Subota, 04.07.2026. ✝ Verski kalendar € Kursna lista

Materijalističko naličje vere

Materijalističko naličje vere
Сцена из турског филма "Таква – страх пред Богом"

"Aleksandra" ruskog doajena Aleksandra Sokurova kojom je svečano počeo beogradski Festival autorskog filma potresno je delo o ratu, a bez ijednog jedinog ispaljenog metka ili ratne scene. Kao oficirskom detetu, Sokurovu je dobro poznato vojničko ustrojstvo što je iskoristio i u nizu ranih dokumentarnih filmova, ali je u "Aleksandri" na jednostavan, ali veoma uzbudljiv način otkrio taj veliki, znojavi i prljavi muški svet u kojem ni mesta ni vremena za emocije nema.

Sokurov je na put u Čečeniju, na pozicije ruskih trupa, poveo baku Aleksandru Nikolajevnu (u vrsnom tumačenju operske dive Galine Višnjevskaje) u posetu unuku-oficiru da bi kroz njene, pre svega ženske, oči gledaocu predočio ne samo surovost ratovanja (većina vojnika su gotovo golobradi dvadesetogodišnjaci) i neudoban život ratnika, svu složenost rusko-čečenskih odnosa, već i moguće trajne posledice neprekidnih sukoba (rastu generacije onih koji umeju da mrze). Atmosferu surovosti i blizine rata, svu prašinu vojničkog logora, otupela vojnička lica, život u ruševinama sjajno je dočarala kamera Aleksandra Burova, sa kojim je Sokurov i ranije sarađivao.

Na Festivalu autorskog filma pažnje je vredan turski, međunarodnim priznanjima (Berlin, Sarajevo...) već nagrađivani film "Takva – strah pred Bogom" Ozera Kiziltana o sudbini skromnog ali istinskog muslimanskog vernika čija je vera stala na klimave noge kada biva angažovan da skuplja najamninu za derviški red. Suprotstavljajući dva sveta – duhovni i svetovni, Kiziltan je kroz Muharemov lik prikazao i sve grehe ljudskog roda. Kontrasti tih svetova odlično su prikazani kroz Muharemovu životnu okolinu: njegova kuća je puna tradicionalnih stvari, od odeće do posuđa, a "radno mesto" u svetilištu opremljeno najnovijim haj-tek pomagalima. Na ovaj način, Kiziltanova "Takva" otkriva i materijalističko naličje vere, propituje odnos čoveka i Boga i postaje film koji na intrigantan način pokreće veliku i važnu temu.

Među filmovima koji nisu za propuštanje je "California Dreamin’", nedovršeni film iznenada preminulog mladog rumunskog reditelja Kristijana Nemeskua (poginuo u saobraćajnoj nesreći). Autor je na simpatičan i humorističan način ispričao tipičnu balkansku priču hvatanja "tog famoznog voza za Zapad". Kazuje kako u zemljama eks-komunističkog režima, iako se pije koka-kola i vlada brendomanija, baš i ne teče mleko demokratije već vladaju korumpirani političari i uhranjena birokratija. U 155 minuta, prema istinitom događaju, film priča o vozu koji je 1999. godine prevozio američke vojnike i svu potrebnu NATO ratnu opremu ka Kosovu, ali je bio zaustavljen usled birokratskog haosa u jednom selu "Bogu iza nogu".

Seoska zajednica na komičan način nudi dobrodošlicu Amerikancima, očekuje se profit, rađaju se ljubavi, ali na videlo izlaze i stari seoski sukobi i otkriva pravi razlog zaustavljanja voza. Po isteku pet burnih dana, on nastavlja svoje putovanje. Ostaju slomljena srca, zaboravljeni snovi i građanski rat.

Poklonike pank-rok scene kasnih 70-ih 20. veka sigurno će radovati "Kontrola" holandskog fotografa i reditelja Antona Korbijna, biografski film o kontroverznom mladom muzičaru kratkog života – Janu Kertisu, lideru grupe "Džoj Divižen". Crno-belim izrazom, mračnom atmosferom koja u potpunosti odgovara muzici ovog benda, bez mnogo efekata, Korbijn nudi prilično mirnu (Kertis je zasijao tek posle smrti), ali i tužnu filmsku biografiju.

Doslovno razapet između ljubavi prema dvema ženama, supruzi Debi i belgijskoj diplomatkinji Anik, između nuspojava medicinske terapije kojom je lečio epilepsiju i nastupa koji su trošili njegovu energiju, 23-godišnji pevač (u filmu ga tumači nama nepoznati glumac Sem Rajli) odlučio je da napusti svet agonije uz pesmu "Idiot" Igija Popa. Razlozi Kertisove patnje i samoubistva u filmu su dati prilično jednostavno, ispod očekivanog od priče o harizmatičnom pevaču dubokog glasa, autoru depresivnih stihova o ljubavnoj patnji, melanholiji, supkulturnoj izolaciji, gorčini i smrti. Ipak, visoke ocene zaslužuje čas oštra čas fino nijansirana crno-bela filmska fotografija koja savršeno oslikava Mančester i Englesku 70-ih (direktor fotografije Martin Rue), stihove, muziku, nastupe i odeću "Džoj Divižena" i samog Kertisa koji je postao mit...

Komentari0
Molimo vas da sе u komеntarima držitе tеmе tеksta. Rеdakcija Politikе ONLINE zadržava pravo da – ukoliko ih procеni kao nеumеsnе - skrati ili nе objavi komеntarе koji sadržе osvrtе na nеčiju ličnost i privatan život, uvrеdе na račun autora tеksta i/ili članova rеdakcijе „Politikе“ kao i bilo kakvu prеtnju, nеpristojan rеčnik, govor mržnjе, rasnе i nacionalnе uvrеdе ili bilo kakav nеzakonit sadržaj. Komеntarе pisanе vеrzalom i linkovе na drugе sajtovе nе objavljujеmo. Politika ONLINE nеma nikakvu obavеzu obrazlaganja odluka vеzanih za skraćivanjе komеntara i njihovo objavljivanjе. Rеdakcija nе odgovara za stavovе čitalaca iznеsеnе u komеntarima. Vaš komеntar možе sadržati najvišе 1.000 pojеdinačnih karaktеra, i smatra sе da stе slanjеm komеntara potvrdili saglasnost sa gorе navеdеnim pravilima.
This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.