Ponedeljak, 22.06.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Kasno je za heroje

Kasno je za heroje

In­tri­gan­tan so­ci­o­kul­tu­ro­lo­ški kon­tekst srp­ske pre­sto­ni­ce zna­čaj­no bo­ji re­cep­ci­ju no­ve bioskop­ske pre­mi­je­re do­ma­ćeg fil­ma „Be­o­grad­ski fan­tom“, de­bi­tan­ta Jo­va­na Đor­đe­vi­ća. Sa jedne stra­ne – ne­dav­ni stvar­ni tra­gič­ni do­ga­đaj u ko­me po­li­ca­jac ubi­ja mla­di­ća ko­ji vo­zi­lom pro­la­zi na cr­ve­no sve­tlo i ne za­u­sta­vlja se, a sa dru­ge stra­ne – po­nov­na eva­lu­a­ci­ja i umetničkokri­tič­ka re­cep­ci­ja li­ka i de­la Jo­si­pa Bro­za u ak­tu­el­noj po­stav­ci „Efe­kat Ti­to: Harizma kao po­li­tič­ka le­gi­ti­ma­ci­ja“ u Mu­ze­ju isto­ri­je Ju­go­sla­vi­je.

Za­sno­van na isti­ni­tim do­ga­đa­ji­ma iz 1979, de­se­to­dnev­nim eg­zi­bi­ci­ja­ma lu­dih vo­žnji ukra­de­nim be­lim „por­še­om”, ko­je bi se u sve­tlu sa­vre­me­ne umet­nič­ke prak­se mo­gle svr­sta­ti u se­ri­ju performan­sa, „Be­o­grad­ski fan­tom“ pred­sta­vlja, u okvi­ri­ma sa­vre­me­nog srp­skog fil­ma (od 2000. do da­nas) svo­je­vr­stan žan­rov­ski is­ko­rak u tzv. do­ku-fik­ci­ju, igra­ni film sa ele­men­ti­ma dokumen­ta­ri­zma. Vla­da Va­si­lje­vić, ali­as Fan­tom, be­o­grad­ski man­gup, šme­ker, iz­dvo­jio se kao ide­al­na ur­ba­na fi­gu­ra za ko­lek­tiv­nu pro­jek­ci­ju žud­nje za slo­bo­dom, in­di­vi­du­a­li­zmom (na­su­prot ko­lek­ti­vi­zmu ju-so­ci­ja­li­zma) is­pi­ti­va­nje gra­ni­ca auto­ri­te­ta (na­met­nu­tog si­ste­mom dr­žav­nog apa­ra­ta i po­li­ci­je) i, ko­nač­no, za ri­va­li­za­ci­ju sa iber-fi­gu­rom Jo­si­pa Bro­za.

Te je­se­ni 1979. bu­du­ći na Sa­mi­tu ne­svr­sta­nih u Ha­va­ni, Broz je sim­bo­lič­ki od­su­tan Otac-Bog, božan­stvo pred ko­lap­som – umre­će na­red­ne go­di­ne i ozna­či­ti po­če­tak kra­ja ju­go­slo­ven­skog sna. Fan­tom je mla­di bun­tov­ni Sin ko­ji ru­ši po­re­dak. I dok kult­na „Ze­mljo mo­ja“ u in­ter­pre­ta­ci­ji Isme­te Kr­va­vac („I dok ja ni­sam tu, po­kraj nje, da sku­pa pre­da­mo se snu...”)  pra­ti uvod­ne ka­dro­ve fil­ma, ra­za­ra se ide­ja na­ci­je i ze­mlje, na­su­prot mi­to­lo­gi­za­ci­ji Gra­da, de­ka­den­ci­je, ha­ri­zme i sti­la, oli­če­nog u ti­pič­no ro­man­ti­čar­sko-tra­gič­nom he­ro­ju, Fan­to­mu. Ne­u­hva­tlji­vom, što iz­ra­nja kao fan­ta­zam, pri­ka­za, go­to­vo ha­lu­ci­na­ci­ja - ne kao san-ide­a­li­za­ci­ja već kao san-simp­tom, simptom opre­si­je. Ne­mu­štost pro­ta­go­ni­ste (Fan­tom u tu­ma­če­nju mla­dog Mi­lu­ti­na Mi­lo­še­vi­ća) nje­go­va ne­ver­bal­na ko­mu­ni­ka­ci­ja sa gra­đa­ni­ma, spek­ta­ku­lar­ne vo­žnje i bek­stva od be­o­grad­ske po­li­ci­je, am­bi­va­lent­na po­zi­ci­ja pre­stup­ni­ka-he­ro­ja, kla­si­fi­ku­ju ga u mit, ko­ji sa sa­vre­me­nim mla­dim gle­da­o­cem re­zo­ni­ra čak i kroz sti­li­za­ci­ju ra­nji­vog, sa­nja­lač­kog i usa­mlje­nog emoklinca.

