ma­ju sle­de­će go­di­ne.

Komentari8
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.