Mirni čovek iz Valandova
Brzina kojom je profesor političke filozofije, rođen 2. maja 1960. godine u Valandovu, gradiću na jugu Makedonije, seo u predsedničku fotelju, zbunila je i biografe i ozbiljne političke analitičare.
Izvesno je da su dva momenta bila presudna u munjevitom političkom uzletu Đorđa Ivanova. Prvi je svakako, renome koji je stekao kao profesor, a drugi, da ga je partija dosadašnjeg predsednika Branka Crvenkovskog bukvalno bacila u naručje vmrovcima.
Popularnosti vmrovskog predsedničkog kandidata u velikoj meri kumovao je Ljubomir Frčkovski, kolega i kućni prijatelj Ivanova i njegov glavni rival u nadmetanju za funkciju predsednika države.
Frčkovski je Ivanovu dao povoda da javno saopšti da se ne stidi svog porekla ni istine da se kroz život probijao bez ičije pomoći a da se svojih ubeđenja nije odricao ni u vreme kad su njegovi omladinski kompanjoni preko noći menjali i „ćud i dlaku” da bi se ubacili u političku elitu komunističkih konvertita nezavisne Makedonije.
Etiketu „voštana figura” prilepili su mu pojedinci, bliski Gruevskom i Crvenkovskom, a on im je uzvratio izborom svojih saradnika u predsedničkom kabinetu. Sa njega su otpali gotovo svi „sigurni” vmrovci iz najbližeg premijerovog okruženja. Ivanov je očito iznenadio i vmrovce i opoziciju, pa i one koji su prognozirali da će preko novog predsednika govoriti premijer Gruevski.
Ivanov je to nagovestio u inaugurativnom govoru, naglasivši da će se, poštujući funkciju predsednika države, truditi da praktično realizuje svoje poimanje dobrosusedstva, suživota u heterogenoj makedonskoj zajednici i dostojanstvenog priključenja Makedonije svetskoj zajednici naroda.
Nije zaboravio ni da podseti da je Makedonija „balkanski centar pomirenja Istoka i Zapada” te da će nasledstvo predaka; makedonsku naciju, makedonski jezik i makedonsku državu imati kao svetinje oko kojih nema pogađanja.
Kolege Ivanova potvrđuju da je za njegovu besprekornu akademsku i profesorsku karijeru zaslužan njegov zemljak Svetomir Škarić, čuveni profesor Ustavnog prava na istom fakultetu. Novi predsednik se svom učitelju odužio naimenovavši ga za prvog savetnika u predsedničkom kabinetu.
Činjenica je da novi predsednik Makedonije bolje poznaje nacionalnu istoriju svoga naroda od mnogih koji se njome zaklinju sa pozicija državnih funkcionera. Istina je takođe da je iskren kad izjavljuje da će mu prioritet biti makedonski građani, EU, NATO i kompromisno rešenje spora sa Grčkom u kojoj je studentske ferije provodio kao gastarbajter.
Sa Majom, kojoj je iz Sarajeva donosio tufahije, ima sedamnaestogodišnjeg sina Ivana, koji je, kako u šali kaže, novi predsednik Makedonije, „lep na mamu a pametan na tatu”.
Mile Radenković
Подели ову вест
Komentar uspešno dodat!
Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.