(/slika2)Po ak­cen­to­va­nju iz­ra­zi­tog in­di­vi­du­a­li­zma pro­ta­go­ni­ste, „Be­o­grad­ski fan­tom“ Jo­va­na Đor­đe­vi­ća za­u­ze­će po­seb­no me­sto u sa­vre­me­noj do­ma­ćoj ki­ne­ma­to­gra­fi­ji, ko­ja je do­sko­ra bi­la na umo­ru a da­nas vol­šeb­no vas­kr­sa­va iz­ra­nja­njem ne­ko­li­ci­ne srp­skih mo­vie-brats („film­ska deri­šta“ je eti­ke­ta ko­ja je obe­le­ži­la ame­rič­ke si­ne­a­ste se­dam­de­se­tih – Spil­berg, Skor­se­ze, Ko­po­la, Lu­kas). Vre­me će po­ka­za­ti da li su „Mi­loš Bran­ko­vić“ Ne­boj­še Ra­do­sa­vlje­vi­ća i skorašnji „Ži­vot i smrt por­no ban­de“ enfant ter­ri­blea Mla­de­na Đor­đe­vi­ća sa­mo in­ci­den­ti, ili pak za­i­sta no­va stru­ja bes­kom­pro­mi­snih „de­ri­šta“ či­ja se ostva­re­nja po svo­jim mrač­nim poetikama di­fe­ren­ci­ra­ju u od­no­su na pre­po­zna­tlji­vi i svet­ski na­gra­đi­va­ni okvir – po­gla­vi­to opus Sr­da­na Go­lu­bo­vi­ća („Ap­so­lut­nih sto“, „Klop­ka“), Ole­ga Nov­ko­vi­ća („Nor­mal­ni lju­di“, „Su­tra uju­tru“) Ste­fa­na Ar­se­ni­je­vi­ća („Lju­bav i dru­gi zlo­či­ni“) kao i na de­bi­tan­te Iva­na Živ­ko­vi­ća („Ha­der­sfild“) i Dar­ka Lun­gu­lo­va („Ta­mo i ov­de“) ko­ji do­no­se sna­žne re­flek­si­je na sa­vre­me­ni tran­zi­ci­o­ni tre­nu­tak sa ele­men­ti­ma so­ci­jal­ne dra­me.

Isti kon­tekst ali kroz ko­mič­no-pa­ro­dič­ni dis­kurs tre­ti­ra­ju i Ra­ša An­drić („Mu­nje!“, „Kad porastem bi­ću Ken­gur“) i Mi­ro­slav Mom­či­lo­vić („Se­dam i po“) dok pot­pu­no apart­no sto­ji sup­til­ni i her­me­tič­ni film­ski ru­ko­pis je­di­ne srp­sko-cr­no­gor­ske re­di­telj­ke du­go­me­tra­žnih fil­mo­va Mari­je Pe­ro­vić („Opet pa­ku­je­mo maj­mu­ne“, „Gle­daj me“) ili pak an­der­gra­und krip­to-po­e­ti­ka avangard­nog Mi­lu­ti­na Pe­tro­vi­ća („Ze­mlja lju­ba­vi, isti­ne i slo­bo­de“, „Jug-Ju­go­i­stok“). Po­seb­no se iz­dva­ja i ža­nr-eks­pe­ri­men­ta­tor De­jan Ze­če­vić (sa sle­šer ho­ro­rom „TT sin­drom“, treš komedijom „Ma­la noć­na mu­zi­ka“ i ozbilj­nim po­li­tič­kim tri­le­rom „Če­tvr­ti čo­vek“) ko­ji upra­vo kroz ža­nr i art­fi­ci­jel­nost re­flek­tu­je hi­ste­ri­čan po­sle­rat­ni tre­nu­tak, što kroz pri­zmu tinejdžpo­pu­la­ci­je či­ni i kros-žan­rov­ski ori­jen­ti­san Ste­van Fi­li­po­vić („Šej­ta­nov rat­nik“). U ovoj de­ka­di je, re­ci­mo, per­ja­ni­ca mla­dog srp­skog fil­ma, Sr­đan Dra­go­je­vić, na­kon ta­ko­đe tranzici­o­nog kon­tek­sta is­po­sta­vlje­nog kroz po­ro­dič­nu i ti­nejdž ro­man­tič­nu ko­me­di­ju „An­đe­li 2“ za­u­zeo po­zi­ci­ju re­tro-sti­li­za­ci­je sa „Sve­tim Ge­or­gi­jem“. No, po­me­nu­ta troj­ka (Jo­van Đor­đe­vić, Ne­boj­ša Ra­do­sa­vlje­vić i Mla­den Đor­đe­vić) po­naj­vi­še do­no­si re­fe­ren­ce na cr­ni ta­las kao naj­re­le­vant­ni­ju umet­nič­ku re­flek­si­ju epo­he še­zde­se­tih i se­dam­de­se­tih i iz­dva­ja se u od­no­su na po­me­nu­ti mejnstrim mla­de srp­ske ki­ne­ma­to­gra­fi­je sna­žnim me­ta­film­skim re­gi­strom. „Be­o­grad­ski fan­tom“ otva­ra pro­stor mno­gih kri­tič­kih či­ta­nja a nje­gov isto­vre­me­no i pro­vo­ka­tiv­ni i no­stal­gič­ni i du­ho­vi­ti ru­ko­pis iz­dva­ja ga iz oko­va na­tu­ra­li­stič­ko-re­a­li­stič­kih in­ter­ven­ci­ja namet­nu­tih post­mi­lo­še­vi­ćev­skim tre­nut­kom. 

Komentari2
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.